Kada se od suda traži da primijeni zakon koji otvara ozbiljna ustavnopravna pitanja, sudija ne može ignorisati te činjenice niti donijeti odluku samo zbog hitnosti i ekonomske krize. Njegova obaveza je da zaštiti pravnu sigurnost, zakonitost postupka i ustavni poredak. U tom kontekstu, upućivanje zahtjeva za ocjenu ustavnosti zakona i prijedlog da se privremeno zaustave svi postupci do odluke Ustavnog suda predstavlja jedino racionalno i odgovorno rješenje, ali i veoma mudar potez sudije.
Važno je ponoviti da je do ove situacije došlo isključivo zbog zakašnjelih aktivnosti Vlade Federacije BiH. Kada Vlada FBiH ne iskoristi pravo preče kupnje nego prepusti upravljanje strateške kompanije privatniku, odgovornost Vlade ne prestaje. Naprotiv, takve kompanije zahtijevaju kontinuirani nadzor, kontrolu i praćenja poslovanja, pogotovo što je Vlada suvlasnik te kompanije.
Obmanjivanje parlamentaraca i odgovornost Vlade
Mediji i javnost su dugo upozoravali Vladu FBiH na odredjene probleme i rizike u vezi sa Željezarom. Nažalost, Vlada je kasno shvatilia da postoji potreba za posebnim mehanizmima zaštite. Zakon je morao biti pripremljen i usvojen mnogo ranije, a iz obrazloženja Suda očigledno da je postojala potreba i za preciznijim i stručnijim normiranjem. Poslati zakon u Parlament bez prethodnih kontrola i uvažavanja mišljenja Ureda za zakonodavstvo, kao i obmanjivanje parlamentaraca, zaista povlači političku odgovornost.
Željezara Zenica bila je okosnica industrije FBiH od koje je zavisilo hiljade uposlenika, domaćih dobavljača, Željeznice FBiH, te grijanje grada Zenica. Upravo zato, odnos Vlade FBiH prema ovom slučaju morao je biti odnos prema strateškom državnom interesu, a ne prema običnom tržišnom pitanju.
Šta je Vlada FBiH trebala uraditi, a šta je uradila?
– Iskoristiti pravo preče kupnje i ozbiljno razmotriti zadržavanje kontrole nad kompanijom dok se ne pronađe održivo rješenje za njen opstanak. Nije se oglašavala. Opravdanje da Vlada ne treba upravljati nekom kompanijom je prihvatljivo, ali kod strateških kompanija mora imati jasnu politiku zaštite javnog interesa.
– Pažnju su privukli navodi iz izvještaja revizorske kuće MERFI d.o.o. Sarajevo, koji su ukazivali na potrebu detaljnog preispitivanja zakonitosti ranijih privatizaciskih aranžmana iz 1998. godine. Vlada je trebala naložiti hitnu dubinsku reviziju svih privatizacionih postupaka putem Agencije za reviziju privatizacije FBiH, koji bi poslužio kao stručna osnova da nadležni organi utvrde ništavnost privatizacije, ukažu na nezakonitosti i definišu odgovornost.
– Uključiti Poreznu upravu FBiH i Finansijsku policiju FBiH kako bi provjerile finansijske tokove, raspolaganje imovinom i eventualne nezakonite radnje koje su mogle dovesti do obezvređivanja kompanije, jer umanjivanje imovine i guranje kompanije u stečaj predstavlja krivično djelo.
Razlike između Lex Agrokora i lex Željezare
– Donijela je lex specialis zakon, po uzoru na lex Agrokor. Međutim, Lex Agrokor je donesen kao preventivni mehanizam prije pokretanja stečaja, kako bi se kroz vanrednu upravu stabilizovalo poslovanje i izbjegao stečaj kompanije od sistemskog značaja.
Nasuprot tome, Lex Nova Željezara predložen je nakon pokretanja stečajnog postupka, kada su već bile poduzete pravne radnje prema Zakonu o stečaju FBiH. Zbog toga je otvorio složena pravna pitanja o odnosu posebnog zakona i stečajnog postupka koji je već bio u toku, kao i o mogućnosti da se posebnim zakonom mijenja tok sudskog postupka. Dakle, razlika je u trenutku intervencije.
– Pored toga, sud se morao osvrnuti i na pitanje formulacije samog zakona i njegove usklađenosti s osnovnim pravnim načelima. Lex Agrokor je bio oblikovan kao opći pravni okvir koji se primjenjivao na sva trgovačka društva koja ispunjavaju unaprijed određene kriterije od sistemskog značaja, poput broja zaposlenih, visine obaveza i značaja za nacionalnu ekonomiju, iako je u praksi primijenjen samo na Agrokor. Za razliku od toga, zakon u Federaciji BiH donesen je konkretno za jedno privredno društvo, što je vidljivo već iz njegovog naziva, ali i sadržaja zakona.
– Upravo takva formulacija otvorila je pitanja u vezi s poštivanjem načela jednakosti pred zakonom i zaštite prava privatnog vlasništva. Dodatne dileme izazvale su i određene odredbe zakona koje se odnose na odnos prema postojećim sudskim postupcima i pravnim lijekovima, što može uticati na princip pravne sigurnosti. Zbog navedenih ustavnopravnih pitanja, Općinski sud u Zenici uputio je zahtjev za ocjenu ustavnosti predmetnog zakona.
Vlada ne mora biti trajni upravljač privrednim društvima, ali mora biti čuvar javnog interesa kada je riječ o kompanijama od strateškog značaja. Pasivnost države u ovakvim situacijama može imati dugoročne posljedice po privredu, radna mjesta i javne resurse. Pouka za sve buduće vlade je jasna, vlast mora imati strategiju djelovanja po pitanju strateških privrednih sistema, aktivno koristiti svoje kontrolne mehanizme i pravovremeno djelovati, jer posljedice neodlučnosti, zakašnjelih reakcija, ali i nestručnosti, na kraju snose građani.
Edita Đapo (autorica je bivša zastupnica u Državnom parlamentu i federalna ministrica)
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
