Ibrahim Emić

Zeničke priče: Buvljak i gondola iz Trsta

Primaj prvi vijesti na viber - besplatno - PRIJAVI SE NA OVOM LINKU
Podijeli ovu vijest:

Svaki grad ima svoj buvljak, pa i Zenica. Samo što je zenički smješten u samom centru grada, u Staroj čaršiji, odmah iza Bosanske kafane koja je ujedno i sjedište MZ Stara čaršija, Mejdandžik, adijelom i naselje Jalija. Buvljak zauzima mali prostor između taraba susjednih avlija stanara, čija su prizemlja zauzeta trgovinama i zanatskim radnjama. Sa prednje strane, osim Bosanske kafane,smještena je pekara Salčinović, zatim prodavnica farbe, čiji je šef Šerif, tu je i Senad sa urarskom radnjom, Evropa slastičarna, Prodavnica obuće Antilop… a desno od prolaza, nalazi se prodavnica konfekcije Alija Hodžić, zatim zanatska radnja za presvlačenje dugmadi, pa Akif Pojskić, bravar i oružar, pa zlatara, pa frizerski saloni. Sve lijepo i uredno. Tu je i krojač Salčinović. Prolaz između prodavnice tekstila i Šerifove radnje vodi na Zenički buvljak.

Prostor između avlija porodice Nadžaković i porodice Nemeljaković, sasvim je dovoljan da se obavlja trgovina polovnom robom, i da se sklapaju i drugi poslovi. Kikan, Redžep, Ibro, Kemo, Muris, djeca stanari kuća na buvljaku, bili su tu ,,domaći”, kako bi se reklo. Buvljak je bio aktivan srijedom, kada je bio pijačni dan kao što je i dan danas. Iznošena je polovna roba, željezničarske i milicionerske uniforme koje su kupci uzimali i prekrajali za svoje potrebe. Dolamice i šinjeli, kako željezničarski tako i milicionerski, mogli su se vidjeti i na omladini i na starijim ljudima, pošto subili su veoma popularni u to doba. Malo farbe i – eto crnog maksi ili midi kaputa, kao i dolame koja je podsjećala na mornarsku. Na buvljaku su prodavani grnčarski i stolarski proizvodi, kao i brtvila za sjekire, kose, motike, grablje. Nekada, kada je protok novca bio manji, vršena je zamjena robe za robu, zahvaljujući vještinama seljana susjednih sela koji su pored svog težačkog posla, znali od kože, drveta i vune napraviti različite upotrebne predmete, koje bi prema potrebama svoga domaćinstva mijenjali sa drugim seljanima. I to sve na buvljaku. Bilo je živo srijedom. Sa jedne strane Konjska česma gdje su se prema rijeci Bosni vezivali konji i ujedno obavljala prodaja stoke, a sa druge strane zelena pijaca. Stočna vaga je bila smještena niže Medrese. Na vagi se mogao izvagati kreč koji se također mogao kupiti. Na samoj obali bio je i Zenički otpad.

A krajem ljeta, kad buvljak živne, Vojvođani dovezu bostan i nastaje pravi raj za omladinu iz komšiluka. Gazde, vlasnici lubenica rado zaposle omladinu da im pomaže u poslu, a omladini zauvar da zarade sebi džeparac. Oni nestašniji navečer idu u krađu lubenica. Na staru foru su hvatali gazde, jedan uzme sa tezge manju lubenicu i počne bježati, gazda za njim a ovi ostali pokupe sa tezge krupnije lubenice i lagano odšetaju kroz prolaz prema Staroj čaršiji.

Krajem šezdesetih, kada je Bulevar već bio izgrađen, nestaje i buvljak. Na njegovom mjestu niče moderan zanatski centar sa mnoštvom radnji, uglavnom zanatskih. Fotograf Jašarević, do njega frizerski salon, Tašnar, krojač Alić, krojač Salčinović, servis EI, i mnoštvo drugih radnji koje će pružati usluge stanovnicima skoro naseljenim uz rijeku Bosnu, u novoizgrađene zgrade. U blizini niču zgrade: milicionerska, Tetovska, inženjerska, kolonijska, uglovnica sa mnoštvom novopridošlih stanara čije su porodice brojale troje i više djece.

Buvljak se neformalno preseljava uz desnu obalu rijeke Kočeve, iznad Kamenog mosta pa sve do TBC dispanzera. Kao i na starom buvljaku i ovdje se mogao vidjeti oniži čovjek sa obaveznom cigarom u ustima, kačketom na glavi i željezničarskim i milicionerskim uniformama preko ruke, nudeći ih posjetiocima buvljaka. Ćorbeg, kako su ga zvali, pošteno je odrađivao svoj posao posredujući između vlasnika i kupaca te polovne odjeće.

Izgradnjom tržnice, buvljak svoje mjesto nalazi na Pišću, na desnoj obali Kočeve. Pored odjeće, na buvljaku se prodaju i limarski proizvodi, vodomaterijal, električarski materija i razni alati. Bilo je nepisano pravilo – ono čega nema u prodavnici, ima na buvljaku!

Otpad, stočna pijaca, buvljak. Jedno drugog prate! Tako je i danas. Srijeda i subota, što reče neki dan jedan posjetilac buvljaka. – Vidi raje, ko da je ZEPS! A na buvljaku svega i svačega. Marka velika, robe puno, čak i jedna Talijanska gondola čeka kupca. Potpuno ispravna, sa satnim mehanizmom, muzikom iz automata, gondolijerom sa veslom u rukama i balerinom što se vrti na gondoli, onako kako muzika svira. Tu su i svjetla, istina nisu sa led-diodama ali jesu sa sijalicama u boji, koje svijetle obasjavajući ložu na sredini gondole. Jedno navijanje i gondola se dva puta okrene oko svoje osi uz muziku koja podsjeća na dane kada je gondola bila smještena na TV RR 865, gdje su joj društvo pravile lutke smještene u ćošak kauča, u dnevnoj sobi. Sve je smješteno na heklanom miljeu, lutke koje su se smijale ili plakale, onako talijanski, tršćanski…

Autor: Ibrahim Emić

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora i bez dozvole. Vlasnik materijala su Agencija za promociju PRmedia s.d. i portal Zenicablog, osim ako nije navedeno drukčije.

Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010

Zadnje objavljeno