Dejan Lovren o rodnoj Zenici i odlasku iz BiH

“To je nemoguće razumjeti dok to ne prođeš. Drugačije je gledati na TV-u. Možda se osjećate neugodno, jer kao osoba znate šta da se dešava nešto loše i znate da ljudi pate, ali ne osjećate to. Da je više ljudi prošlo kroz nešto slično onda bi bolje shvatali, jer je najprirodnija stvar na svijetu da želite zaštititi svoju porodicu i zaštititi ih od povreda. Ljudi koje gledamo na TV-u se bore za život. Oni su izbjeglice. Ne žele biti dio rata koji je izazvao neko drugi i sve što mogu da urade je da to izbjegnu. Vi želite živjeti, imati normalan život i voditi djecu u školu. Zbog toga je moja porodica napustila kuću i zato ljudi postaju izbjeglice”, rekao je reprezentativac Hrvatske.

Lovren je rođen u julu 1989. godine u Zenici, ali je početkom rata sa porodicom odselio u Njemačku. Iako je prilikom odlaska imao tek oko tri godine, sjeća se nekih detalja.

“Bio sam kući sa majkom i čuli smo zvukove zračnih sirena. Bilo je zaista strašno. Uzela me u naručje kako bi me zaštitila i sišli smo u podrum. Majka je plakala i sve što smo mogli bilo je sakriti se. To nikada neću zaboraviti. Kako mogu? Poslije smo otišli u malom automobilu Yugi, sa ujakom koji nas je odveo u Njemačku. Tako sam postao izbjeglica”, kazao je Lovren.

Sa svojom porodicom Lovren je otputovao kod bake. O ratu je pričao sa roditeljima, ali ističe da njegova majka obično zaplače kada govori o tome.

“Ponijeli smo samo odjeću koja je bila na nama. Nismo imali torbi – ništa. Moj otac je ostao u Bosni još nekoliko sedmica. Nisam siguran zbog čega, vjerovatno da se pobrine o nekim stvarima kao što je prodaja kuće kako bismo imali nešto”, prisjeća se štoper Liverpoola.

U ratu je poginuo brat njegovog tetka i Lovren je svjestan da je ostanak u Zenici bio poput kockanja sa životom.

“Mnogo ljudi je ostalo i neću reći da su pogriješili, jer to je njihova kuća, ali to je značilo da su se kockali sa životom i neki su poginuli. Brat mog tetka je ubijen u mjestu gdje smo živjeli. To je bila stvarnost. Da smo ostali u Bosni možda moji roditelji danas ne bi bili živi, možda bih i ja bio ubijen. Čitao sam o tome i gledao dokumentarce po YouTubeu i znam koliko je bilo loše. Šokiran sam kroz šta su ljudi prolazili i zbog toga razumijem zašto moji roditelji nisu imali drugu želju nego da odsele”, pojasnio je Lovren

Ukupno je sedam godina ostao u Minhenu gdje je počeo navijati za Bayern. Zbog pogrešnih papira njegova porodica je napustila Njemačku i preselila se u Karlovac. Zbog takvog iskustva Lovren dobro shvata koliko je težak život izbjeglica iz Srije i ostalih zemalja te suosjeća s njima.

“Čak i danas kada pratim vijesti i vidim izbjeglice iz Sirije i iz ostalih zemalja, moj prvi instinkt je uvijek da im trebamo dati šansu. Znam da postoje brige zbog terorizma i razumijem to, ali tu su familije sa djecom, ne možemo samo zatvoriti oči. Oni zaslužuju šansu kao ja i moja porodica kada smo napustili Bosnu. Uvijek ću biti zahvalan Njemačkoj na tome. Dopustili su meni i mojoj porodici da ostanemo tamo sedam godina i vjerovatno bismo ostali duže da su papiri bili ispravni. Njemačka nam je pružila siguran raj”, govori Lovren.

U rodnoj Zenici je bio proteklog ljeta i, prema pisanju novinara Josea, Lovren nije izgubio osjećaj pripadnosti tom gradu iako je strahovao da bi to mogao izgubiti.

“Vratim se tamo, ali sada je drugačije. Bio sam tamo proteklog ljeta i bilo je sjajno vratiti se. Mnogo ljudi je otišlo i tokom godine mnogo kuća je prazno. Kuća moje bake je i dalje tamo te i dalje imam prijatelje tamo, ali je to drugačije mjesto od onog koje sam napustio kao dijete”, rekao je 27-godišnji štoper Liverpoola.