Zeničke priče: Jalija….

Piše Kolekcionar 52, Ibrahim Emić.     JALIJA…

Drveni most, Čaršijska Džamija, sa gornje strane ulica, tada JNA, sa donje Rijeka Bosna. Dosta toga je smješteno na tom prostoru naselja na obali rijeke. Ovoga puta Rijeke Bosne. Sa jedne strane staro naselje Odmut, sa druge strane Čaršija, a gore Londža. Rijeka Bosna šarolika u tom vodotoku. Mala Bosna, velika Bosna, a dijeli je malo i veliko Jagnjišće, Jagnjišće koje je ljudima u tom dijelu Jalije donosilo zgode i nezgode, od Festivala ,,Raspjevana djeca Jagnjišća” do prvih ljubavnih sastanaka. Cjelodnevni izleti sa porodicom, sa šerpom filovanih paprika koje su se krčkale na laganoj vatri, i koje su brzo nestajale iz okolo čađave šerpe kada djeca ogladne na kupalištu malo niže mosta. Roštilji su u to doba bili misaona imenica. Na vatri su se mogli naći i pečenjci nabijeni na štap a kupljeni u obližnjoj piljari kod Ašira ili ubrani iza Drinića kuće na Babinoj rijeci. Preko Bosne , a gazom kuda je prošao čuveni Eugen Savojski, moglo se pregaziti i na Obrinjac, gdje su porodice Ekinovići imali svoje njive i ljetnu kuću. Više Jagnjišća, odmah nad obalom gusto naselje porodica Hodžić, Miskić, Husagić, Ekinović,Bihorac, Begagić, Mujagić, Suljić…., sa zanatskim radionicama, da li smještenim unutar mahale ili na glavnom putu koji je dijelio Jaliju i Odmut, a vodio preko Drvenog mosta.

Tu je i Bosanska kafana, odmah iza Grahine brijačnice okrenuta licem prema Bosni. Drvene stolice sa naslonima, četvrtasti stolovi na kojima su karirani stolnjaci, ambijent kakav su i dandanas sačuvali Grci i Turci. Strma obala iz koje izviruje par cijevi sa otpadnom vodom koja teče u rijeku. To je bila jedina kafana na Jaliji na cijelom području od Drvenog mosta pa do starog Unutrašnjeg. Kada je riječ o kafanama , u MZ ,,8 Mart” je bila smještena prva Jalijska kafana, poslije će se otvoriti Picerija Lincner, pa u Frndića kući ,,Etko” i td. Široko i dugačko područje sa malim brojem kafana.

Na samoj ivici Jalije su bile smještene radnje Grahe, Đonle, Frndića, Ekinovića, Halilovića, a unutar, iza škole radionica Suljić. Različita zanimanja, uglavnom zanati za potrebe građanstva i seoskog stanovništva činili su okosnicu čaršije toga dijela grada. Tu je i osnovna škola Sead Škrgo koja je dobila ime po partizanu koji je stradao početkom rata pri pokušaju sabotaže na proizvodnim postrojenjima koji su bili pod komandom okupatora.

Škola sa svim sadržajem, prostranim dvorištem, učionicama, zbornicom, bibliotekom, fiskulturnom salom. I sa mnogo učenika. Odjeljenja broje do 40.đaka, đaka uglavnom sa Jalije, Odmuta, Londže. Pravi se i tzv Mala škola u kojoj su pohađali nastavu učenici do 4.razreda. Učiteljice Ankica, Milica, Murta, Boba,Asifa, učitelj Vukajlo, nastavnici Terzimehić, Klara, Vida, Mihajlo, Duško,Smilja Josmova, Hrvoje…podvorkinja Rufija. Glavni ulaz sa ceste, ali tu se nije ulazilo s obzirom da se taj hol koristio kao biblioteka ili početkom školske godine kao štand za prodaju polovnih udžbenika. Ulazilo se sa strane, u redu po odjeljenjima. Prostrani hol u kojem se dijelila užina, ili s vremena na vrijeme gdje je bila smještena kanta sa nekom plavom tečnošću za dezinfekciju ruku učenika radi spriječavanja zaraznih bolesti. Lijevo fiskulturna sala sa binom u kojoj se održavala nastava fizičkog vaspitanja, takmičenja, a počesto i zabavni sadržaji , maturske večeri osnovaca, uz svirku Jalijskog VIS Demoni. Članovi Demona su bili tadašnji i bivši učenici škole, Boro i Vlatko Tepić, Kojo, Plane, kao i Žućo, Piga, Miskić, Mandžuka…Škola na sprat, lijevo i desno učionice okrenute prema cesti, a hodnici prema dvorištu. Iza škole uz salo otvoreno igralište. Škola je početkom sedamdesetih godina minirana i cjelokupno urušena u okviru vježbe Civilne Zaštite MZ Jalije. Ulica Dr.Mujbegovića dijeli školsko dvorište i Sejmensku Džamiju, a slijedeća je ulica Ekinovića put, koji je do danas zadržao autentičnost mahale.

Tada su kuće bile sve do obale Bosne i sa lijeve i sa desne strane, a iza kuća su bile smještene prostrane bašte koje su korištene za uzagajanje povrtnog bilja. Višak se prodavao na improvizovanoj zelenoj pijaci smještenoj na uglu ulice Slavka Rodića, odnosno naselja Odmut. Odmah iza džamije su četvorospratnice, napravljene početkom pedesetih sa stanarima koji su došli raditi iz drugih krajeva i Republika u Gigant crne metalurgije Željezaru. Znalo se po zgradama koje su i dobijali naziv, ko u njima stanuje, Oficirska, Željezarska, Željezničarska, Učiteljska, KP- domska, Milconerska, Tetovska, Kolonijska, Boračka, Inžinjerska, Rudnička…Stanovi mali, do 40.kvadrata, ali ipak funkcionalni. Unutrašnjost Jalije izmiješan stambenim zgradama i privatnim kućama. Vlasnici privatnih kuća svaki dan iščekuju rušenje kuća da bi se na tom mjestu napravile stambene zgrade. Polako nestaju radnje uz drveni most, vlasnici dobijaju placeve prema Lukovom polju gdje izgrađuju stambene i poslovne objekte. Kuće zamjenjuju stanovi na koje se teško privikavaju, ali utjeha je što se nije otišlo sa Jalije, ipak je to na zemljištu gdje je nekada bila kuća. Ipak je to cijena urbanizacije grada koje podnosi domicilno stanovništvo.

Bilo kako bilo, na Jaliji niču u sklopu zgrada i samoposluge, prodavnice mliječnih proizvoda, uslužni servisi. I Bulevar Bratstva i Jedinstva je u izgradnji. Ulice u naselju se proširuju, stvaraju se uslovi za funkcionalno odvijanje saobraćaja. Jeste da auto prođe svakih pola sata, ali dotle se može igrati nogomet pod javnom rasvjetom. Trasira se ulica koja spaja Talića brdo prema bulevaru, ulica Nurije Pozderca kraj crvene zgrade je omiljeno sankalište djece sa Jalije. Pravi se zgrada Uglovnica sa pratećim sadržajem, samoposlugom, tekstilnom i prehrambenom prodavnicom, gvožđarom, proširenjem Željezare stanovništvo Tetova dobija i svoju zgradu a i stanovnici kasina uz staru Čeličanu preseljavaju u susjednu zgradu do Tetovske. Tu je i Inžinjerska zgrada na mjestu gdje su bile kuće Drinića, Čička, Serdarevića, a na mjestu Smajića kuće pravi se dvojni soliter Mostar. Sve to prati izgradnja Bulevara koja povezuje stanovništvo Jalije. Dio učenika prelazi u OŠ IGK, a završeni osnovci se upisuju u novu Gimnaziju.

Jalija postaje moderno urbano naselje sa mnoštvom sadržaja, uz nekoliko internih disko klubova smještenih u podrumima stambenih zgrada, postaje poželjno mjesto za stanovanje. Otvara se i moderno obdanište, ambulante, Jalija živi svoj Jalijski život. Plaža na Bosni je ljeti puna kupača a na obali se postavljaju klupe za šetače, drveće se sadi uz šetalište, Edin Džananović Karamazov uči prve note na gitari  poklonjenoj od komšije iz Milconerske zgrade, život teče dalje…Jalija je to!