Naše

Zenica GRAD – II dio

Podijeli ovu vijest:

Da krenem uz čaršiju, od kamentnog mosta do Carine i nazad, “kriv ” je moj komšija koji me je poslao da mu kupim dva deca travarice u podrumu Jeftića kuće. I tako, krenem ti ja donjim dijelom čaršije, kraj Ragiba kazandžije i Hadžije Mazića kuće, pored koje se u Heftinoj avliji čuju udarci bokserskih rukavica.

Eno, sin Heftin, Zijo trenira boks. Desno, u avliji Sarajlića igraju se Lejla i brat joj Naser. Alija Fejzić krpi gumu od bicikla, a ispred kafane Lipa, Anđa Šešlina, konobarica, čeka prve goste. Burekdžija Čošabić već davno zatvorio radnju, a Laufer obućar namješta u izlog nove cipele šimike, kojima je upravo stavio špic plehove, u bašti Opatije žubori fontana. Kraj betonskog stuba poreske uprave oštrač noževa, Grk, sprema svoju pokretnu radnju za sljedeći dan. Drvena kolica sa brusem koji se pokreće na nožni pogon, čini čitavu radnju ovog vrijednog oštrača noževa, makaza…

Dolazim na kamentni most, gdje sa desne strane, uz samu ogradu, Redžo košpicar ima “radnju”. U staklenom izlogu poredane jabuke u crvenom šećeru, kokice, fišeci košpica. Redžo – francuska kapa, zlatni zub i narode izvolite! Siđem iza Jeftića kuće i pravo u podrum pića. Osjeti se usoljena riba u buretu, ali do tada nisam bio na moru da bi podrum mogao uporediti sa konobom. Dadnem “plosku” od dva deca, praznu, u njoj mi se natoči travarica i idemo nazad, ali desno uz čaršiju.

Štaljo bravar sa radnjom na početku “kanare”, već je završio sa poslom i sad već negdje razmišlja o novom radnom danu. A ja uz čaršiju. Pored sajdžije, do Bakšića aščinice, kraj dvije konfekcijske radnje, dođoh do radionice ramova. Vahida, vlasnica radnje zamotava uramljeni goblen mušteriji. Zlatar susjedne radnje stoji na ulazu i posmatra prolaznike. Kod “Trenčija” nova bižuterija, na izlogu piše “bušimo uši”. Uz radnju desno, uvučen kiosk Rešin, izrada ključeva. Kraj Varteksa, gdje se roba mogla kupiti na ličnu kartu, Astre, prodavnice šešira, eto me i do Partizan konfekcije. Na početku korza, Kalember, radio mehaničar, fotograf, Džoni zlatar, pekara, prodavnica obuće, konfekcija, pa slastičarna Pelivan. Prekid reda radnji, a sljedeća kuća je Stara pošta. Tu je smještena Rio Rijeka konfekcija, zatim zlatar, a dalje uz cestu knjižara Rad.

U kafani Korzo već je počela tombola, čuje se “dosta”. Ševko Pašalić viri kroz zavjese. Napolju se osjeti miris škembića i pačeta iz kuhinje restorana Korzo. Do restorana Korzo je konfekcija “22. Decembar” gdje je na izlogu izloženo i par uniformi, proizvoda istoimene fabrike. Nailazim na interesantnu građevinu, za koju ni dan danas ne znam njezinu istoriju. U prizemlju mesnica “Belje”, na spratu stanovi. Uz tu zgradu smještena Jugoplastika, pa prodavnica “Beko”. Buba Miletova sređuje izlog u “Beku”. Eto mene već i na Carini.

Odoh sad sa druge strane ceste. Na početku kafana Plehara, sva od lima, unutra par stolova, konobarica. Više šanka na polici zdenka sir, sardina i jaja, glavna meza u Plehari. Gosti stalni, važno im je da imaju za “jednu”, druga će sama doći. Novac za “jednu” je ulaznica u Pleharu. Konobarica, bijele borosane, crna suknja, bijela košulja, crveni prsluk. Niz Carinu prva radnja, mala samoposluga. Zatim Mešak, radio mehaničar, majstor Nurčetov i Nedimov.

Do njega Kratina fotograf, koji je bio majstor svog zanata, od ružnog pravio ljepotana, retuširajući svoje fotografije dovodeći ih do savršenstva. Pilo Fejzić uramljuje goblene u susjednoj radnji. Bajramova slastičarna sa imenom “Zagreb”, važila je za najbolju slastičarnu dok nije otvoren “Kasatto”, sa uslugom na visokom nivou i sa obaveznim točenim sladoledom, čiji se aparat nalazio napolju. Uz njega je i obavezna limunada iz aparata. Mala brijačnica, mala mesnica, prodavnica obuće “Beograd”, gdje su radili muž i žena zajedno, “NIK konfekcija” po kojoj bivši šef prodavnice nosi ime i dan danas, knjižara “Naša riječ”, u prolazu Šmago limar, do njega u drugom prolazu Meho vulkanizer. Na spratu su smješteni Zenički izviđači. Dobro snabdjevena gvožđara, pa frizerski saloni, muški i ženski, vlasništvo Frizerske zadruge Zenica. Državna lutrija, duvan, zlatar, slastičarna prije Name, pa Nama. Na Nami vrata u krug. Jedan ulazi, jedan izlazi.

Već smo blizu, prolazim kraj mesnice Zmajevac, pored sajdžije Gladana, na čijem izlogu su dva sata, koji pokazuju uvijek tačno vrijeme. Opet lutrija, pa modistkinja Salčinović. Kćerke Hanča i Nađa pomažu majci u radnji. Ispred radnje čuči žena sa “tačnom vagom”. Tu u susjednoj kući i stanuje, gore na spratu. Redaju se prodavnice konfekcije i obuće, sve do Obućarske zadruge u kojoj većinom rade invalidi. Do njih krojač i na kraju, iza mesnice Zmajevac, uz sam kamentni most, desno niz stepenice, hemijska čistionica. Krug je zatvoren, te žurim istim putem do Stanice milicije, pa brzo kroz njezin prolaz u dvorište stanice gdje se igraju milicionerski psi, Kozak i Ikar. U dvorištu stanice (donedavnog parkinga Talića, RK Beograd) smještena je i štala gdje su milicionerski konji koje smo viđali na Stadionu Blatuša. Lijevo su ćelije za pritvorenike a pravo je milicionerska zgrada gdje mi je i bilo odredište.

Stigao sam!

Ibrahim Emić za ZB

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora i bez dozvole. Vlasnik materijala su Agencija za promociju PRmedia s.d. i portal Zenicablog, osim ako nije navedeno drukčije.

Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010