Zašto vlast ne voli ekologiju? – Ovo je zaključak koji slijedi poslije titule najzagađenije zemlje u Europi i titule koju kao takvi dobismo u 2017.g. i još mnogo drugih kojima zabetonirasmo takvu poziciju. Ako ovome dodamo onaj broj umrlih od zagađenja na godišnjem nivou 231/100000 stanovnika prema podacima WHO ( preračunato na ukupan broj stanovnika blizu 7000 ljudi svake godine ), zadnja u Europi po ekološkoj učinkovitosti ( 158 od rangiranih 170 zemalja u svijetu ), prva u Europi po energetskom siromaštvu ( cca 70 % stanovništva spada u kategoriju energetski siromašnih ), pa još dodamo i one ekonomske ili pravne kategorije kao prvi po korupciji, prvi po nezaposlenosti, BDP zadnji u Europi, stotine hiljada siromašnih, nezaposlenih,sa min. penzijama ili bez ikakvih primanja,…. Znam da se ponavljam i da nas je većina možda i svjesna ovih katastrofalnih pokazatelja ali se ponavlja i naša vlast svih ovih 23 godine u onome što rade ili ne rade i zbog čega smo došli na dno Europe. I kada tome još pridodamo i ovaj ekocid i urbicid koji se konstantno i kontinuirano provodi u BiH, pitanje je ZAŠTO i DO KADA?
Najavljena izgradnja preko 300 HE, devastacije šuma, tla, stanje sa snabdjevanjem pitkom vodom ( Sarajevo, Posavina, Hercegovina ), odbačena prijava za pokretanje istrage protiv Mittala, sada incident u Lukavcu, planirane izgradnje novih termoblokova i novih termocentrala sa povečanjem emisije stakleničkih plinova preko 50%, poplave, klizišta i erozija tla, izgradnja novih energetskih objekata na Sani, brojne divlje deponije, ima li kraja spisku gluposti i nepromišljenih poteza kojima samo još više tonemo u ekološku kaljužu. Kako ćemo se i kada izvaditi iz nje, bojim se da nećemo imati ni vremena ni sredstava da to uradimo. Samo da dovedemo postojeći energetski sistem BiH na nivo EU ( da uskladimo naše kapacitete u pogledu primjene tehničkih propisa i uslova ) treba nam preko tri milijarde KM. Ne da smo minut ili pet do 12, već smo godine poslije i dalje radimo protiv sebe i svih budućih generacija ovdje ( ako ih uopšte bude, kako je krenulo iseljavanje ).
I da se vratimo na naslov, braniti i primjenjivati ekologiju te uvesti ekološke standarde znači prvo uvesti red u državu, zakone i pravila ponašanja, staviti prije toga moral daleko ispred, iskorijeniti kriminal i korupciju i primjeniti uvijek i bez izuzetka samo tehnička i naučna riješenja. Je li ovo moguće kod nas?
Kako stoje stvari nije i još dugo neće biti. Prvo u lancu je staviti EKOLOGIJU na mjesto koje zaslužuje i koje joj je u najmanju ruku dala Europa. Obzirom da je ona zastupljena u svakom segmentu života i razvoja ljudske civilizacije i razvijenih država mora doći daleko naprijed u spisku obaveza a ne da bude priljepak nečem zadnjem ili sporednom. Kada trenutnom razmišljanju naše vlasti dodate još i politiku dobijete recept za katastrofu koja nam donese silne negativne titule i rekorde. Dodjela određenog resora nekoj političkoj opciji nužno vodi lošim rješenjima i ponašanju koje u prvom redu treba da zadovolji stranačke interese. Od izbora stručnih ljudi, koji “moraju” biti na stranačkoj listi, gdje je izbor limitiran kako po znanju i sposobnostima tako i uslovljen svakim budućim radom i ponašanjem. Pošto svako ministarstvo raspolaže i materijalnim sredstvima, vrlo često su na listi za finansiranje i projekti koji nemaju veze sa osnovnom namjenom, pa tako sredstva dobijena od države, prikupljenih naknada i doprinosa služe i za finansiranje stranačkih potreba. Dobar dio takvih sredstava završi kod stranačkih simpatizera, podobnih firmi, organizacija ili pojedinaca kroz dodjelu sredstava za netransparentne projekte, donacije, dobrotvorne akcije i sl. Ako zanemarimo neznanje koje ovdje uopšte ne bi smjelo biti kao uzrok, sistemska korupcija i kriminal su jedan od sljedećih velikih uzroka lošeg ukupnog stanja. U dijelu izrade studija uticaja na okoliš, dodjele koncesija i dozvola za izgradnju, rada inspekcija i pravosudnih organa su vrlo često instalisani i elementi uticaja kroz korupciju, mito, friziranje podataka sa terena ili čak i otvoreno lažno prikazivanje rezultata, gdje je rad laboratorija naročito problematičan.
Zašto se insistiranje primjene ekoloških standarda redovno shvata kao napad na vlast i njene institucije? Vjerovatno zato, što primjena ovih standarda znači i sužavanje prostora za kriminal i korupciju, ugroženost pozicije vlasti u procesu odlučivanja, transparentnost i uvid javnosti u kvalitet donesenih odluka, otklanjanje uticaja politike na rad pravosudnih organa, itd. Opravdanje da nismo do sada nešto radili, da nemamo domaćih kadrova i stručnjaka ili da su skupa neka vještačenja zaista ne smije i ne može biti razlog i izgovor. Štete koju već sad plačamo su sigurno mjerene u desetinama milijardi na svim nivoima i to se ni blizu ne može porediti sa dobiti koju ostvari država ( čitaj vlast ) kako bi samo kratkoročno finansirala svoj interes ili opstanak. Iz pozicije i statusa koje smo stekli zadnjih godina kada je u pitanju ekologija zaista nam ističe vrijeme, puno brže nego nekima oko nas. Pri tome se mora uvesti standard da opšti društveni interes mora uvijek i na svakom mjestu imati prednost ispred interesa pojedinaca ili uskog kruga ( da ne kažem lobija ili političkih opcija ). Ovo zadnje je naročito pogubno jer sigurno zadovoljenje tih uslova neminovno vodi do kršenja prava onih sa druge strane. Za sve što smo uradili ili nismo puno pravo ocjene imaju buduće generacije, samo se bojim da će dobiti u nasljedstvo puno gore nego što smo mi.
Alibegović Zlatan
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
