FOTO: ŽURNAL SA ŽELJEZARCIMA – Najbogatiji radnici koji nemaju šta jesti! – Ekipa Žurnala posjetila je u kasnim večernjim satima radnike Željezare Zenica koji su u očaju počeli i štrajk glađu. Kao i obično, u sličnim radničkim mukama, vlast se bavi posljedicama koje je sama proizvela.
Tek nekoliko nevješto ispisanih transparenata i mali natpis na ulaznim vratima dijela nekadašnje upravne zgrade koja je na raspolaganju zeničkoj Željezari, ukazuju na ono što se unutar nje zbiva. Hladnim polumračnim hodnicima dolazimo do prostorije u kojoj će noćas ostati 50-ak radnika. Oni su odlučili da nakon blokade puteva štrajkom glađu izdejstvuju svoja i prava ostalih još 300 kolega. Upaljeni tv, jedna sijalica i mali električni radijator daju tek nekoliko stepeni više toplote. Jedna od radnica vratila se nakon što joj je ukazana lječnička pomoć. Želi nastaviti dijeliti sudbinu ostalih po svaku cijenu.
Od prije nekoliko dana su u stečajnom postupku. Svemu je prethodilo 13 neisplaćenih plaća i 16 godina neuvezanog staža. Sa njima nije onaj koji je isto toliko godina rukovodio firmom, direktor Safet Berbić. Kao što im cijeli dan nije došao niko od predstavnika onoga što zovemo vlasnikom Željezare, a to je federalna vlada. Teško je zabilježiti sve što im se nataložilo proteklih godina, uglas dobacuju podatke koji ukazuju na višegodišnju sistemsku pljačku firme, a čije razmjere postaju svjesni tek ovih dana. Pojedinačna imena nisu važna
„Niko ne zna šta je sa našim stanovima u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji, Njemačkoj, Engleskoj, Italiji… Prodani ili izdani, ta imovina je naša.“
„Dva naša vozila su za mjesec dana napravila račune od 3000 litara!? Pa da li je to i uža i šira rodbina direktora sa prijateljima tankala toliko ?“
„Neko je namjerio da premjesti carinski terminal kako bi ostali i bez to malo prihoda..“
„Staro željezo smo prodavali firmi iz Ilijaša za 30 pfeninga, da bi ga on odmah preprodavao Mitalu za 70 pfeniga, a mi i Mital jedni do drugoga. Treba li šta više reći?“
„Bacili su nas u stečaj, a nama ne treba stečaj. Imamo toliko imovine, od hotela Internacional, odmarališta na Bistričaku, Zavoda za medicinu rada i ko zna koliko još zemljišta koje je preko noći nestajalo iz našeg grunta…“
Posebna je priča doslovno otimanje hotela Zenit u Neumu, koji je ratnih godina preregistrovan kao vlasništvo splitskog Brodomerkura i Općine Neum, iako su i zemljište i objekti decenijama bili vlasništvo Željezare Zenica. No, bila je to još jedna dioba plijena između nacionalnih stranaka i njihovih tajkuna. SDA nije željela praviti problem HDZ-u. Hotela nema, ali imaju ljudi koji sada bez plata, staža, glasni i izmoreni puštaju vapaje za pomoć od tih istih vlasti.
„Ubijaju nam jednu po jednu firmu u Zenici. Metalno, Cimos… Svima nam je ista sudbina, a pojedinačno nestajemo, umjesto da svi zajedno kažemo : dosta više!“
„Sada nama trebaju kao pomagati isti ljudi koji su prethodnih godina bili u upravnim odborima Željezare i ništa nisu uradili osim što su naplatili svoje honorare,“ kažu radnici i sami priznajući da ne znaju kome više mogu vjerovati.
„Pozdravite nam tužilaštvo, da žele nešto raditi, imali bi ovdje mnogo toga“, kažu nam na rastanku.
Još u decembru 2015. obećana im je rješenje problema. Januara 2018. postaje definitivno jasno da od pustih obećanja nema ništa. Ili se čekala izborna godina. Tipična bh radnička priča. Samo je jedno sigurno. Oni koji su ih doveli da ovakav način moraju tražiti pravdu, mirno spavaju u toplome. Radnicima Željezare će ove noći u posjetu dolaziti samo ekipe hitne pomoći…
Piše: A.Gutić/Žurnal
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
