Kada bahatost svemoći bude zamijenjena osjećajem zajedništva

Sveprisutna tema koja od početka godine puni medijski prostor je pandemija koronavirusa. O njoj osim epidemiologa, govore gotovo svi: počevši od političara, novinara, poznatih osoba, vjerskih službenika pa do svakoga pojedinca. Ostavljajući po strani kako je virus nastao, što je zaslužno za njegovo širenje, kakve će biti posljedice i koliko će sve to trajati, ova situacija u kojoj se našao svijet otkrila je sve manjkavosti jednog od glavnih postulata suvremenog zapadnog čovjeka – prenaglašeni individualizam praćen materijalizmom.

Egzistencijalni strah

Kada je famozni Covid-19 postao realna prijetnja po Europu te kada je europsko društvo uvidjelo kakve je posljedice ostavio u Italiji u gotovo svim zemljama uvedene su restriktivne mjere kako bi se spriječilo njegovo širenje. Policijski sat, ograničeno kretanje i okupljanje, zabranjeno druženje na javnim mjestima, vjerski kultovi bez sudjelovanja vjernika, otkazane kulturne i sportske manifestacije, prekinuta nastava i predavanja, podizanje šatora na granicama, samo su neki od elemenata koji su naveli nemali broj ljudi da aktualnu situaciju povezuje s ratom. S tim da će znatan dio njih kazati da je ovo i gore od rata jer se vodi borba protiv nevidljivog protivnika. Krizne situacije, poput pandemije ili rata, u ljudima probude ili ono najbolje ili najgore te u takvim okolnostima jedan dio postaje junacima, drugi zločincima. Koronavirus je samo potvrdio prijeku potrebu zapadne civilizacije za duhovno-moralnom obnovom jer se nakon dugo vremena kod mnogih pojavio egzistencijalni strah.

Strah je normalna pojava kod ljudi osobito onda kada osjete da je njihov ili život njihovih bližnjih ugrožen. U takvoj situaciji neki reagiraju više, neki manje racionalno jer su emocije te koje preuzimaju primat. Pogubnost prekomjernog straha najbolje se oslikala u samoposlugama kada su ljudi pohrlili kupiti što više namirnica kako bi se osigurali jer nitko ne zna koliko će ovo trajati. Većina je željela stvoriti sebi zalihe te su kupovali sve i svašta samo kako bi se osjećali sigurno. Stvoren je lažni osjećaj sigurnosti pouzdanjem u ono što posjedujem i samo nakratko prividno olakšan trenutak nemoći. Tako da se nekoliko dana nakon prvog vala kupnje na društvenim mrežama pojavilo šaljivo pitanje: „Trebamo li početi konzumirati ovo što smo kupili ili još čekati?“ Na tom se primjeru najbolje pokazao zapadnjački pretjerani individualističko-materijalistički-konzumistički pristup, koji svoje korijene ima u prosvjetiteljstvu, a karakterizira ga isključivi antropocentrizam u kojemu je pojedinac jedino i isključivo mjerilo svih stvari te nedostatak osjećaja za drugoga i društvo u cjelini.

Zajednička borba

Kao što se rat dobiva u zajedništvu isto tako se i borba protiv pandemije može pobijediti samo zajedno. To je itekako dobro objasnio nepoznati autor čiji se tekst dijelio društvenim mrežama. Zadržavajući se upravo na komparaciji rata i pandemije on je na vrlo slikovit način predstavio ovu borbu. Prekomjerno kupovanje i skladištenje namirnica je kao kada bi u obrani sela sudjelovalo 100 ljudi, ali samo jedan bi za sebe zadržao: 100 pištolja, 100 mitraljeza, 100 bombi, 100 pušaka i ostalog oružja, a ostalih 99 bi bilo goloruko. Posljedica toga je nužna smrt njega i njegovi suboraca. Isto se događa i kada netko ima 100 kg brašna i šećera, 100 litara ulja, punu ostavu toalet papira jer u trenucima kada njegov bližnji nema ništa obojica su osuđena na propast.

Raduje činjenica kako je aktualna situacija kod dobrog dijela ljudi probudila ono najbolje u njima. Tako da su se mnogi stavili na raspolaganje kao volonteri starijim sugrađanima, drugi su pak počeli osmišljavati različite online akcije kako ljudima olakšali dane izolacije, treći su se odlučili humorom boriti s virusom i druge razveseliti, neki su pak odlučili probuditi duh zajedništva u susjedstvu te izaći na svoje balkone družiti se i pjevati, a sigurno najveća priznanja trebaju dobiti medicinski djelatnici i liječnici koji se nesebično daju za svoje pacijente riskirajući vlastite živote. Takvi pojedinci koji su ujedinili svoje snage na kraju ove borbe bi trebali biti istinski junaci.

S druge pak strane postoje i oni koji su, istini za volju, manjina, ali njihovo neodgovorno djelovanje može prouzročiti veliku opasnost za druge. To su potencijalni zločinci, koji kršenjem mjera samoizolacije ili nepridržavanjem savjeta svoje bližnje dovode u opasnost. Zoran primjer toga je tzv. korona izazov među mladima u Švedskoj.

Naime, pojedini mediji su prenijeli kako švedski tinejdžeri snimaju kratke video uratke na kojima prilaze drugih osobama, mahom starijima, te u njihovoj blizini kišu i kašlju govoreći kako imaju koronu. Neukusna šala koja je prije svega otkriva nedostatak kućnog odgoja i nepoštivanja drugih, a sve kako bi se skupilo što više pregleda.

Duhovno-moralna obnova

Svijet prije i poslije koronavirusa zasigurno će biti dobrano različit. Posljedice virusa, prije svega ekonomske, već se osjećaju. Kakve će one u budućnosti biti teško netko sa sigurnošću može kazati. Međutim, povijest nas je naučila kako iza svake dekadencije slijedi obnova. Čini se da je zapadni čovjek došao do vrhunca svoga individualizma i pouzdanja u materijalno te da mu je nužna obnova duha. U ovoj situaciji je uvidio kako ono na čemu je do sada gradio svoju sigurnost i nije od velike pomoći. Na to je upozorio i papa Franjo prigodom izvanrednog blagoslova Urbi et Orbi, 27. ožujka, kada je na praznom Trgu Sv. Petra upozorio: „Svi smo jedna obitelj… Dopustili smo da nas žurba ponese… Mislili smo da ćemo zauvijek biti zdravi… Ovo je vrijeme da ponovno postavimo smjerove i napustimo svoju bahatost svemoći. Nismo sami sebi dovoljni, sami ćemo se utopiti, trebamo Gospodina.“

Kao što su primjetne posljedice koronavirusa, isto tako su već očiti i njegovi plodovi. Situacija u kojoj su mnogi prisiljeni biti u vlastitim domovima ponovno je okupila obitelji, roditelji konačno imaju više vremena za svoju djecu, uz online nastavu sigurno su mnogi počeli više cijeniti rad prosvjetnih djelatnika, ponovno se probudila zajednička obiteljska molitva i odgovornost za starije članove obitelji, vjernici iznova otkrivaju važnost mise i ostalih sakramenata. Osim toga kod mnogih se osjeti briga za druge te će tražiti načina kako se čuti i preko kamere vidjeti s prijateljima i rodbinom ili čak online organizirati proslave rođendana. Nevolja je kao i nebrojeno puta prije ujedinila ljude, a koliko ćemo iz ove situacije naučiti ovisi o svakome ponaosob.

Autor: Dražen Kustura, Zeničanin – svećenik koji radi i školuje se  u Vatikanu.