Naše

Zenica u vilajetu Osmanlijskog carstva (1463. do 1878.)

Zenica u vilajetu Osmanlijskog carstva (1463. do 1878.)- Austrougarskom periodu prethodilo je, za grad Zenicu, značajno, tursko razdoblje. Istorijski izvori o Zenici u prvom periodu turske vladavine, veoma su oskudni. Naime, Zenica u tom periodu postaje kasaba bosansko– orijentalnog tipa. Mijenja se tip i funkcija naselja, kao i način života.

Osvajanjem Bosne, Turska je izvršila svoju administrativnu podjelu na sandžake, nahije i kadiluke, pa je tako Zenica postala nahija i kadiluk, a po srednjovjekovnoj župi Brod, dobila je i ime nahija, odnosno kadiluk Brod, tako da najstariji pomen Kadiluka Brod, datira iz 1502. godine.

Brodski kadiluk, sa sjedištem u današnjoj Zenici, obuhvatao je dva važna trgovišta: Zenicu i Kakanj, a kao nahije ovog kadiluka spominju se Brod, Bobovac i Lašva, te Vlaška nahija Maglaj, kojoj je 1489. godine pripadala tvrđava Tešanj, selo Žepče i selo Gračanica. Vremenom nahija Zenica čini najznačajnije mjesto Brodske nahije, pa se po službenim aktima i dokumentima ova nahija naziva Zenička, a ne Brodska nahija. Dakle, Zenica postaje centar nahije, to jest gradsko naselje tipa kasabe.

Ali, vratimo se pedesetak godina unazad, u neposrednu blizinu Zenice, u Vranduk, godinu 1410. koji se prvi put spominje pod ovim imenom, i u kojem je, uz kralja Ostoju, stolovao Pavao Bešina kao kapetan, da bi od 1446.–1449. godine bio prijestolnica kralja Tomaša. U njemu je izgrađena crkva sv. Tome, koja nije ubicirana a vjerovatno se nalazi pod temeljima džamije koju su Turci podigli. Ovo navodim zato što se godina 1463. kada su Turci zauzeli Vranduk, poklapa sa početkom vladavine Turaka na ovim prostorima. Urbanizacija bosanskih gradova se izvodi po karakterističnom bosansko – orijentalnom tipu. Sa svojih 1.500 do 2.000 žitelja, Zenica živi od sopstvene proizvodnje i razmjene dobara sa užom okolinom i širim gravitacionim područjem. Poljoprivreda je u zeničkom kraju bila najznačajna privredna grana, jer se poljoprivredne površine zeničke kotline natapaju pored rijeke Bosne i njenih pritoka Kočeva i Babine Rijeke, kao i nekih manjih pritoka.

Zbog prisutnog, feudalno – esnafskog načina proizvodnje sa ograničenim kapitalom i tržištem, te skromnim potrebama stanovništva, ono se najvećim dijelom bavilo zanatom i trgovinom. Ipak je zanatstvo u zeničkom kraju bilo bez planskog i intenzivnog razvoja. Seljaci su za svoje potrebe sami pravili alate, a ako bi proizveli više zanatskih predmeta ili alata, razmjenjivali bi ih za predmete koji su im nedostajali, tako da trgovina zanatskih proizvoda nije bila intenzivna. Međutim, razvoj određenih zanatskih djelatnosti ipak se usavršio, pa su neka sela bila poznata po njihovoj proizvodnji, kao na primjer, selo Brnjic poznato po izradi brda za tkanje, sela Vranduk, Janjići i Gornja Zenica po izradi ćilima, Drivuša po izradi mutapa (pokrovaca), a selo Mošćanica po proizvodnji kamena i izradi nadgrobnih spomenika.

Kuće u Zenici su drvene i jednospratne, raspoređene po mahalama. Poredeći 16. vijek sa 1879. godinom, Zenica je imala 330 kuća,odnosno 438 kuća, a prema katastarskoj karti iz 1882. godine, broj kuća po mahalama je: Trgovište 184, Kočeva 324, Čaršijska 117, Jalija 27, Sejmen 174, Odmut 127 i Londža121. Ćepenci zanatlija i trgovaca zauzimali su poslovni dio kasabe, sa ukupno 161 objektom, i to: 76 dućana raznih vrsta, 23 bakalske radnje, 28 ugostiteljskih objekata – 3 hana, 14 mehana, 8 kafana i 3 aščinice, 7 pekara, 6 terazijskih radnji, 5 kovačnica, 5 sarača, 4 berbera, 3 kasapnice i 3 ostala objekta. Pored toga, tu su bili i objekti sa upravnim funkcijama: sudnica (hućumet), menzilhana i konak. Jednospratne zgrade su imale ćepenke u prizemlju a stanove na spratu.

Gradsko naselje Zenica nije se do tada značajnije razvilo, jer je glavna saobraćajnica u to doba išla pravcem Sarajevo – Travnik, zaobilazeći Zenicu kod Kaonika. Spaljivanje kasabe, 1697. godine, od strane nadiruće vojske Eugena Savojskog, dosta je usporilo razvoj Zenice, u kojoj su poslije požara ostale čitave samo tri zgrade. Tek 1862. godine Turci su izgradili putni pravac Kaonik – Zenica – Doboj, kao kolski put. Sa druge strane, upravno – administrativni centar, Kadiluk, 1760. godine preselio je u Travnik, pa je taj grad počeo da cvjeta i razvija se u znatno trgovačko, privredno, zanatsko i administrativno – upravno središte.

Autor: Ibrahim Emić

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora i bez dozvole. Vlasnik materijala je UG Zenicablog, osim ako nije navedeno drukčije.

Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010

Instalirajte android aplikaciju ZENICABLOG - link na GOOGLE PLAY STORE
i aplikaciju za Apple-IOS operativni sistem