Rekreacija

FOTO: Zenica – Makarska, biciklima

Primaj prvi vijesti na viber - besplatno - PRIJAVI SE NA OVOM LINKU
Podijeli ovu vijest:

Zenica – Makarska, biciklima – Zeničanima smo dobro poznati kao neformalna biciklistička grupa ZEMTB, vozimo bicikla kada god to možemo, po svim vremenskim prilikama i neprilikama, brdima i ravnicama, jezerima rijekama a evo ove godine smo išli do nama drage Jadranske obale.

Naime, želja za vožnjom do Jadrana se javila na jednoj od zajedničkih vožnji a ubrzo smo skontali ko ide. I tako kada se približio datum polaska a vremenska prognoza bila je obeshrabrujuća sa grmljavinskim pljuskovima cijeli vikend tako da smo od nas petorice ostali da idemo Kenan Sarajlić i moja malenkost Senad Džidić.

Plan je bio sljedeći, potrebne stvari i opremu smo ranije spakovali u ruksake, krećemo ujutro u petak, ako ne bude kiša padala, a ako bude samo mokro opet idemo. U toku vožnje fokus je na uživanju u vožnji krajolicima, lokalnoj hrani (reci ne grožđicama J), laganom tempu i kratkim odmorima.

Krenuli smo ujutro u petak u 05:00 sati iz Zenice, preko vjetrenica u Novi Travnik a zatim Rostovo da bi u Bugojnu pravili dužu pauzu oko 60 minuta za doručak. Oko 08:00 sati smo krenuli u osvajanje Kupresa, uz koji smo se penjali puna dva sata a oko 10:00 sati smo stigli u Tomislavgrad gdje smo opet pravili pauzu od oko 40 minuta za obrok, dopunu usputne hrane, sokova, energetskih sitnica itd. Bicikla nismo ispuštali iz vida ni na jednu jedinu sekundu, pa ko će doklapat nazad pješke?

Eh pošto smo Kupres smatrali pola puta a od sada je sve ravnica, mada je Tomislavgrad na 1100 metara nadmorske visine a takva je visina skoro skroz do pred Jadran, krenule su ravničarske pustolovine. Široki horizonti, cesta ravna prava ma nema joj kraja, u daljini neka brda pa stignemo do njih pa opet ravnica, pravac, ugrijalo, malo zastanemo pa opet pedalanje, kad u jednom trenutku opazimo neke pse kako trče prema cesti na oko 500 metara, ali tada je nastala frka kada smo skontali da psi trče na cestu da nam presjeku put i da nas napadnu, eh tada smo Keno i ja počeli da vozimo kao ludi u zadnji tren proletimo ispred njih.

Stigli smo u Šuicu, raskrsnica života, popijemo kaficu, pozdravim radnog kolegu Želju koji isto odmara od autobusa i krenemo lijevo prema Buškom jezeru. Iskreno mislio sam da je to jezero manje ali pola dana smo ga prolazili skroz pokraj Vjetrenjača gdje smo opet odmorili okrijepili se, a na naše iznenađenje nikakvog vozila nije bilo na vidiku jako jako dugo.

Idemo prema graničnom prelazu Aržano, neka teta nam je dala flašu pitke vode, njeg suprug nas je nudio vinom i pivom, samo smo vodu uzeli, ja je nisam mogao piti jer je nesto lebdilo bijelo u njoj. Pred granicu oblačimo fluoroscentne prsluke, pripremimo pasoše, sve OK. Kad graničar pita, „Momci imate li zeleni karton za bicikla?“ meni se noge odmah odsjekle, Kenan je skontao šalu pa mu rekao da su nam papiri ostali kući.

Uredno smo ušli u Europsku Uniju tj. Republiku Hrvatsku, osječali smo ogroman uspjeh i neki ludi nalet adrenalina tako da smo brzo stigli u Gornje Brele ali tu nas hvata sumrak, upalimo rasvjetu na biciklima, prsluke i začas se spustimo u Brela na plažu u potrazi za smjestajem na sljepo oko 21:00 sati, totalni je mrak. Tu pitamo jednu gospođu za smjestaj a ona kao nema a i nećete naći sad prenočiste u ovo doba godine jer apartmani nisu spremni, zatim drugu gospođu a ona „pa znate Brela su elitno mjesto tu ne dolazi svako, možete noćiti vas dvojica po 40 eura“, hvala doviđenja. I tako smo počeli zagledati pogodnu klupu za spavanje, ćošak itd. Stanemo ispred restorana Stari Hrast da večeramo kafenišemo i sl. te opet pitamo jednu ženu da li ima gdje smještaj, kaže ona ima, gdje, evo gore preko puta, pitamo koja je cijena kaže vas dvojica po 15 eura i bicikla, ok dogovoreno.

Smjestili smo se u udoban apartman, dva kreveta, banja, kuhinja u fullu, pogled na plažu. Eh sad smo planirali kupiti lignjice i još nesto mesa, vino pa roštilj. Ali malo sutra, več je 23:00 sata radnje su zatvorene, noge plaču, spavanje.

Jutro sedam sati, nismo se odmorili, kako nazad? Googlamo prevoz, nađemo iz makarske u 12 sati za Sarajevo bus, spremimo se i uz plažu skrooz do Makarske, kupimo karte po 200 kuna, damo 10 eura za bicikla, te odemo na plažu do restorana, trgovine, šetnja, razgledanje do polaska. Bus je krenuo u 12 iz Makarske a u Zenicu smo stigli oko 18:00 sati.

Od početka putovanja pratilo nas je lijepo i ugodno vrijeme a takvo je bilo i raspoloženje, dogovaramo sljedeču vožnju u mjesecu Julu, ima oko 10 zainteresovanih.

SENAD DŽIDIĆ ZA ZENICABLOG



Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora i bez dozvole. Vlasnik materijala su Agencija za promociju PRmedia s.d. i portal Zenicablog, osim ako nije navedeno drukčije.

Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010

Zadnje objavljeno