„Bilo bi interesantno opisati pojam drotanje parketa u naše vrijeme“, reče jedan kolega – i eto ideje za novu priču. Ali da bi se došlo do drotanja, treba imati stan. I to ne bilo kakav. Stan u zgradi, najčešće četverospratnici, sa tri ulaza, zajedničkom terasom i podrumima – po jedan za svaki stan. Petnaest stanova u jednom haustoru, petnaest šupa u podrumu i jedna zajednička terasa. A ispred svakog ulaza metalna sprava za skidanje blata sa đonova cipela, kao i tri kante za smeće.
Stanovi su bili jednosobni, dvosobni, a tamo gdje su trosobni – tu su i garsonjere za ledične. U trosobnim stanovima stanuju službenici, u dvosobnim radnici, obično sa višečlanim porodicama, a u garsonjerama ledični, odnosno samci. Službenici imaju jedno ili dvoje djece, supruge su im zaposlene – najčešće sekretarice ili daktilografkinje, sa mukotrpno završenim kursorom nakon osnovne škole.
Tu je i kućna pomoćnica iz obližnjeg sela, koja drži urednom kuću, isprati dijete u školu, napravi ručak, kako bi se službenici, nakon napornog posla, mogli odmoriti u svom trosobnom stanu. Taj stan se sastojao od kuhinje, predsoblja, banje, špaiza i tri sobe. Postojao je i mali balkon za cvijeće, a moglo se i preći s balkona na balkon kod komšinice, jer su pregrade bile samo simbolične.
U predsoblju – psiha: kombinacija ormarića za obuću, kapute i veliko ogledalo koje je dominiralo. Sve od punog drveta, presvučeno furnirom boje hrasta. Na izglancanom parketu ponjavica ili mali ćilimčić, te skemlijica za obuvanje cipela. Za čizme je postojala posebna daska sa šablonom. Naravno, to nije važilo za bakandže. Uštirkani miljeić od heklanja visio je s vrha ogledala.
Ulazna vrata ofarbana masnom bojom, s mesinganim štekama ispoliranim polir pastom. Zid do desetak centimetara ispod plafona išaran je molerskim valjkom, obično s cvjetnim motivima, a do šaltera obojen masnom bojom.
Lusteri sa dvije savijene kugle prema plafonu bili su znak sređenijeg stana. Iz predsoblja se ulazilo u kuhinju – centar svakodnevnog života. Tu su bila dva kauča, stolić, sto sa četiri štokrle za ručavanje i vitrina u stilu predsoblja, sa staklenim gornjim dijelom u kojem su se nalazili servisi za slatko, limunadu, štampići za žestoko i poneka keramička figurica.
Na zidu – slika uplakanog djeteta u okviru presvučenom sivim platnom, ukoso rezanih stranica. Zid kuhinje bio je prefarban masnom bojom do šaltera, a iznad išaran valjkom u zlatnu ili srebrnu boju.
Na vitrini radio-aparat: Tesla, Kosmaj, Melodija ili Simfonija, a na njemu – obavezno heklanje.
A onda – parket. Izglancan, sjaji se, prekriven tepihom koji se povremeno klofao klofačem, na postolju ispred zgrade. Da bi se dobio taj sjaj, morao se prethodno drotati sitnom žicom kupljenom uz pastu za parket marke Ilirija. Žica je dolazila u kartonskoj kutiji, a pasta u limenoj. Drotanje se radilo ručno, ili iskusnije – žica pod nogu i igraj tvist, pazeći da ne ostane šara na parketu. Poslije – premaz pastom i glancanje komadima starog vojničkog ćebeta, koje su obično djeca radila u ritmu rokenrola.
Za drotanje i glancanje organizovane su i akcije – razlog više za komšijsko druženje. U niši – šporet na loženje: Plamen, Kraljica peći, Fijaker ili poneki model strane proizvodnje, obložen šamotom, s promijenjenim lugarom. I ivica šporeta se glancala žicom i Vimom, a plata premazivala grafitnom mašću. Solunar se često čistio, jer su električni štednjaci tek stidljivo pristizali.
Niša je bila odvojena paravanom. U kuhinji – Obodin frižider i limena bijela sudopera na ručno rađenom drvenom postolju.
Primaća soba – posebna priča. Dva kauča prekrivena serdžadama, dvije fotelje s drvenim naslonima, ćilim i vitrina za TV. Vitrina – dvostruka: jedno lice sa figuricama, čašama, a drugo – kad se okrene – domaća i strana pića: Pelinkovac, Rubinov vinjak, Stomaklija, Gromovača, Brko… Piće za pokazivanje, dok se iz špaiza iznosila Domaća Ljuta do 32 stepena.
TV – Niški 865, sa ekranom 59 cm. Ispod: kontrole tona, kontrasta, svjetla, sinhronizacije. Sa strane – birač kanala, od 0 do 12, samo VHF. Na TV-u – venecijanska gondola s lampicama koje su se palile u posebnim prilikama. Na kauču – obavezna lutka iz Italije, sa zvučnim efektima i pokretima.
Spavaća soba – bračni kreveti prekriveni koper dekom iz inostranstva. Iznad uzglavlja – retuširana i povećana slika mladenaca: mlada s buketom i šlajerom, mladoženja s prugastim odijelom, ogromnim reverima i brkovima tipa Klerk Gebl.
Kraj kreveta – natkaslići u stilu s ormarima od punog drveta s furnirom. Na natkaslićima lampe s abažurom od svilenog materijala, i kutija za nakit – ručni rad od razglednica i svilenog konca, poslanih s ljetovanja.
Na prozorima – store i obavezne zelene roletne, sa posebnim mehanizmom za koji je bio potreban majstor. Ispod prozora – otoman kao pomoćni ležaj.
A dječija soba – to je već posebna priča… kao i dvosobni stanovi i garsonjere.
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
