Edin Karamazov (Džananović) – Svjetski muzičar i putnik, rođeni Zeničanin Edin Karamazov, pravog prezimena Džananović, preksinoć je uz pratnju orkestra izveo stara i nova djela za lutnju u Domu Oružanih snaga i ozvaničio početak 6. Sarajevo Chamber Music Festival (SCMF), koji će publici do 4. septembra donijeti pregršt sjajnih koncerata klasične muzike.
Nastup muzičara publika je pozdravila aplauzima i ovacijama. Bila je to večer za pamćenje.
– Zahvaljujem organizatoru koji me je pozvao na obilježavanje 60 godina Muzičke akademije i Festival, čija tema je „Home“ (Kući) i što su se mene sjetili kao bh. muzičara. Velika mi je čast biti kod kuće jer ovo je baš prvi put da me neko zove uz naglasak: ‘Hajde, ti si odavde, naš si, dođi sviraj’- istakao je s oduševljenjem Karamazov.
FAKTOR: Vaš i nastup kolega učinio je da klasična muzika na trenutak u Sarajevu stane ispred turbo-folka. Nažalost, to je vrlo rijetko, jer, teško se izboriti sa novim trendovima koji ne donose ništa dobro.
KARAMAZOV: Kamerna muzika, odnosno, umjetnička, nikada i nije mogla biti toliko popularna, zato što ljudi uglavnom slušaju, jedu, mirišu ono što im se da. Umjetnička muzika nikada nije imala nekakvo posebno reklamiranje i postoji, nažalost, za manji broj ljudi. Mislim da je danas to tihi glas. Ali je glas istine, jer je ovo muzika, koja nam, htjeli mi ili ne, nešto da. Slušanje te muzike pomaže nam da izdržimo ovo današnje vrijeme, sve bučnije i glasnije. Ili, kao što je veliki kompozitor Johann Sebastian Bach rekao u predgovoru jedne knjige, „da bi ta muzika trebala osvježiti dušu“. I to jeste tako.
FAKTOR: Publika prvi put u okviru SCMF-a ima priliku organizirati nastupe muzičara u vlastitom domu. I Vi ste se uključili u tu priču.
KARAMAZOV: To je jako dobra ideja organizatora. Imao sam nastup u staračkom domu i to je prelijepo iskustvo. To je upravo ono o čemu sanjam već godinama. I sam sam svirao na ulici, baš zbog toga, da bi se takva muzika dala svakome, djeci koja je nemaju priliku čuti.
FAKTOR: Svjetski ste putnik, živite u Zagrebu, rođeni ste u Zenici, svirate na svim stranama svijeta. Za Vas ne postoje granice i nisu Vas uspjeli etiketirati pod „vaše i naše“, izborili ste se da budete svoji.
KARAMAZOV: Apsolutno sam svoj. Moja kuća je već dugo pozornica. Osjećaj za zavičaj davno sam izgubio kad sam otišao iz Zenice, ali ponosno ističem svoje korijene. U BiH sam se ponovo zaljubio naknadno, jer volim prirodu, putujem kao ribolovac. S druge strane, puno vremena provodim u avionu i svijet gledam odozgo. Taj svijet je jako mali. Preletite ga za čas.Večer gdje sviram, tu je moja kuća.
FAKTOR: Sarađivali ste sa najznačajnijim muzičarima, a i sami ste stekli taj status kroz brojne angažmane. Šta nam novo pripremate?
KARAMAZOV: Dio godine provodim na otoku Zlarin kod Šibenika, gdje živim i snimam svoje projekte. Novo je da imam već sedam snimljenih CD-ova, koje ću uskoro početi objavljivti. Najesen opet snimam dva. To što radim je čisto gubljenje para, ali je nešto najdivnije što sam radio u životu. Prijatelji mi dolaze tamo, lijepo je okruženje, malo ostrvo bez automobila, fenomenalna akustika je u crkvi. Snimam te projekte, koje godinama čuvam u sebi. Ima tu raznih saradnji, od dueta do gitare, novijih stvari koje su kompozitori pisali za mene. Gostovanja su stalno. U Sarajevu ću ponovo svirati u maju sljedeće godine, na Sarajevskim večerima muzike. Izvest ću recital Bacha na lutnji. Jako se veselim tome.
FAKTOR: Osim što ste dobru muzičku, odnosno poslovnu saradnju ostvarili sa velikim facama, kao što je Sting, koliko dobro kotirate kao prijatelji?
KARAMAZOV: Sting i ja smo se poznavali prije nego što smo snimali. Prvo smo postali prijatelji. Već smo snimili i pola novog CD-a. Intenzivno se družimo koliko god je moguće. Sviram sa ljudima koje poznajem. Nije mi bitno da li je to neka faca. Ne radim to. Sviram sa dragim ljudima, a ako je taj i faca, onda super.
FAKTOR: Jeste li dobijali ponude da svirate repertoar koji nije uobičajen za vas?
KARAMAZOV: Nikad u životu nisam napravio ništa komercijalno kao muzičar. Nisam htio. Radim isključivo ono što hoću. Davno sam naučio reći – ne! Tako da nemam prohtjeva. To što radim jeste za mali broj ljudi. Životarim, ali uživam u tome. Ne bih se nikada mijenjao. Lijepo je raditi ono što čovjek voli.
FAKTOR: Želite poručiti i onima koji rade ono što ne vole radi egzistencije da griješe, odnosno da s tim prestanu?
KARAMAZOV: Svako radi ono što hoće da radi. Ako ne vole, neka naprave nešto. Zar je teško uzeti ciglu i baciti je. To je tako jednostavno. Ne žalim ljude koji rade ono što ne vole. Sami su krivi. Ima cigla, ima motika, seljačka buna. Ja sam za takve stvari. Tako sam radio i dalje tako radim. Nemam preporuka. Cigla, motika, buna… Izbori se za sebe!“
FAKTOR: Nemate mobitela, niste opsjednuti društvenim mrežama, uživate. Jeste li razmišljali da se okušate i kao profesor, da svoje znanje prenesete na mlađe kolege?
KARAMAZOV: Ne interesira me to. Nisam pobornik studiranja muzike u nekim zgradama, institucijama, sa studentma koji bi kod mene studirali gitaru, a tamo imaju deset, po meni, loše izabranih predmeta. Morao bih dobro razmisliti kada bih to radio; gdje, kad i s kim. Ja sam svoj student, jedan jedini.
(Razgovarala: Merima Čustović/Faktor.ba/Foto: J. Brutus)
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
