Prošlo je dvadeset godina od najvećeg zločina poslije Drugog svijetskog rata. Ovogodišnji Marš mira, kojem sam imala priliku i čast prisustvovati, je bio najmasovniji i okupio oko 11. 000 učesnika širom Bosne i Hercegovine, iz Turske, Švedske, Njemačke, Italije, Francuske, Slovenije, Austrije, Crne Gore, Hrvatske, Srbije i mnogih drugih država.
Svi zajedno marširali smo rutom Nezuk – Baljkovica – Parlog – Crni Vrh – Snagovo – Liplje – Jošanica – Donja Kamenica – Bakrači – Glodi – Udrč – Cerska – Kaldrmica – Đugum – Mravinjci – Burnice – Kameničko Brdo – Ravni Buljim – Jaglići – Šušnjari – Budak – Potočari (Memorijalni centar) u jednu svrhu- odavanje počasti stradalima u genocidu u Srebrenicu. Prešli smo brda, planine, sela, šume, prošli pored mnogih sekundarnih grobnica, hajr šehidskih česmi i spomen obilježija.
U svakom naselju su nas dočekivali nasmijani mještani sa kafom, voćem i osvježenjem. Bilo je onih koji su na iscrpljenim učesnicima zarađivali, al’ njima na dušu. Policija se povremeno ukazivala i to tamo gdje bi bila neka pravoslavna crkva, groblje ili prometniji put. Ako bih ih što i upitali nisu nam znali odgovoriti. Oružane snage BiH su brinule za svu logistiku i u kampu nam ništa nije falilo. Prva pomoć je bila dostupna tokom čitavog puta. Prelazilo se u prosjeku oko 40 km dnevno. To jeste fizički i psihički napor, ali je i najmanje što se može učiniti da se izrazi poštovanje i žaljenje za nevino stradale žrtve. Ulaskom u Potočare kolona je utihnula. Dočekani smo u miru i tišini. Neka ti knedla u grlu zastane, oči zavlaže i govoriti ne možeš…
Skandal na dan dženaze nam nije trebao, ničemu nije pomogao i nikakvu svrhu nije imao. Ako su se majke Srebrenice i porodice stradalih mogle suzdržati i dostojanstveno sve dočekati, pa i Vučića, mogao je i onaj ko je došao jednom u 365 dana i u miru klanjati dženazu i odati počast. Žali Bože porodice preko čijih mezara su takvi gazili i oglušili se na poziv reisu-l-uleme da se okrenu prema kibli i obave ono zbog čega su tu i došli. Neka se ne zaboravi i nikada nikome ne desi ono što se desilo u Srebrenici, zemlji okupanoj krvlju…
tekst i foto LARISA GLUHIĆ za Zenicablog
Posted by Zenicablog on 12. Juli 2015
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
