Zeničke priče (odlomak iz knjige) “Možda je i bolje ovako, pomisli Ibro,- ode čovjek a za njim ostade jedna priča, jedna legenda koju možda ostavlja meni u amanet da je pričam novim naraštajima Zeničke djece.
Ostade Ibri jedna nedoumica, ko ukrade luk ovom sadašnjem Kamenom mostu, kameni luk koji je nosio konstrukciju mosta a koji su dubrovački neimari po uzoru na druge kamene mostove širom Bosne i Hercegovine gradili. To Ibro ostavi sebi u amanet već tada znajući da su Turci svoje graditeljsko znanje prenosili na naše prostore ostavivši iza sebe Ćupriju na Drini, Mostarski most, Koziju ćupriju i još mnoge mostove širom naše Bosne i Hercegovine.
Prenu Ibru iz razmišljanja mnoštvo ljudi i zvuk zvona prikolice koje je pritiskao pijačni hamal vozeći na svojim kolicima na dva gumena točka veću količinu voća i povrća.
Ibro shvati da je u pijačnoj vrevi i iz razmišljanja se vrati svojoj svakodnevici i svojoj trokolici. Okrenu se i ugleda uredno složene tezge , prvi red odmah do prolaza prema Muzeju, a iza još četiri takva reda, završavajući se sve do jednospratne građevine dugačke koliko i sama pijaca u kojoj su bile prodavnice duž čitave zgrade.
Mliječni proizvodi, piljarnice, prehrambeni proizvodi KPD ekonomije, a na samom kraju ribarnice u čijim izlozima su u staklenim bazenima plivali šarani. Karakterističan miris iz ribarnice zapahnu Ibru i podsjeti ga na njegovog oca i šarane koje je često kupovao kod prodavca Redže, donosio ga kući i stavljao u kadu sa vodom. Omamljeni šaran brzo je dolazio sebi u kadi napunjenoj vodom i nastavio plivati baš kao u izlogu ribarnice.
-U čijoj kadi će ovi šarani zaplivati, u čijoj će rerni navečer završiti i obradovati tada mnogočlane porodice koje su stanovale u okolnim mahalama, Mejdandžiku, Jaliji, Pišću…
Krenu Ibro prema svom servisu, prema majstoru Mići. Ćamil i Tončo ispred svoje potleušice sa ćepenecima nude svoje proizvode i mame poglede prolaznika. Ćamil u svojoj bosanskoj nošnji sa fesom na glavi, a Tončo u odijelu po posljednjoj modi i neizbježnim šeširom kao da svojom pojavom kažu, Evo nas, evo nas Evropo, evo nas Svijete, tu smo, tu stojimo , postojimo, prkosimo vremenu.
I zaista, čudna isprepletenost Orijenta i Evrope, tragovi Turskog i Austrougarskog vremena ni posljednja dva rata ga nisu mogli izbrisati kao ni ovu građevinu sa ćepenecima a kamo li Ćamilov fes ili Tončin šešir.
-Izvol’te, glasno izgovori Ćamil pružajući Ibri ciglicu spremljenu od brašna i šećera, obojena vještačkom bojom baš kao i šerbe iz njegove radnje.Dade Ibro Ćamilu dvije aluminijske petodinarke, ostavljajući u džepu još pokoju mesinganu kovanicu koje je pipanjem po težini mogao odrediti koja je koja. Nezaobilazna prodavnica Sport Lov Ribolov, RR servis, Minina prodavnica, Jusufova prodavnica, Tabaković sahatdžija i onda mali trg. Kaknjine radnje, Muhamedova, Ahmedova i Enesova, činile su malu čaršiju sa svojim izloženim limarskim proizvodima. Ispred Enesove radnje parkiran motor, a odmah tu je i Konjska česma.
-Evo, na Mejtašu smo, pomisli Ibro gledajući u kamen Mejtaš smješten ispred Mazića kuće. Osjeti Ibro i miris farbe iz frizerskog salona, miris sapuna i isparenja peškira koji su se sušili ispred muškog i ženskog frizeraja. Skakuta ona Ibrina trokolica po onoj kocki kojom je pokaldrmisana cesta, poskakuje kraj Šestića Hana, Ibre remenara, Sulejmana obućara, a miris ćevapa iz Enizagine ćevabdžinice miješa se sa mirisom supe, poljevala za lepine, omiljene đačke polivene. Već je Talića brdo, vrelo Hadžinica, Kaknjina trospratnica u kojoj je mljekara i frizerski salon za muškarce kod Šemse…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
