Razdoblje od 1936. do kraja 1941. godine u Zenici obilježeno je drugom fazom industrijalizacije, ubrzanom izgradnjom Željezare i povećanjem broja zaposlenih radnika, kojih je tada bilo oko 4.000. Pored Termocentrale i Livnice željeza „Werosta“, štamparije Vaisa, te mlina Jevreja Atijasa, otvoreni su javni objekti: Balkan, Kasina, Sokolski dom, kao i bioskopi „Helios“ i „Jadran“.
Posebna sjećanja vezana su za kina „Metalurg“ i „Central“, te kino „29. novembar“. Ova kina ostala su u uspomenama Zeničana od kraja pedesetih godina, naročito nakon useljenja u „Milconersku“ zgradu 1963. godine, kada su se stanovnici približili kinu „29. novembar“.
Kino „29. novembar“, otvoreno za Dan Republike 1964. godine, smješteno je između tadašnjeg Mejdandžika i Talića brda, s prilazom između Šestića hana i „Lagera“ odnosno Konjske česme. Prvi prikazani film bio je francuski „Triumf Mihaila Strogova“ s Kurtom Jirgensom u glavnoj ulozi. Kino je bilo opremljeno modernom tonskom Todd-ao tehnikom i šestokanalnom reprodukcijom tona, značajnim napretkom u odnosu na ranije dvokanalne magnetofonske uređaje. Redovi za ulaznice često su bili dugi, a nezaobilazni su bili i „tapkaroši“, preprodavci karata.
Kapacitet kina bio je preko 600 mjesta s dodatnim pomoćnim stolicama. Redovni termini predstava bili su u 16, 18 i 20 sati, kasnije i u 22 sata. Sala je imala balkon i lože, s posebnom atmosferom koju su održavali upravnik Omer Hećimović i uposlenik Zaim, zadužen i za postavljanje filmskih postera po gradu. Kino je ostalo poznato i po projekciji slavnog filma „Bitka na Neretvi“.
Kino „Central“ nalazilo se preko puta hotela „Balkan“, u staroj zgradi bogatoj uspomenama. Imalo je specifičan ugođaj s dugim hodnikom, balkonima, ložama i posebnim izlazom u dvorišni prostor. „Central“ je bio poznat po održavanju selekcije filmova nakon beogradskog „FEST-a“, čime je Zenica dobivala festivalsku atmosferu.
Kino „Metalurg“, smješteno kod hotela „Kasina“ blizu željezarske kapije II, bilo je nešto veće od kina „Central“, s posebno uređenim holom, ložama i prodajnim mjestima za slatkiše i košpice. Ovdje su bili izloženi portreti popularnih glumaca tog doba kao što su Klerk Gebl, Gari Kuper i Brižit Bardo. Poznat je bio i strogi uposlenik Smriko, čija je baterijska lampa bila obavezan rekvizit pri smještanju gledalaca.
Poduzeće „Ekran“ je u ova tri kina imalo ukupno 1.954 sjedišta, godišnje oko 300 premijera i repriza, oko 4.000 predstava te čak 900 hiljada gledalaca godišnje. Uz navedena kina, postojala su i dva ljetna kina – „Central“ i „Metalurg“ – koja su predstavljala poseban doživljaj i zasebnu priču u zeničkoj istoriji.
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
