Zenica

Dan borbe protiv nasilja nad ženama

Na spomeniku Matei Jurić
Na spomeniku Matei Jurić (foto: G. Jerkić)

Dan borbe protiv nasilja nad ženama – Aktivistkinje Centra za pravnu pomoć ženama u Zenici, uz podršku volonterki obilježile su danas Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama.

Nakon što su se okupile na Trgu Alije Izetbegovića u centru grada, njih desetak je šetnjom kroz grad noseći transparente ukazalo na ovaj dan i neophodnost borbe da se nasilje spriječi is ankcionira adekvatno.

Za kraj svoje šetnje odabrale su da posjete i polože cvijeće na spomen obilježje prve civilne žrtve rata u Zenici, dvogodišnje djevojčice Matee Jurić u naselju Radakovo.

Zašto smo nevidljive, neprisutne i neupitane svaki put kada se o našim životima diskutuje i odlučuje, dok se dužine naših suknji svakodnevno slobodno mjere i komentarišu?

Ženska mreža Bosne i Hercegovine, u povodu 25. Novembra – Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, i početka globalne kampanje 16. Dana aktivizma protiv rodno uslovljenog nasilja, poziva građanke i građane BiH da se priključe našim naporima u podizanju svijesti protiv diskriminacije i nasilja nad ženama u BiH jer je život bez nasilja pravo i odgovornost svih nas!

U potpunosti smo svjesne da se o ženama sa invaliditetom, ženama treće dobi, ženama iz ruralnih sredinama, samostalnim roditeljkama, ženama nacionalnih manjina, nezaposlenim ženama, ženama sportistkinjama, ženama umjetnicama, ženama naučnicama, ženama
oboljelim od teških i neizlječivih oboljenja, lezbejkama, biseksualnim i trans* (LBT*) ženama, ženama žrtvama ratnog nasilja i rodno uvjetovanog nasilja, djevojčicama, kao i drugim društveno marginaliziranim ženama – ne govori, jer su nevidljive, a nevidljivim ih čini samo
društvo ignorišući njihovo postojanje i ne pružajući odgovore na njihove potrebe i identitete.

Žena nema u mirovnim i pregovorima o ustavnim reformama, u reformskim agendama, u pregovorima sa Svjetskom bankom, Evropskom unijom, u zakonodavnim tijelima nas je tek 20tak%, na mjestima na kojima se odlučuje – nema nas ni toliko. Naša tijela su i dalje predmet objektivizacije i seksualizacije, naša seksualno – reproduktivna prava upitna, a naš najviši pravni akt, Ustav BiH iz kojeg proizilaze svi drugi pravni akti, ne  prepoznaje žene i ne garantiraju rodnu ravnopravnost.

Kada smo žrtve teških oblika fizičkog nasilja – društvo ne reaguje – jer je u BiH ustaljena praksa da se ne reaguje u pojedinačnim slučajevima. Koliko djevojčica treba biti silovano da bi se oglasio sami vrh naše države i prepoznao da je rodno uvjetovano nasilje duboko ukorijenjeno u sve pore našeg društva?

Koliko pretučenih žena treba da se nabroji kako finansiranje sigurnih kuća ne bi bilo problematično – već sistemski i trajno riješeno?
Koliko žena treba da bude ubijeno od strane svojih partnera pa da se pooštri kaznena politika za nasilje u porodici i partnerskim vezama?
Koliko to siromašne treba da budemo da bismo ostvarile pristup pravdi i pravo na besplatnu pravnu pomoć kada smo ugrožene u svojim porodicama, na ulici, u institucijama od kojih očekujemo pomoć i podršku?

Koliko samohranih majki treba da traži humanitarnu pomoć kako bi prehranile svoju djecu – da bi sistem shvatio da naplata izdržavanja djece ne funcioniše na dobrovoljnoj osnovi? Koliko žena u kolicima treba da bude zatvoreno u kući jer su rampe za prilaz trotoarima,
zgradama i institucijama naučno fantastični pojam?

Koliko kilometara treba da pređe djevojčica do škole, ili trudna žena do zdravstvene ustanove – kako bi se vlastodršci sjetili da nemaju svi privatne i službene automobile i da nam je javni gradski, prigradski i međugradski saobraćaj ravan ništici? Koliko hektolitara vode treba da
uvezeno i kupimo kako bismo shvatili da se BiH suočava sa teškim nedostatkom pitke vode – ne samo u Sarajevu – već i u većini ruralnih područja u BiH?

Zašto u manjim sredinama ne postoje društveni centri u kojima bi ženske grupe mogle djelovati i pružati podršku ženama u svojim zajednicama, ili zašto su ti društveni centri izdati kockarnicama na korištenje? Zašto smo žene samo ako smo udate i ako smo majke – na osnovu kojih normi nam društvo ima pravo nametati obrasce ponašanja?

Kako je moguća činjenica da je trećina žene koje su se porodile u 2014.g. ostala bez porodiljske naknade nije alarmantna?

Ženska mreža BiH i njenih 47 organizacija članica, sa područja cijele Bosne i Hercegovine, pojedinke i pojedinci koji su se opredjelili u borbi protiv nasilja nad ženama i djevojčicama pozivaju nadležne vlasti u BiH da učine svoj maksimum u provedbi Zakona o ravnopravnosti
spolova BiH, CEDAW i CAHVIO konvencije.

Naš cilj je NITI JEDNA ŽENA NEVIDLJIVA!
Život bez nasilja i diskriminacije je pravo i obaveza svih nas!
Ženska mreža BiH

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora i bez dozvole. Vlasnik materijala je UG Zenicablog, osim ako nije navedeno drukčije.

Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010

Instalirajte android aplikaciju ZENICABLOG - link na GOOGLE PLAY STORE
i aplikaciju za Apple-IOS operativni sistem