Ibrahim Emić

Zeničke priče: Zenički KLOSTER

Primaj prvi vijesti na viber - besplatno - PRIJAVI SE NA OVOM LINKU
Podijeli ovu vijest:

U istorijskim knjigama je zabilježeno da je stari zenički Kloster (samostan) otvoren davne 1903. godine, na mjestu današnjeg Katoličkog školskog centra (KŠC Sv. Pavao), kod crkve Sv. Ilije, prve katoličke župe na teritoriji Zenice. Kloster su osnovale Časne sestre iz reda „Klanjateljica Krvi Kristove“, koje su, došavši u Zenicu, otvorile i osnovnu pučku školu. Pod rukovodstvom mjesnog svećenika, u crkvenom dvorištu su prethodno izgradile zgradu i internat. Prvobitna crkva je izgrađena 1870. godine, a ova današnja, 1909. godine. Župa je 1877. godine imala 1386 vjernika.

Orgulje koje se danas nalaze u crkvi, dar su visokog činovnika Željezare Zenica, gosp. Faulenda. Zenički slikar Anto Kajinić, u crkvenom dvorištu je, 1995. godine, napravio skulpturu Sv. Ilije, a 1993. godine, isti autor postavlja i Gospin kip u dvorištu. Iste ili slične građevine napravljene su u Tuzli i Bihaću.

Sredstva za izgradnju su dolazila od dobročinitelja i pristalica časnih sestara. Školu su nazivali djevojačkom, pa tako i internat gdje su bile smještene djevojke, nasuprot samostana gdje su stanovale časne sestre.

Pored školskih prostorija bile su i prostorije zabavnog vrtića, prostorija sa muzičkim instrumentima, prostorija za učenje stranih jezika, prostorija za ručne radove. Aktivnosti škole nisu prekidane ni dolaskom novih vlasti, u periodu 1903-1945.godine. Ni prvi svjetski rat nije omeo rad škole kao ni okupacija BiH od strane NDH, u periodu 1941-1945. godine. Škola je radila sve do dolaska nove vlasti (1945. godina), kada se cijeli prostor nacionalizuje, te se u glavnoj zgradi otvara OŠ „Vaso Pelagić“.

Pored glavne zgrade koja je bila na jedan sprat, u dvorištu se nalazi sklop prizemne zgrade gdje se smješta klub tehnike, odnosno Radio klub. U toj zgradi su bile i prostorije vojnog odsjeka gdje je vršena regrutacija vojnika za tadašnju armiju. Radio klub je obučio dosta radio amatera i radio mehaničara u svojim prostorijama, najviše zahvaljujući opremi i voditeljima sekcije, kao i praćenju dostignuća na ovom polju. Franjić Nikola, Sejo Sejmen, Hodžić Mensur, Dalibor… samo su neka imena aktivista Radio kluba. Ilustrovani časopis „Radio amater“ pomno je pratio tehnička dešavanja u radio amaterizmu, a radio mreža zeničkih radio amatera pokrivala je cijeli svijet. Ono što sada povezuje internet, to su u ono vrijeme povezivali radio amateri sa svojim radio stanicama.

Završetkom nove zgrade OŠ „Vaso Pelagić“ (Pedagoški fakultet) i OŠ „I.G.Kovačić“ (M.Ć.Ćatić), učenici koji su pohađali nastavu u zgradi Klostera, prelaze u ove dvije nove škole. U zgradi Klostera otvara se OŠ za odrasle, takozvana „Večernja škola“. Pored OŠ, otvara se i škola za obuku odraslih, za polukvalifikaciju sa kojom se mogao naći posao. U OŠ su se upisivali đaci koji su više od jedanput pokazivali negativan uspjeh u redovnoj OŠ, odnosno starije osobe koje su se željele obrazovati zbog potrebe radnog mjesta na kojem su već bile zaposlene. Nastava se odvijala u večernjim satima, sa nastavnim kadrom iz redovnih OŠ. Po završetku te škole, učenici su se mogli upisati u srednje škole ili na kurs, radi sticanja polukvalifikacije. Tada je država bila veliko gradilište tako da joj je bio potreban obučeni kadar, tipa zavarivača i bravara. Teoretski dio nastave se odvijao u zgradi a praktični dio preko ceste pa do velike samoposluge u montažoj hali.

Prolazeći tom cestom mogao se vidjeti karakterističan plamen koji je dolazio od elektroda u dodiru sa metalom.

Na kurs za elektro zavarivača išli su đaci koji su se slabo pokazali upisavši srednju školu, starije osobe koje su zapostavile redovno školovanje, kao i potencijalni putnici za inostranstvo, gastarbajteri. Pravilo je bilo da budu punoljetni ili makar blizu punoljetstva. Polaznici večernje škole, kako osnovne, tako i različitih zanimanja, nevješto su prikrivali odlaske na nastavu u večernjim satima, zbog nelagodnosti prema kolegama iz redovnih škola.

Mnogi Zeničani su otišli put Rijeke, u brodogradilište (RH) ili na zapad, većinom u Njemačku, kao i u tadašnji gigant crne metalurgije – Željezaru Zenica. Pored zavarivača, u ovoj školi su obučavani moleri – farbari, koji su poslije mogli naći posao u Zeningu, Poletu ili Izgradnji. Praktičnu obuku polaznika Večernje škole vršili su iskusni majstori, visokokvalifikovani zaposlenici zeničkih industrijskih pogona. Danas su na tom mjestu OŠ i Opća gimnazija, osnovana 1995. godine, kada je i krenula prva generacija polaznika u školu pod imenom KŠC Sveti Pavao.

Autor: Ibrahim Emić



Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora i bez dozvole. Vlasnik materijala su Agencija za promociju PRmedia s.d. i portal Zenicablog, osim ako nije navedeno drukčije.

Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010

Zadnje objavljeno