Ovih dana sam prvi put,nakon 45 godina,osjetio potrebu da sa magistralnog puta Sarajevo-Zenica-Doboj u naselju Nemila zaustavim auto i pažljivo razgledam jedno od 4 naselja omladinskih radnih brigada koja su izgrađena za potrebe smještaja brigadira koji su učestvovali u izgradnji drugog kolosijeka pruge Šamac – Sarajevo 1978 godine. Naselja su se još nalazila u Maglaju,Zavidovićima i Doboju. I sva su,osim ovog u Nemiloj,davno uklonjena.
O tome kako je 25 000 omladinki i omladinaca iz cijele Jugoslavije,okupljenih u preko 250 omladinskih radnih brigada (ORB) za manje od 8( da dobro ste pročitali)za manje od OSAM mjeseci izgradilo vise od 100 km pruge sa svim pratećim objektima. Uz pomoć mehanizacije izgradili smo 7 tunela,34 mosta,36 podvožnjaka,2 nadvožnjaka i 266 propusta. Ovo je samo jedan od mjerljivih dijelova materijalne zaostavštine koju kao društveno dobro koristimo i danas.
Dionica pruge od Zenice do Doboja je postala usko grlo za potrebe BiH privrede,a naročito Željezare Zenica. Jedini način da se BiH privreda dalje razvija bila je izgradnja drugog kolosijeka pruge.
Najzaslužniji za realizaciju tog velikog projekta je bio narodni heroj Rato Dugonjić,jedan od najzaslužnijih za opstojnost Bosne i Hercegovine ,koji je vjerovao u taj projekat i koji je zbog svog ogromnog ugleda dobio podršku i od druga Tita za isti.
Izgradnja pruge je počela 1.aprila-na Dan omladinskih radnih brigada YU,koji je ustanovljen u znak sjećanja na početak izgradnje prve pruge u socijalističkoj Jugoslaviji-pruge Brčko-Banovići koju su takođe gradili mladi. I za 6(ŠEST MJESECI) izgradili!
Danas kada sam stao ispred naselja u Nemiloj,hiljade slika,imena,događaja lete kroz misli. Trebalo bi puno prostora da se ispiše sve ono lijepo sto je krasilo te hrabre,odvažne,odlučne djevojke i mladiće da urade nešto korisno za svoju Domovinu. Bili su to svojevrsni heroji toga vremena.
Sjećam se jedne novembarske hladne noći kada sam u ponoć tražio grupu dobrovoljaca da idemo istovarati voz tucanika koji nije smio dugo stajati na otvorenoj pruzi. Znao sam da su svi bili umorni od radova prethodnog dana i da su tek legli na zasluženi počinak. Zamolio sam komandire da tiho,šapatom obiđu spavaonice i traže dobrovoljce. Za 15 minuta u stroju na centralnom platou postrojena cijela brigada! Pitam,šta je ovo? Dobrovoljci,odgovaraju komandiri. Svi do jednoga. I djevojke za koje sam znao da su to veče prale kosu koju su umotale nekim kapama i hoće da idu na trasu. Autobusi kojima su trebali da nas voze,kasne. Brigadiri sa pjesmom kreću pješice iz naselja prema tunelu Vranduk. Nevjerovatan moral. Ubrzo nas sustižu i autobusi i prevoze dalje. Ta noć 17 novembra 1978 g.ostaće mi u trajnom sjećanju. Milobran Mika Avlijaš,glavni brigadirki šeret stalno pjesmom i šalama diže moral. Kenan Elezović,sanitet i Azra Bavčić previjaju žuljeve kolegicama i kolegama. Zaklesmo se Titu drugu-do novembra izgraditi prugu,odjekuje dolinom rijeke Bosne. Brigadiri od umora posrću,padaju,ali niko ne odustaje.
U jednom trenutku iz džepa vadim jogurt da pijem,a on se zaledio. Poslije saznamo da je tu noć u dolini Bosne bilo -15*C.Oko 4 h ujutro voz tucanika je istovaren. Dva sata prije roka. Umorni,pospani vraćamo se u naselje. Ide naredba da se može spavati do 9 h,a onda opet svakodnevne brigadirske aktivnosti i rad na trasi. Imali smo kulturu rada.I ništa nam nije bilo teško. Sve što smo radili,radili smo s ponosom i vjerom da radimo nešto što će biti korisno za širu društvenu zajednicu.
O svemu ovome pisalo se u brigadiskim novinama Omladinska pruga koje su svakodnevno izlazile kao podlistak lista Oslobođenje. Ponosan sam što sam prije pet godina,uz pomoć mog druga Dražena Lapića i još nekih,digitalizirao i na internet postavio svih 240 brojeva ovih novina. Oni koji misle da su ovo o čemu govorim bajke,neka otvori bilo koji od ovih priloga-pa neka se uvjeri kakvi su to podvizi bili. A ima i filmova snimljenih na ovu temu. Za jednim od njih koji je snimljen te 1978 godine,uporno tragamo. Adnan Kreso,kaže da se film zvao Pruga mladosti? Scenarij je pisao novinar Oslobođenja Afo Zulić,a režirao Ranko Stanišić. Ako nam neko može pomoći da ga pronađemo,bićemo neizmjerno zahvalni.
Hiljade ruku jedna snaga je takođe vjerodostojan film koji autentično govori o podvizima tadašnjih generacija.
Filip Vuković,Ilija Rozić i Nihad Šehović Šeha činili su Glavni štab akcije.
Bogić Bogičević je bio komandant naselja u Doboju. Kasnije ga je (zbog Bogićevog izbora za sekretara RK SSO BiH) zamijenio Nedžad Osmanović. Adnan Kreso je bio komandant naselja u Zavidovićima,Pero Drljača u Žepču,a Zdravko Sivrić u Nemiloj.
Ponosan sam što sam bio dio velike akcijaške priče.
Sa velikim poštovanjem se sjećam mojih drugarica i drugova……
Autor: Nijaz Skenderagić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
