Bosansko književno čudo – Mediha Selimović – autor: Abdulah Sidran
Moli me prije nekoliko dana moj italijanski prevodilac, profesor iz Đenove, dr. Silvio Ferari, da mu, za potrebe neke tamošnje književne revije napišem ‘jednu ili dvije stranice na temu: ‘koji su najbolji pripovjedači bosanske književnosti u ovim zadnjim 15 godina, to jest u novom stoljeću.’ Uzalud mu u telefonskom razgovoru pokušavam objasniti kako je to možda i nemoguć posao,a za mene u svakom slučaju – neugodan. Upućujem ga na eksperte sa ovdašnjih fakultetskih katedri, on ostaje prisvome. – Pa dobro, ako se mora, onda od mene može jedino ovako kako slijedi.
Dragi Silvio !
U rascjepkanoj i uništenoj državi kakva je Bosna (BiH) nastala u Dejtonu ne postoji tačka motrišta iz koje bi bilo moguće steći cjelovit uvid i donijeti relevantan sud o njenom književnom stvaralaštvu. Mada se svakodnevno trudim da sastavim taj mozaik, nikad nisam uspio učiniti više nego prepoznati, ponekad i sasvim slučajnim načinima, najzanimljivije pojave u njemu.
Najprije, mora se sa velikom rezervom uzimati sve što svoj prestiž i afirmaciju stiče posredovanjem književnih asocijacija koje su se, tokom tzv. tranzicijskog procesa, pretvorile u mala privatna dioničarska društva. U pravilu, sve što vrijedi nalazi se izvan centara moći, književnih klubova i redakcija radijskih i televizijskih programa. Nesumnjivo je i u evropskim razmjerama značajan i velik BiH pjesnik i pripovjedač Marko Vešović. O njemu se, još više o propovjedaču, esejisti i romanopiscu Dževadu Karahasanu, u Evopi nešto i zna, naročito u univerzitetskim krugovima i književnim centrima. Mi ovdje ne krijemo da se kao Bosanci dičimo što su svjetski relevantnim piscima postali naši Sarajlije poput Miljenka Jergovića i Aleksandra Hemona. Podsjećam te da je i u Americi i u evropskim državama već stastala i stekla književnu afirmaciju najmlađa generacija pisaca ‘našega’ porijekla, koji pišu na jezicima zemalja u kojima danas žive.
Znam da će ti zvučati odveć subjektivno i samohvalisavo moja tvrdnja da se danas, u nesretnoj ‘zemljici Bosni’, piše, bolje reći događa – najbolja evropska književnost. Nakon pomenutih ‘veterana’ (Karahasan, Vešović), obavezan sam da ti barem pomenem neka imena prozaika srednje životne dobi za koje smatram da su pripovjedački velemajstori: Goran Samardžić, Bekim Sejranović, Selvedin Avdić, Faiz Softić, Refik Ličina…čemu moram dodati izvinjenje za one koje sam u ovome trenutku zaboravio. Nije mi mio pojam ‘ženskog rukopisa’, ali i u Bosni (BiH) u punom rasponu postoji ono što se tim pokušava obuhvatiti. Od veoma popularne, visokotiražne romaneskne književnosti kakvu piše Travničanka Nura Bazdulj Hubijar (kad ovdašnji profesori žele pokuditi njen melodramski prosede, izriču joj nehotice krupan kompliment, poredeći je sa Paolom Queljom !) preko intelektualnih i pseudointelektualnih proza nekih drugih autorica, do jedinstvene i fenomenalne ‘stvarnosne’ proze kakvu piše do juče nepoznata Zeničanka iz Beča – Mediha Selimović. Među najmlađima, onima koji svoj život žive i svoju književnost pišu kao da su ih izmislili francuski postbretonovci, mora biti zapamćeno ime – Boris Lalić !
Nikako ne smijemo zanemariti jednu posve novu činjenicu, a to je pojava tzv. FB (faceboocke) književnosti. Na hiljadama internetskih portala pojavljuju se nova imena, nove forme, novi jezički tvorbeni postupci i procesi. To jeste jedno pravo čudo, i o njemu se što prije moraju početi raditi naučna istraživanja.
Najvažniji i najznačajniji bh pisac danas je potpuno nepoznata – MEDIHA SELIMOVIĆ – literarno čedo interneta. Prije nego što je i objavlla svoju prvu knjigu – stekla je nevjerovatno brojnu čitalačku publiku, širom svijeta. Jezik i stil njene pripovjedačke književnosti, školski besprijekoran, zapravo u svakom trenutku svome čitaocu kazuje kako nisu najvažniji stil i jezik nego ČOVJEK I ŽIVOT. Otuda, pripovjedački sižei u svojoj punoj jednostavnosti njene proze čine pravim književnim remek-djelima. Kako i sam pripadam armiji fejsbuk-pisaca i fejsbuk-čitalaca, mnogo njenih proza pročitao sam i prije nego što smo se susreli na promociji njene knjige u njenom rodnom gradu, Zenici, marta 2016.
Te večeri mene nije imalo šta iznenaditi. Sve što sam čuo, ranije sam već bio pročitao. Ali su se sve čitalačke emocije obnovile i ponovno je usplamtjelo odavno ugašeno povjerenje u smisao Književnosti.
I star i bolestan i teško pokretan u Zenicu sam iz Sarajeva na tu promociju otišao da uživo vidim BOSANSKU KNJIŽEVNU SENZACIJU IZ BEČA – MEDIHU SELIMOVIĆ. Bijaše u bibliotečkoj sali nekoliko stotina posjetilaca i ja s njome nisam stigao razgovarati ni pet-šest minuta. A htio sam kazati: Došao sam da Vam se poklonim. Došao sam da se poklonim Vašem daru i Vašoj snazi i sposobnosti da savladate i pripitomite strahote i užase vlastitog života i od njih, u zlatu našeg jezika, napravite veliku književnost.
Abdulah Sidran za Sedmicu
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
