Posljednji jučerašnji istup federalnog ministra energije, rudarstva i industrije Vedrana Lakića NA OVOM LINKU možda je, više nego ijedna prethodna izjava, razjasnio šta je stvarni prioritet Vlade Federacije BiH kada je riječ o Novoj Željezari Zenica.
Mjesecima javnost sluša kako su “radnici na prvom mjestu”, kako je cilj spasiti proizvodnju i očuvati industriju. Međutim, kada se pojavila mogućnost da se proizvodnja pokrene kroz zakup dijela kapaciteta, uz simboličnu zakupninu i obavezu nastavka rada, odgovor Ministarstva bio je negativan.
Zašto? Jer Vlada ne želi dio kompleksa. Želi cijelu Željezaru. To nije interpretacija opozicije niti vlasnika kompanije. To je doslovno ono što je ministar izjavio rekavši da je cilj “stopostotno preuzimanje kompletne Željezare”.
Kad je stiglo pojašnjenje, da se nudi cjelokupna integralna proizvodnja, svi kapaciteti i to na neograničen period, dakle doživotno, pod uvjetom da integralna proizvodnja profunkcionira i radna mjesta budu sačuvana, stiglo je pojašnjenje koje razotkriva stvarne namjere Vlade.
“Ne, mi želimo cjelokupnu imovinu, i to bez uvjeta od strane vlasnika”.
Sve bi to bilo ok, da nije zadnje riječi “vlasnika”, što znači nekoga ko bi trebao biti obeštećen. A tu dolazimo do strateškog dijela Vladine zamisli da “novi procesi neće zahtijevati niti upotrijebiti ijednu KM iz budžeta, nego će se koristiti sredstva i imovina vlasnika”.
Dakle, tuđim parama…
Dodatno se prirodno nameće pitanje: ako je prioritet bio proizvodnja i radnici, zašto model koji bi mogao vratiti proizvodnju nije bio dovoljan?
Radniku koji mjesecima čeka platu nije presudno ko je vlasnik hale. Njemu je važno da mašina radi, da ima posao i da plata stiže svakog mjeseca.
Upravo zato današnja izjava ministra predstavlja svojevrsno priznanje da se politička borba više ne vodi samo oko očuvanja proizvodnje, nego i oko kontrole nad kompletnom imovinom kompanije.
Ni sud nije prihvatio argumentaciju Vlade. U obrazloženju odluke nije osporio značaj Željezare za privredu, već je zaključio da nisu dokazani zakonski uslovi za tako izuzetnu mjeru kakva je vanredna uprava, uz dodatno problematiziranje ustavnosti pojedinih zakonskih rješenja.
U demokratskom društvu sudske odluke pobijaju se pravnim lijekovima, a ne političkom retorikom.
Na kraju ostaje pitanje koje građani imaju pravo postaviti: Zašto Vlada ne bi prihvatila i provela bilo koje rješenje koje spašava radna mjesta ako ono ne podrazumijeva potpuno preuzimanje imovine kompanije? I kome Vlada ustvari pogoduje, radnicima ili?
Ako je odgovor negativan, onda radnici očigledno nisu jedini, a možda ni glavni razlog zbog kojeg se vodi ova politička bitka. U svemu tome, biće vrlo bitno, ako ga uopće bude, oglašavanje sindikata čiji predstavnici su više puta rekli – bitno je da sačuvamo radna mjesta, bitno je da Željezara radi, nas ne interesuje ko će upravljati i biti vlasnik.
A to je suština ponude sadašnjih vlasnika, koju Vlada odbija, ali sindikalci uporno prešućuju, stavljajući se time na jednu stranu. Vrijeme će pokazati da li – na pogrešnu.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
