Moj stav: projekat “Plava voda” je još jedna nebuloza iz prošlih 15-tak godina, čiji će jedini konkretan rezultat biti daljnje zaduženje Zenice za još nekoliko desetina miliona KM. Te milione će vraćati, na ovaj ili onaj način, isključivo građani Zenice. Naravno, biti će i onih koji će se i okoristiti o ovaj “projekat” – jer s medom raditi ….
Zenici ne treba niti jedna dodatna kap vode jer je ima sasvim dovoljno samo iz Kruščice. Da je to tako, govori nam i nekoliko sušnih godina u neposrednoj prošlosti, kada niti jedan dan nismo bili bez vode. Nikada niti jedan grad u BiH u posljednjih nekoliko decenija, nije imao redukcije zbog manjka dotoka vode; redukcije su isključivo bile zbog loše vodovodne mreže ili krajnje neracionalne potošnje, kakva je u Zenici bila u 70-tim i 80-tim godina, kada je željezara imala veću potrošnju “pitke” vode nego svi ostali potrošači zajedno.
Sredinom 80-tih godna, u Zenici je bila “žestoka” redukcija vode. Tadašnjeg direktora ViK-a sam pitao zašto peru ulice (u to vrijeme su se sve ulice prale jednom sedmično) vodom iz gradskog vodovoda; zašto ne zahvataju Babinu rijeku. Prvi odgovor je bio da se po propisu javne površine smiju prati bakteriološki i hemijski ispravnom vodom, a drugi odgovor je da se za pranje ulica utroši samo 2% od gubitaka na primarnoj vodovodnoj mreži.
Uostalom, zašto nam zagovornici projekta “Plava voda” ne kažu koliko vode Zenica dobija iz izvora Kruščica, i koliko se stanovnika može snadbjeti s tom količinom po europskim normama potrošnje po stanovniku. (Ovdje treba uzeti u obzir da je neracionalno snadbijevanje udaljenih dijelova općine Zenica.)
Mnogi će reći da je najbitnije da imamo zdravu pitku vodu, a Plava voda je po svim našim mišljenjima garant’ zdrava. Međutim, ima tu jedna sitnica: i idealno čista i zdrava voda (ako je uopće ima) kada uđe u vodovodne cijevi je pitka samo iz nužde.
Dovoljno je samo da se zna da joj se, prije puštanja u gradski vodovodni sistem, dodaje aktivni klor u količini da ga i u najudaljenijoj tačci treba biti u nekoj minimalnoj koncentraciji. Ako se i zanemari da je klor sam po sebi toksičan, treba se razmisliti zbog čega ga se uopće treba dodavati.
Naime, praktično je nemoguće izbjeći zagađivanje vode od izvora do kućne slavine, zbog čega se dodaje klor kako bi se spriječila zaraza. Klor neće samo uništiti razne bakterije, nego će sa onečišćenjima, koji su i kemijske tvari, stvarati i organo-klorna jedinjenja koja su manje ili više toksična, a neka i mutagena. Količine tih jedinjenja su na prvi pogled beznačajne, ali ako se takva voda konzumira decenijama, e onda može doći i do nekih zdravstvenih posljedica. Prema tome, iz vodovodne cijevi niti jedna voda nije dobra i zdrava, pa niti Plava voda kao i Kruščica.
Naslušali smo se i nebuloza kako s projektom “Plava voda” Zenica rješava problem vodosnadbijevanja u narednih nekoliko stoljeća. (Istina, prije nekih mjesec dana je spominjano samo sto godina.) Imajući u vidu da nam se broj stanovnika posljednjih decenija neprekidno u sve brže smanjuje, postavlja se pitanje za koga se to ta voda obezbjeđuje, i to današnje generacije koje jedva imaju i za hljeba.
Da je ta računica bez krčmara, pokazuje i razgovor jednog od travničkih općinskih dužnosnika za Oslobođenje sredinom 2014., koji je tada rekao da će oni obustaviti isporuku vode u ljetnom periodu ukoliko suša ugrozila količinu vode koja slobodno teče, i tako narušila ambijent “Plave vode”.
To bi značilo da kada nam vode najviše treba – ljeti – Plava voda bi nam bila uskraćena. (Isprovociran ovim razgovorom sam napisao članak u Oslobođenju, u kojem sam osporio potrebu za Plavom vodom očekujući da će neko reagirati – pozitivno ili negativno. Nažalost, nije bilo nikakve reakcije.)
Naravno da se treba dugoročnije planirati sve pa i snadbijevanje vodom. Trebalo bi se, između ostalih, imati dvije stvari u vidu:
-prijetnja klimatskih promjena koje bi za posljedicu imale neravnomjeranu raspodjelu padavina – duže periode suše ili intenzivne padavine s poplavama.
-u potrošnji vode dominira potrošnja za sanitarne potrebe – preko 95%. Za te svrhe je mnogo bolja mekša voda (naše izvorske vode su više ili manje tvrde) kakve su one iz hidroakumulacija. (Treba propagirati korištenje kišnice za snadbijevanje vodom gdje je to praktično moguće.) Zbog toga bi se trebalo nastojati sačuvati vodotoke i doline od neracionalne gradnje, kako bi se u nekoj budućnosti mogle, jeftinije, izgraditi brane za formiranje hidroakumulacija.
P.S.
U Bosni i Hercegovini, kada je u pitanju trošenje novca, niko ne osjeća potrebu da se podrobno stručnom raspravom i analizom neka zamisao ostvari na što racionalniji način. Skoro sve se provodi na način uložit će mo novce, bez obzira koliko, pa će mo vidjeti šta će ispasti. Slobodan sam tvrditi da se čak i autoput, koji će po nekim procjenama (magazim Dani od prije 15-tak godina) koštati više od 10 milijardi maraka, počeo graditi tako što se neko potrbušio i odlučio da uloži 80% raspoloživog novca za rješenje 20% saobraćajnih problema BiH. Zato imamo da na primjer Munib Husejnagić (ZB) polemiše o “zaslugama” za pokretanje projekta “Plava voda” i ko je zaslužan za koncesiju “Kruščica” (dovedena u Zenicu prije skoro 50 godina), a ne iznosi argumente zašto nam Plava voda uopće treba.
Arif Salkić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
