Ljudi

Saputnici: Muharem Omerović, pjesnik za djecu, aforističar, humorista

Primaj prvi vijesti na viber - besplatno - PRIJAVI SE NA OVOM LINKU
Podijeli ovu vijest:

Omerović je bio humorista i šeret i vragolan – narodni čovjek, takoreći, napisao je Jovo Nikolić. Govorio je da je narodu teško odrediti dijagnozu, jer mu nije ništa, a sve ga boli, da političari s pravom ubjeđuju pisce da je bolje pričati nego pisati bajke, potkrepivši to iskustvom da je na promociji jednog poznatog pjesnika biblioteka bila puna – knjiga. ”Kad je kritika na mjestu, mjesto promijeni onaj koji kritikuje” – govorio je Omerović.

Nepune četiri decenije Muharem Omerović, pjesnik za djecu, aforističar, humorista i službenik živio je u Doboju, radio, pisao i zamišljao da će u penziji još više čitati i pisati. Ni u najcrnjem snu nije mogao pretpostaviti da će biti prognan iz svog stana i grada koji je volio i u kome je stvarao vrijedna književna djela. Sredinom 1995. izbačen je iz stana u kome je živio dvadeset godina i protjeran iz Doboja. Srećom, uspio je da ponese kofer pun rukopisa i knjiga i nešto malo hrane i vode u plastičnoj kesi. Stigao je u Zenicu i tu počeo novi život posvećen – pisanju, zanatu koji je znao najbolje da radi. Nije poklekao pred sudbinom, bio je jači od progonitelja.

Još kao tinejdžer došao je iz rodne Banjaluke u Doboj i kao vodoinstalater zaposlio se u Medicinskom centru i počeo da piše. Njegove humorom i satirom obojene tekstove objavljivao je Rajko Skvarica, glavni urednik ”Glasa komuna”, a poneki formalno obrazovani i pakosni ljudi sa nipodaštavanjem su gledali na pisanje tamo nekog vodoinstalatera. Nije to ništa novo – ljudi često nemaju snage da cijene i poštuju one koji su duhovno viši od ljudskog stada.

Valjda više iz inata nego da dokazuje svoje znanje, upiše se u gimnaziju i sva četiri razreda završi u rekordnom roku, za samo dvije godine. Profesori su konstatovali kako je Omerović bio briljantan đak i svestrano obrazovan. Ubrzo je primljen u Filijalu penzijsko-invalidskog osiguranja u Doboju da radi kao službenik i tu je dočekao penziju. Počeo je zatim da piše još više, objavljivao je u listovima i časopisima širom Jugoslavije, na radio stanicama od Doboja do Sarajeva, od Beograda do Zagreba, od Tuzle do Banjaluke, od Novog Sada do Titograda, od Mostara do Zenice emitovani su i nagrađivani njegovi prilozi: humoreske, crtice, zapisi, aforizmi, pjesme za djecu…

U svijet književnosti ušao je 1974. i u njemu ostao pune četiri i po decenije. Tvorci udžbenika zapazili su pjesme za djecu Muharema Omerovića i odmah ih uvrstili u čitanke za treći, a potom i za prvi razred osnovne škole. U 21. vijeku zastupljen je u većem broj udžbenika za niže razrede osnovne škole. Napisao je više od šest stotina dječijih pjesama koje su objavljivane u brojnim knjigama, a mnoge su predstavljane i u Radio-školi Radija Bosne i Hercegovine i listovima za djecu i omladinu u nekadašnjoj Jugoslaviji – Politika, Modra lasta, Vesela sveska, Male novine, Tik-tak, Kurirček, Titov pionir, Kuš, Lastavica, Palčić… Vjerovao je da poeziju najviše vole djeca i omladina. Ljubav prema pisanju dječije poezije Muharema Omerovića bila je duboka i nadmašila je svaku drugu ljubav.

Književni kritičari su primijetili da su stihovi za djecu Muharema Omerovića ”ljupki, čedni i lepršavi” i da je darivao istinsku ljepotu u dječiju poeziju. Omogućivao je djeci da lete beskrajnim prostranstvima mašte. Poklanjao je djeci svoju toplu dušu.

Pjesma Muharema Omerovića ”Moja baka” najčešće je bila analizirana na časovima književnosti, komponovana je i izvođena u svečanim prilikama u mnogim školama Bosne i Hercegovine. Ova pjesma zapala je za oko i bošnjačkom nacionalističkom novinaru Fatmiru Alispahiću koji je napisao poveći tekst o tome kako je zbog naslova ”Moja baka” ta pjesma, ni manje ni više, nego ”aparthejd nad Bošnjacima”! Jer, kaže taj pisac, da u Bošnjaka nema bake, nego je to samo nana, nena ili majka i zadržavši taj naslov ”Muharem Omerović se stidi svog porijekla”. Nije istina! Muharem Omerović se u popisu stanovništva uvijek izjašnjavao kao Musliman govoreći da se on osjeća i kao Jugosloven i da će jednog dana narodi Jugoslavije ”ako ne budu imali dovoljno zlata praviti Tita i od blata”! Uzgred i poznata bosanskohercegovačka spisateljica Nura Bazdulj Hubijer, ljekar specijalista u Travniku, napisala je pjesmu o baki u kojoj su i stihovi …kad idem spavati / ja se bojim mraka / i zato me uvijek / uspavljuje baka.

Muharem Omerović rođen je 24. aprila 1940. u Banjaluci. Njegova majka nekom čudnom simbolikom kao da je predosjećala da će njen sin biti prijatelj knjiga jer je rođen samo dan poslije Svjetskog dana knjige. A njen sin ne samo da je drugovao sa knjigama nego je i napisao trideset i šest knjiga. U svijetu se 23. april obilježava kao Svjetski dan knjige u znak sjećanja na dan kada su 1616. godine umrli Miguel Servantes i Viljem Šekspir, dva po mnogima i najveća svjetska pisca. U Jugoslaviji je sve do dolaska nacionalista na vlast oktobar obilježavan kao mjesec knjige u znak priznanja i uspomene na Ivu Andrića, rođenog devetog oktobra 1892, odnosno mjeseca u kome je 1961. objavljeno da je ovaj jugoslovenski pisac dobio Nobelovu nagradu za književnost.

Poznati aforističar Jovo Nikolić uvrstio je Muharema Omerovića među najvažnije bosanskohercegovačke autore aforizama, ove najkraće vrste djela u prozi ili stihu, sažete misli sa svojstvima paradoksa, u svojoj Antologiji aforizama BiH pod naslovom ‘Protesti moždane mase”.

Omerović je bio humorista i šeret i vragolan – narodni čovjek, takoreći, napisao je Jovo Nikolić. Govorio je da je narodu teško odrediti dijagnozu, jer mu nije ništa, a sve ga boli, da političari s pravom ubjeđuju pisce da je bolje pričati nego pisati bajke, potkrepivši to iskustvom da je na promociji jednog poznatog pjesnika biblioteka bila puna – knjiga. ”Kad je kritika na mjestu, mjesto promijeni onaj koji kritikuje” – govorio je Omerović. U jednom aforizmu konstatovao je da su zlopamtila najpoštenija bića jer uvijek vraćaju milo za drago. Sa pozicije sudionika svoga vremena, zaključio je kako svi govore ”žalim slučaj” i da niko više ne žali čovjeka. Otkrio je da prezire advokate i pshijatre, pošto prvi štite lopove, a drugi ubice. Znao je i da se našali i na račun narodne neimaštine skrušeno tvrdeći: ”Sve se nema, a svaki dan druga zakrpa”.

Evo i nekoliko aforizama iz bogate korpe Muharema Omerovića:

Šuti, cuko! Pusti komšije da laju jedan na drugoga!

Nakon saznanja o njemu nisam siguran da ono mr. ispred njegovog imena ne označava mrcinu?

Nema više vječnih kuća! I na grobljima čim istekne zakup budeš deložiran!

Tek u zatvoru shvatiš istinu da je s kim si – onakav si.

Samo zahvaljujući stranci, došao je po ključu, a kakav je pehlivan mogao je doći i po žici.

I kad bostandžije oberu bostan, najveću korist vide prekupci.

Imamo opštine, općine i opičene!

Dabogda ti Severina ženskoj djeci predavala moral!

Oni koji ti širom otvore oči, usta ti zalijepe širokim selotejpom.

Glasajte za mene! Nek makar nekome bude bolje.

U svom bogatom humorističkom stvaralaštvu Muharem Omerović objavio je u listovima i na radio stanicama širom Jugoslavije više od pet hiljada radova: aforizama, epigrama,, humoreski, humorističkih priča. U njegovim djelima čitaoci su nalazili sopstvene misli i osjećanja. Poslije decenija napornog, disciplinovanog i uspješnog rada i pisanja mogao je da konstatuje: imao sam bogat život i nisam ga potrošio uzalud. Dobitnik je 27 jugoslovenskih nagrada na festivalima humora i satire. U Udruženje književnika Bosne i Hercegovine bio je primljen 1991. godine.

U jednom intervjuju se ispovijedio i kazao da pisati ozbiljno o neozbiljnom, biti humorom hroničar vremena, nije jednostavan posao. Masa ljudi se zna šaliti, pričati viceve, ali o tome ne zna ništa napisati. Mnogi ljudi pišu za sebe, u vidu bilješki i dnevnika. Ja smatram da sve što čovjek radi mora ići među ljude…

Muharem Omerović umro je u Zenici 2019. godine, a sahranjen na mezarju Plane u Doboju. Bila je to njegova želja da makar na onom svijetu bude u Doboju uprkos toga što je prognan iz svog voljenog grada. ”Bio je čovjek koji je volio ljude i istinu”, rekao je na sahrani Midhat Kasap, bibliotekar Gradske biblioteke u Zenici kojoj je Omerović pred smrt poklonio sve svoje knjige.

AUTOR: SAVO PETROVIĆ, XXZ MAGAZIN,

FOTO: ZENICABLOG/LIČNA ARHIVA



Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora i bez dozvole. Vlasnik materijala su Agencija za promociju PRmedia s.d. i portal Zenicablog, osim ako nije navedeno drukčije.

Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010

Zadnje objavljeno