In memoriam: Mustafa Berberović (1933. – 2018.) – sjećanje na našeg dragog profesora – Dana 31. marta 2018. godine iznenada u 85. godini života prestalo je kucati srce velikog zeničkog humaniste profesora Mustafe Berberovića, sina Ademovog. Vijest o smrti osobe kakve malo ima u našem životnom okruženju, osobe iz dobrih starih vremena, potresla je sve koji su ga poznavali. Žalosni i obavijeni tugom, svjedočili smo njegovom dostojanstvenom ispraćaju na vječni počinak mi – porodica, generacije učenika i studenata, kolege i saradnici, prijatelji i poznanici. U trenucima rastanka osjećali smo koliko tugu toliko i ponos što smo ga poznavali i živjeli s njim, spoznali njegov životni put, ljudski odnos prema svima sa kojima je živio i radio. U mislima nam je bila njegova osebujna ličnost koja je ostavila pozitivni trag u nama, opredjeljivala naše životne puteve. Njegovi nezaboravni savjeti duboko su urezani u naše duše i živote.
Profesor Mustafa bio je osoba koja je živjela i radila u skladu sa svojim pogledima na život i društvo u cjelini. Bio je čovjek sa stavom. Najbolje ga pamtimo da je bio dobar čovjek. Bio je dokazani humanista, nesebično je ugradio sebe u razvoju Zenice. Dao je nemjerljiv doprinos odgoju i obrazovanju mladih generacija, razvoju ostalih društvenih djelatnosti u Zenici i šire, bio je maksimalno angažovan u mnogim oblastima i to u burnim vremenima poslijeratnog industrijskog razvoja Zenice, što je rezultiralo zapaženim rezultatima i priznanjima. Josip Broz Tito dodijelio mu je ”Orden rada sa srebrenim vijencem” (1971), dobitnik je ”Nagrade grada” Zenice (1977), nosilac je ”Povelje” Opštine Zenica za ukupan doprinos u tridesetogodišnjem periodu poslijeratne izgradnje Zenice (1976), Željezara Zenica dodijelila mu je ”Spomen diplomu” za poseban doprinos u razvijanju društvenih odnosa (1979), a OK SSRN Zenica ”Pohvalu” za razvoj bratstva i jedinstva naroda (1975). Time je stekao poštovanje i ugled zeničke sredine – učenika, studenata, kolega, saradnika, prijatelja i poznanika.
Mustafa je bio čovjekoljubiv i otvoren, iskren i čestit. Bio je osoba s kojom je druženje bilo ugodno i prijatno, dojmljivo. Duboko su ga doticala nepravda, ljudska pakost i podlost, pokvarenost i podmetanja. Pošto je bio osoba od poštenja i životne skromnosti, nije dozvolio da od ljudi, kojima je ljudski mnogo pomagao, a njih nije malo, nešto očekuje zauzvrat. Za njega je to bila prvo ljudska a onda i profesionalna dužnost.
Pamtimo ga kao tihog neimara, koji je bio radiša i vrednica, stamenog čovjeka koji je davao sebe društvenoj zajednici, gradu i svojoj domovini. Nije tražio gotovo ništa zauzvrat. Ta osobina krasila je njegovu senzibilnu ličnost koja je bila ponosna na učinjeno i ispunjavala njegovu dušu milinom i zadovoljstvom. Neumitno takva ličnost ostavila je neizbrisiv pozitivan trag iza sebe u novom vremenu. Ostavština smo mi njegove generacije uspješnih učenika i studenata, mladih saradnika koji nam je bio autoritet kao profesor.
U životopisu je zapisano da je pohađao i završio osnovnu i srednju školu u Zenici. Studirao je na Fakultetu industrijske pedagogije u Rijeci i stekao zvanje profesora fizike i elektrotehnike 1972. godine.
Prvo radno iskustvo imao je u Željezari Zenici, u vremenu poslijeratne izgradnje novog društva i industrijalizacije, u vremenu kada se razvijao i bio u usponu ovaj jugoslavenski gigant crne metalurgije. Područje električne struje, tehnike i fizičkih zakona bila je primarna preokupacija mladog Mustafe, koji je u tome našao sebe i svoju ljubav, te opredijelilo njegov profesionalni životni put. Na studiju u Rijeci produbio je znanja iz struke i nauke, a obogatio i pedagoškim iskustvom u spoju sa teorijom i životnom stvarnošću.
Kao formiran profesor ušao je u oblast odgoja i obrazovanja. Radio je u Industrijskoj školi, Tehničkoj školi i Elektro školi u Zenici. Može se s pravom reći da je rad u nastavi bila značajna osobina njegovog radnog angažmana. Odgajao je generacije učenika koji su kasnije u životu i radu postigli zapažene rezultate i postali uvaženi članovi društva. I danas mi njegovi učenici svjedočimo vrijednosti koje je ugradio u naše ličnosti, jer bio nam je i odgajatelj, i profesor, i brižni roditelj koji nas je upućivao na pravi životni put. Bio nam je i ostao autoritet, čija se riječ poštivala i uvažavala. Poštivao je učenike i njihovu ličnost, pokazivao je veliku strpljivost i razumijevanje za svakog učenika. Bio je omiljen među učenicima, iako je tražio od nas učenika rad, red i disciplinu, te poštivanje profesora i starijih osoba. Uvodio nas je u praktičnu nastavu i slobodne aktivnosti na raznim sekcijama, kulturnim i prosvjetnim aktivnostima, te drugim oblicima učenja. To je prepoznalo Kulturno-prosvjetno vijeće Opštine Zenica i odalo priznanje profesoru i učenicima ”Pohvalu” za postignute rezultate u kulturno-zabavnom radu učenika na Festivalu školskih kulturno-umjetničkih djelatnosti Zenica (1966). On je bio pravi uzor profesora na koga se mogu današnje mlade generacije profesora ugledati. Također, poštivao je i uvažavao kolege i poklanjao je veliku pažnju harmoničnim odnosima među profesorima u školskom kolektivu.
Isto kao što je bio uspješan i autoritativan profesor, Mustafa je bio uspješan i kao direktor srednje škole. Bio je direktor Elektro škole ”Nikola Tesla” Tehničkog školskog centra u Zenici i značajno doprinio razvoju i unapređenju kako ove školske institucije tako i cjelokupnog obrazovanja u Zenici. To nesumnjivo potvrđuje i priznanje Plaketa ”Đuro Salaj”, koju mu je dodijelio Savjet Rudarsko-metalurško-hemijske škole Tehničkog školskog centra Zenica kao znak posebnog priznanja i zahvalnosti za izvanredan doprinos unapređivanju odgojno-obrazovnog rada (1984).
Naporedo sa radom odgajanja i obrazovanja mladih generacija u školi Mustafa je svoju aktivnost usmjeravao i na razvoj tehničke kulture i naročito radioamaterizma. Utemeljitelj je Radio kluba u Zenici i u kontinuitetu je aktivno djelovao na njegovom izgrađivanju i razvoju. Radioamateri Kluba dali su značajan doprinos u haotičnom ratnom periodu za našu domovinu. Profesorov doprinos i nesebičan angažman u razvoju radioamaterizma potvrđuje Bronzana plaketa ”Nikola Tesla” za zasluge u razvoju i širenju radioamaterizma, koju mu je dodijelio Savez radioamatera Jugoslavije (1981). Radio klub Zenica proglasio ga je 2002. godine počasnim članom Radio kluba Zenica za izuzetan doprinos i razvoj radioamaterizma u Zenici i Bosni i Hercegovini.
Brojna su priznanja koja je profesor Mustafa dobio za razvoj tehničke kulture: Savez organizacija za tehničku kulturu Jugoslavije dodijelio mu je 1979. godine Srebrenu plaketu ”Boris Kidrić” za osobite zasluge u širenju tehničke kulture, Tehnička kultura Zenica dala mu je ”Priznanje” i ”Povelju” za doprinos u razvoju i unapređenju tehničke kulture u Zenici (1982), Udruženje za naučno-tehnički odgoj mladih BiH povodom 50 godina rada 2010. godine dodijelila je profesoru Mustafi ”Priznanje” za naročite zasluge i dugogodišnji aktivan rad na razvoju tehničke kulture i naučno-tehničkog stvaralaštva mladih Bosne i Hercegovine.
Nakon višegodišnjeg uspješnog rada u školi i nastavi profesor Mustafa je značajan dio svog profesionalnog angažmana ostvario u oblasti društvenih djelatnosti. Uspješno je obavljao funkciju predsjednika Komisije za društvene djelatnosti i člana Izvršnog odbora u Skupštini Opštine Zenica (1980-1986). Istim radnim elanom kao u školama nastavio je raditi na razvoju društvenih djelatnosti, poboljšanju i izgradnji škola i odgojno-obrazovnog rada, predškolskih ustanova, razvijanju zdravstvenih i kulturnih institucija, te ostalih društvenih organizacija i društava. Bio je član Savjeta Univerziteta u Sarajevu (imenovala ga Skupština SR BiH 1980) i zalagao se za razvoj fakulteta i univerziteta u Zenici, te razvoj naučnoistraživačkog rada u ovom gradu. Neumorno je radio na razvijanju humanih odnosa u društvu, bratstvu i jedinstvu, te podržavao razvoj humanitarnih i socijalnih ustanova. Skupština Crvenog krsta Zenica dodijelila mu je (1980) ”Zahvalnicu” za posebno zalaganje i postignute uspjehe u izvršavanju humanitarnih ciljeva i zadataka Crvenog krsta. Savez slijepih BiH je (1986) dao Mustafi ”Zahvalnicu” za dugogodišnji aktivan rad, saradnju i postignute rezultate zalaganjem i entuzijazmom na ostvarivanju programskih ciljeva Saveza slijepih Bosne i Hercegovine.
Profesorovo profesionalno i društveno djelovanje nakon rada u Opštini Zenica nastavljano je u oblasti narodne odbrane. Savjesno je obavljao više dužnosti u ovoj oblasti, što je rezultiralo priznanjima Opštine Zenica i Republike BiH. Bio je pomoćnik republičkog sekretara za narodnu odbranu, sekretar Okružnog sekretarijata odbrane Zenica, savjetnik u Ministarstvu odbrane sa sjedištem u Zenici. Obavljajući odgovorne dužnosti u veoma teškim vremenim pred rat i tokom rata, nastojao je da radi i djeluje u skladu sa svojim uvjerenjima i načelima, nastojeći da sve funkcioniše u odbrani i očuvanju naroda i domovine u haotičnim danima rata. Sa svojim saradnicima bio je u stalnoj pripravnosti da odgovori zadacima i potrebama kako u gradu tako i na terenu. Ugradio je sebe i svoje saradnike u formiranje ratne organizacije Okruga Zenica, koji je uspješno funkcionisao da bi nakon rata prerastao u Zeničko-dobojski kanton. U teškim ratnim okolnostima vodio je i aktivnosti Okruga Zenica zajedno sa Pedagoškim zavodom Zenica na formiranju Pedagoške akademije u Zenici, ustanove za kojom je bila prijeka potreba na širem području Bosne zbog deficitarnosti nastavnog kadra. Akademija je danas prerasla u Filozofski fakultet u Zenici. Profesor Mustafa predavao je na Akademiji predmet Tehnologiju savremene nastave. Sa sjetom ga se danas sjećamo mi prve generacije nastavnika. Ugradio je u nas humane vrijednosti, pedagoški rad i predanost profesiji i učenicima.
Dragi profesore Mustafa! Ispunio si svoju životnu misiju, živio si dostojanstveno u skladu sa svojim pogledima na život. Počivaj u miru.
Vječno zahvalni tvoji učenici i studenti, kolege i saradnici, prijatelji i poznanici, tvoja porodica.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
