Ibrahim Emić

Zeničke priče: BNP „Narodno pozorište Zenica“, nekad i sad

Primaj prvi vijesti na viber - besplatno - PRIJAVI SE NA OVOM LINKU
Podijeli ovu vijest:

Proći kraj Pozorišta, a ne primjetiti ogromnu skulpturu akademika kipara Dušana Džamonje, to može samo čovjek koji ne prolazi tim putem.

Tačno je to da ljudi biraju put, gledajući pri tome da li je taj put pogodan za njegovu obuću, za njegove noge. Postavi se i pitanje, zašto ljudi i u najzabačenijim krajevima teže ka dobrom putu, asfaltiranom ako je moguće.

O Dušanu Džamonji znaju oni koji i posjećuju Pozorište ili bar kraj njega prođu. Akademik čije će ime krasiti jednu ulicu u našem glavnom
Gradu. Da bi novom naraštaju prikazali kako je nekad bilo u ovom, sada već poodmakloj osmoj deceniji, Pozorištu, a ,,staru” generaciju podsjetili ako ništa drugo na Abonoman koji su imali u školi za besplatno gledanje predstava, predočit ću dio istorije Pozorišta kroz ove protekle godine kojih je 75.

Odmah na početku da kažem da krov novog Pozorišta prokišnjava, pozorišta koje je u periodu izgradnje bilo najveći investicioni projekat u bivšoj Državi. Izgrađivalo se četiri pune godine (1974-78). i bio najsavremeniji Hram kulture u Zemlji…

Amaterska djelatnost nakon II svjetskog rata, u mnogome je doprinijela poratnom, kultur-nom preporodu Zenice. Ona se odvijala u četiri gradska društva („Iskra“, „Mladi udarnik“, „Plamen“, „Ibrahim Perviz“), zatim dva seoska KUD-a i jednog fabričkog, KUD Željezare.

Do tada, kulturni život na ovim prostorima, i pored brojnih otkrivenih spomenika kulture, bio je veoma skroman, pa ga je vrlo teško pouzdanije pratiti. Skromni podaci o postojanju kulturno umjetničkih udruženja, konstituisanih uglavnom na konfesionalnoj osnovi, s kraja XIX vijeka, koji će u prvim decenijama XX vijeka poprimiti i klasno obilježje, dobijaju tri doma – Sokolski, Hrvatski i Radnički.

“Sokolski” je bio važan zato što je upravo u tom domu 1950. godine osnovano Narodno pozorište. Ideja da se osnuje pozorište potekla je od članova KUD -a “Iskra”, i to od dramske sekcije, pa je preuređenjem scene i gledališta, 25. februara 1950. godine, dramska sekcija “Iskra” otvorila „Oblasno narodno pozorište“ premijerom “Duboko je korijenje”. Za nepunu godinu pozorište je promijenilo nekoliko imena, da bi se 1951. godine ime ustalilo u „Narodno pozorište“ Zenica.

Daljnji razvoj Narodnog pozorišta bio je hod zvjezdanom stazom. Predstave igrane na njegovoj sceni steke su regionalnu reputaciju i
oborili tezu da je to moguće samo u jakim kulturnim i umjetničkim centrima.

Predstave Narodnog pozorišta “Lusi Kraun” (1961/62), “Staklena menažerija” (1965-66), “Pasha nosača Samuela” (1966/67), “Derviš i smrt” (1967/68) i “Pelinovo” (1972/73), žiri Udruženja dramskih umjetnika Bosne i Hercegovine proglasio je najboljim u republici. Svakako treba pomenuti i predstave “Kod večite slavine” , “Pehlivan Šahin”, “Ugursuz”, “Kristifor Kolumbo”, “Zavera” i predstavu “Vox humana”, koja je je oduševila mnogobrojnu publiku i kritičare.

Pozorište takve umjetničke reputacije nikada nije bilo bez publike. Od 1950. do 1975. godine, odigrano je 4 737 predstava, za 1 470 605 gledalaca.

Uspjeh dolazi sa novim pozorištem, sa velikom i malom scenom, najsavremenijom scenskom tehnikom, funkcionalno opremljenom dvoranom sa 550 mjesta, klima uređajima, prostranim holovima, savremeno oblikovanim enterijerima i arhitektonskim rješenjima, a koje je počelo sa radom 1978. godine.

Svojim repertoarskim i izvođačkim karakteristikama, Zeničko Pozorište se u svojim etapama od opšteg toka u drugim dijelovima zemlje, zahvaljujući prije svega svom umjetničkom ansamblu i prostoru kojemu je društvo objeručke pružilo.

Sagledano u cjelini, u rasponu od gotovo osam decenija, Pozorište je prolazilo i savlađivalo nekoliko karakterističnih stilskih opredjeljenja, od ostatka romantičarskog izraza, preko ilustrovanog i psihološkog realizma, do pokušaja uslovnog teatra, jednostavno rečeno, put od naturističke imitacije i iluzionizma, idući putem kojim se kretao savremeni Evropski teatar.

I na kraju, više je nego očigledno da je razvoj zeničkog Pozorišta usko i neposredno vezano za razvoj Zenice, za njeno prerastanje iz zaturene bosanske kasabe preko ,,uzavrelog grada”u razvijenu i ekonomski i kulturno urbanu sredinu. I zato je umjetnički put ovoga teatra, raspon i raznovrsnost njegovih stilskih karakteristika i osobenosti, u direktnoj vezi sa stasavanjem i sazrijevanjem njegove publike, koja je, kao i Pozorište, prešla isti put, put umjetničkih potreba , od romantičarske melodrame i danas realističkih tendencija, do modernog scenskog izraza…

Možda je i ovo prokišnjavanje krova Pozorišta neki umjetnički Perfomans? Možda nam se samo čini da Pozorište zaista postoji, možda je to samo imitacija iluzionizma???

Autor: Ibrahim Emić



Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora i bez dozvole. Vlasnik materijala su Agencija za promociju PRmedia s.d. i portal Zenicablog, osim ako nije navedeno drukčije.

Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010

Zadnje objavljeno