Ljudi

Nusmir Muharemović

Volio bih igrati Hamleta i Jagu
Volio bih igrati Hamleta i Jagu

Nusmir Muharemović- Nusmir Muharemović, glumac Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, govori o duodrami “Derviš i smrt”, produkciji u BNP-u i novim projektima.

U vrijeme kada je kultura u našoj državi i regionu na marginama, uspijevate da Vaše lice bude poznato i prepoznato zbog vrijednog rada i talenta. Koliko mladi ljudi u regionu i našoj zemlji uopće doživljavaju da im se pruži šansa?

– BNP Zenica je u posljednjih nekoliko sezona pružilo šansu brojnim mladim glumcima. Neki su to iskoristili na najbolji mogući način, opravdali ukazano povjerenje a neki su prošetali kroz sezonu ne ostavljajući neki upečatljiv trag. Mi smo država u kojoj se šanse rijetko dobiju, zato sam mišljenja da svaku treba iskoristiti na najbolji mogući način. Ja se trudim da svoj posao obavljam časno i pošteno.

Derviš i smrt

Talenat je nešto s čim se rađaš, ali taj talenat brzo presuši ako ga ne hranite svakodnevno, učenjem, radom, nadogradnjom. Talenat je samo dobra osnova za velike stvari. Možemo reći da je i talenat šansa, možda ona prva. Neko je iskoristi, a neko ne. Divno je kada te ljudi prepoznaju i cijene zbog onoga čime se baviš. Onda je to pokazatelj da si na dobrom putu.

U posljednje vrijeme se čini da se dešavaju neki repertoarski pomaci u bh. pozorištima. Da li je to slučaj i sa repertoarom BNP-a i kakva su Vaša lična iskustva sa tematikama predstava u pozorišnoj kući u kojoj radite?

– Smatram da je BNP Zenica, ako ne najbolja, onda među dvije-tri najbolje pozorišne kuće, trenutno u BiH. Repertoarska politika, produkcijski zahtjevne predstave, ozbiljnost pristupa radu je ono što nas krasi i zbog čega smo sve češće prepoznati kao najbolji bh. partner za internacionalne koprodukcije. U posljednjih nekoliko sezona u BNP-u su svoje režije imali gotovo svi koji nešto znače na teatarskoj sceni na našim prostorima, a ako vam kažem da nas u narednoj sezoni očekuje rad sa Selmom Spahić, Bobanom Skerlićem i Andrašom Urbanom, onda je to više nego dobar pokazatelj o kakvoj teatarskoj kući i repertoarskoj politici se radi.

Izuzetno je zanimljiva duodrama s kojom trenutno nastupate širom BiH. Otkud ideja za takav pristup Selimovićevom romanu i koliko zadovoljstva Vam je donio rad na toj predstavi?

– Daniel Kovačević i ja smo se upoznali u Crnoj Gori, u toku priprema jedne od predstava koje smo radili kao gostujući glumci. Rad na toj predstavi bio je dobar pokazatelj da nas dvojica odlično surađujemo na sceni, glumački nadopunjujemo jedan drugog i što je najvažnije u ovom poslu imamo povjerenja jedan u drugog. Rediteljica predstave smatrala je da smo nas dvojica najbolja kombinacija za ovaj posao. Ponudila nam je suradnju i mi smo je prihvatili. Dramatizaciju romana velikana naše književnosti Meše Selimovića uradila je rediteljica iz Srbije Lilijana Ivanović, koja potpisuje i režiju. Njena adaptacija ima samo dva lika koji u suštini i u romanu vode osnovni tok radnje, a to su Ahmed Nurudin i Mula Jusuf. S druge strane, htjeli smo napraviti predstavu koja će dugo živjeti, koju ćemo igrati širom nekadašnje Jugoslavije.

Nezavisna produkcija

Njena prednost je u tome što je u formi duodrame, pa će je samim tim biti moguće igrati i u malim mjestima, gdje naše pozorišne kuće dolaze rijetko ili nikako. Igrati likove kao što su Ahmed Nurudin i Mula Jusuf privilegija je, ali i odgovornost. Fabula ovog romana, njeni likovi, odnosi među njima, nešto su što je opće poznato pa je samim tim i tumačenje ovih likova teže jer publika već u mašti ima sliku kako bi ti likovi trebalo da izgledaju.

Ima li nešto novo što trenutno radite?

– Na prvom mjestu su obaveze u mojoj matičnoj kući gdje uskoro počinjem sa probama za novu predstavu. Mi smo pozorište sa najvećom produkcijom u državi, tako da je i moj rad većim dijelom vezan za BNP. Međutim, posljednjih nekoliko sezona imao sam priliku da igram na nekoliko scena kao gostujući glumac i to je svakako dobro za moj posao. Novi ljudi, novo okruženje, nova pozorišna politika, atmosfera, sve to jednog glumca obogaćuje i čini ga uspješnijim i različitijim u samim kreacijama. Ali ono na što sam posebno ponosan je to da sam sa kolegama uspio napraviti predstave koje su urađene u nezavisnoj produkciji, kao što su “Državni lopov” i duodrama “Derviš i smrt”.

Iako ste, reklo bi se, tek na početku karijere, ostvarili ste već važne pozorišne uloge. Postoji li neka pozorišna uloga za kojom čeznete i koja uloga je za Vas bila najznačajnija?

– Mnogo je to likova da bih sve nabrajao, mada, siguran sam da će mi se neke želje ostvariti, a neke možda i ne, ali tako je to u našem poslu. Ali ako moram izdvojiti, onda su to likovi Hamlet i Jago, likovi čiji je tvorac Shakespeare. Žao mi je što je ovaj velikan tako malo, gotovo nikako, zastupljen na našim scenama. Volio bih da se to promijeni. Kada su u pitanju uloge na koje sam ponosan, ima ih nekoliko, a prije svega to su uloge u predstavama: “Klasni neprijatelj”, “Državni lopov”, “Spašeni”, “Gluha svadba”, “Sinovi umiru prvi”…

Piše: Mirza Dajić
oslobodjenje.ba

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora i bez dozvole. Vlasnik materijala je UG Zenicablog, osim ako nije navedeno drukčije.

Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010

Instalirajte android aplikaciju ZENICABLOG - link na GOOGLE PLAY STORE
i aplikaciju za Apple-IOS operativni sistem