fbpx
Naše

BiH i  plastični otpad

BiH i  plastični otpad – Možemo biti 100% sigurni šta je starije, to je ovo prvo. Takođe možemo biti sigurni šta će nas nadživjeti, to je ovo drugo. Pogotovo plastična ambalaža i otpad, kojim je zatrpana čitava naša minijaturna država. Europska unija je za razliku od BiH, prebolovala one dječije ekološke bolesti, SO2, prašinu, CO2 pa je prebacila težište borbe za okoliš na plastičnu ambalažu i njen otpad. Prema odluci Europske komisije do 2021.g. će se zabraniti proizvodnja i upotreba 10 proizvoda za jednokratnu upotrebu ( tanjuri, čaše, slamke, slamke, štapići za uši i sl. ).
Glavni cilj ovih mjera je smanjenje plastičnog otpada i eliminacija mikroplastike u morima, čija je koncentracija dostigla zabrinjavajuće razmjere. Ipak, glavni izvori ovog zagađenja su mikročestice plastike nastale pranjem odjeće, čestice od gumenih pneumatika koje se spiraju sa površina i transportuju tekućim vodama do mora i opušci od cigareta. Kakvo je stanje na globalnom nivou pokazuju satelitski snimci zagađenja plastičnim otpadom Tihog okeana i površina koju zahvata ova masa trenutno je veličine tri Francuske. A razmjere kontaminacije mikroplastikom su katastrofalne i ona je ušla u sve žive organizme sa trenutno nepoznatim posljedicama. Sasvim je sigurno da nam od nje ne slijedi ništa dobro.
Gdje je u ovoj epskoj borbi BiH, vidljivo je svake godine kada nas zadese poplave. Tada nam priroda priredi prezentaciju sapranog okoliša, divljih deponija, silnih potoka, riječica i rijeka, tj. inventuru našeg razmišljanja, ponašanja, kriminala i korupcije. Ne tako davno, kada je počinjala priča o plastičnoj ambalaži i otpadu te uvođenju naknada za proizvođaće i korisnike plastične ambalaže ) 2007.g. je Coca Cola BiH sa grupom zainteresovanih kompanija ( Coca Cola, Argeta, Bimal, Violeta, Banjalučka pivara, Bihačka pivara i Orbico ) osnovala udruženje sa imenom BiHPak. Osnovna misija i zadatak tog udruženja je bila, citat” omogućiti ispunjavanje zakonskih obaveza u skladu sa pravilnikom za upravljanje ambalažnim otpadom po najnižim održivim troškovima za korisnike i max. okolišnim benefitima za Federaciju BiH “, kraj citata. U startu dva zahtjeva, dijametralno suprotna i istovremeno neizvodiva, nagoviještavala su rađanje problema u funkcionisanju predviđenih mjera. Pošto je trebalo napraviti i Pravilnik koji će zadovoljiti ovaj krunski zadatak, najjednostavnije je bilo prepisati nečiji gotov.
Rečeno, učinjeno. Uzet je Pravilnik iz Republike Češke koji je doslovno samo preveden, bez bilo kakvih usklađivanja i popravljanja i dat kao gotov prijedlog Federalnom ministarstvu okoliša. Kada je2008.g. donesen Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu, novoosnovana grupacija mijenja ime u Ekopak., koji je prema tom pravilniku unaprijeđen u operatora sistema u Federaciji BiH. Ne treba ni diskutovati, koliko je bilo normalno da osnovano udruženje sa direktnim interesima samo piše pravilnik i praktično određuje svoj položaj u sistemu, određuje pravila ponašanja i rada i time praktično određuje i sudbinu čitave oblasti proizvodnje i prerade plastične ambalaže.
Za primjer, to bi bilo isto kad bi Mittal pisao Zakon o zaštiti okoliša ili Zakon o zaštiti zraka. I tu kreću biseri iz prakse. Po pravilniku, obveznici plačanja naknade za upravljanje ambalažnim otpadom su svi oni koji vrše uvoz, proizvodnju, pakovanje, prepakiranje i prvi plasman robe upakovane u plastičnu ambalažu. Tokom korištenja pravilnika su izvršene mnogobrojne inovacije, pa su tako umjesto izvještaja o zbrinjavanju plastike koje su operateri dužni dostavljati FMOIT, tj. Fondu za zaštitu okoliša radi plačanja naknada, isti jednostavno preskočeni i zaboravljeni. Pa se umjesto plastičnog otpada pojavi ukupni otpad ili prikaže samo papir i prikazane količine plastičnog otpada su višestruko umanjene u odnosu na stvarno stanje. Prema podacima FMOIT iz Federalne strategije zaštite okoliša Federacije BiH za period 2008. do 2018.g. odlagano je cca 72.620 T/ god. plastičnog otpada.
U BiH je 2014.g. donijeta uredba o naknadama za plastične kese-tregerice za kese čija debljina prelazi 20 mikrona. Naknada je iznosila 0.05 KM po kesi i plačali su je svi trgovci koji troše takve kese na području Federacije BiH. Po tom osnovu je ukupno uplačeno u periodu 2014. do 2016.g. 780.153 KM. U RS ne postoji ovakva uredba pa je tim ukupna situacija na području čitave BiH znatno gora. Činjenica je da se uvođenjem ove naknade nije postigao cilj – smanjenje upotrebe i zagađenja okoliša ovom vrstom ambalaže. A kako to izgleda uživo, svjedoci smo horor-slika izgleda stotina km obala rijeka i potoka nakon poplava.  U  pripremi je nova uredba o naknadama za plastične kese sa debljinom stijenke do 50 mikrona, a po izjavama FMOIT će se uskoro znati i datum uvođenja potpune zabrane upotrebe plastičnih kesa. Koliko god naše obale i zemljište izgledalo sablasno i katastrofalno pod plastičnim kesama, one procentualno učestvuju u puno manjoj mjeri u zagađenju okoliša nego krupni plastični otpad ( boce, čaše, kućišta silnih aparata i uređaja, igračke, predmeti za kučnu upotrebu i sl. ). Da bi riješili ovaj problem, mnoge države u svijetu i u EU su uvele otkup plastične ambalaže, tj. plačanje naknade za povrat iste.
Na taj način je znatno smanjena količina ambalaže koja završi u okolišu. U Hrvatskoj je zahvaljujući depozitnom sistemu povrata ambalaže stepen povrata dostigao 87%, u zemljama EU do 95% a kod nas za cca 7 godina nismo došli ni do 5 %. Tu nastupaju naši operateri koji su glavni protivnici mijenjanja i uvođenja bilo kakvih ograničenja ili novih mjera. Sasvim je zaobiđena obaveza razvrstavanja otpada i njegovog odlaganja, izbačena je obaveza o izvještavanju o postocima prikupljanja i prerade, dostizanju postavljenih ciljeva, postavlja se pitanje koliko su uopšte realni dostavljeni podaci radi plačanja naknada jer situacija na terenu dokazuje sasvim drugačije stanje. Kao i u drugim oblastima ekologije, dozvolili smo da nam operateri i zagađivaći diktiraju uslove i ponašanje, što se nije smjelo dozvoliti. Ona “zelena tačka” kojom se ponose naši operatori je zbog stanja i situacije sa plastičnim otpadom odavno “pocrvenila”.
Na nedavnom sastanku NVO i FMOIT su predstavnici FMOIT-a izjavili da nemaju ništa protiv uvođenja depozitnog sistema da bi naprasno preko noći promijenili mišljenje i krivicu prebacili na neodgovorne građane i nedostatak svijesti kod njih kad je u pitanju razvrstavanje otpada. Iza toga je slijedio i prijedlog za uvođenje naknada za deblje i veće kese, što će u krajnjem samo povećati priliv novca u kasu Fonda Zaštite okoliša ali neće riješiti osnovne ekološke probleme. A mi čemo opet pri svakoj poplavi zabezeknuto brojati one milione PVC flaša, kanistera i svih drugih plastičnih izmišljotina koje plivaju površinom naših rijeka. Sve to voda sapere i odnese, ali one naše navike i savijest nikako. Živio PVC jer će trajati mnogo duže nego naši  mizerni životi.
Zlatan Alibegović, Eko Forum Zenica
Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora i bez dozvole. Vlasnik materijala je UG Zenicablog, osim ako nije navedeno drukčije.

Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010

Instalirajte android aplikaciju ZENICABLOG - link na GOOGLE PLAY STORE
i aplikaciju za Apple-IOS operativni sistem