Često smo svjedoci dobrog koje neko čini ali u moru negativnih komentara ga ne primjećujemo. Takvi primjeri nas posebno emotivno pogode, i mene su pogađali i uvijek sam se divio ljudima koji su sa puno pažnje, ljubavi i pozitivizma spremni pomoći drugima.
Glavni akter priče koju želim da vam prenesem u nekoliko narednih redova sam bio upravo ja. Zato me ona posebno dotakla i pod utiskom toga pozitivizma, pažnje i profesionalnosti koji sam doživio sam evo već više od mjesec dana. I, kad god sretnem nekog od prijatelja i poznanika prepričavam je, s oduševljenjem i nadom da će ovakvih ljudi i profesionalaca biti sve više.
Naime, u četvrtak, 02. marta sam misleći da je to bezazlena pretraga zbog visokog pritiska i loših nalaza sa kojima sam se borio već duže vrijeme, hitno upućen na liječenje u Klinički centar Sarajevo, na Kliniku za neurohirurgiju. Nesvjestan težine zadravstvenog stanja u kojem sam se nalazio, upoznat sam sa time da moram biti podvrgnut hitnom operativnom zahvatu. Divna ekipa profesionalaca, medicinskih sestara i tehničara, na čelu sa mr.sci.dr. Eldin Burazerović me priprema za operaciju i tada doživljavam svoje ushićenje profesionalnim i nadasve ljudskim odnosom tih ljudi koji su minutama, satima, danima i godinama u borbi za naše zdravlje i živote, naravno uz Božiju pomoć. Jedan bratski dodir po ramenu i obećanje dr. Eldina da će me kući i mojim najmilijima vratiti boljeg nego što sam došao, u meni je probudila povjerenje i neizmjernu zahvalnost dragom Bogu na saznanju da sam u “dobrim rukama” i da ću uz Allahovu pomoć prevazići ovo iskušenje.
Taj pozitivizam, pouzdanje u Boga i povjerenje u tu divnu ekipu su misli da kojima sam utonuo u duboku narkozu.
Bilo je to u večernjim satima…trajalo je dugo, kažu…meni se nije tako učinilo. S Božjom pomoći sam se probudio…uspjelo je, obradovaše me, hvala Allahu.
I kreće moj put oporavka sa tom istom ekipom divnih ljudi s kojima sam tih dana dijelio i sretne i tužne trenutke.
Želja mi je da vam ovom svojom pričom prenesem jednu pozitivnu stranu naše svakodnevnice, a da se posebno osvjedočimo da je naša domovina i posebno naše medicinske ustanove, pune hrabrih insana koji su tu za nas, u najtežim momentima naših života. Koji su spremni da nam uliju nadu, vjeru i povjerenje.
Neizmjernu zahvalnost upućujem prije svega Allahu Uzvišenom na svakom stanju pa i na iskušenju koje sam proživio, a zatim dr. Eldin Burazeroviću i osoblju Klinike za neurohirurgiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Svi epiteti kojima se mogu poslužiti su mali u odnosu na brigu i pažnju koju su meni i svim pacijentima ovi heroji i insani pružali i pružaju svakodnevno, tokom pripreme za operaciju a posebno u toku oporavka. Svima njima, pored dove Uzvišenom Allahu da im podari sve što žele i što je najbolje, dugujem jedno veliko hvala za sve što čine. Dugujem ja ali i svi mi. To su istinski heroji koji treba da budu primjer humanosti i ljudskosti u današnjem vremenu.
Haris Tursanović
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
