Šta poslije izvještaja o zagađenju tla u Zenici ? – Nakon što je na sjednici GV Zenice 11.05.2017.g. prezentiran Izvještaj o istraživanju zagađenja tla u gradu i okolini Zenice dobili smo potvrdu onoga što večina građana pouzdano zna već dugi niz godina. Tlo je “kvalitetno” zagađeno dobrim brojem teških metala i to je rezultat višedecenijskog i kontinuiranog procesa taloženja prašine i lebdećih čestica iz postrojenja mile nam fabrike zvane željezara, kombinat, BH Steel, Arcelor Mittal ili kako vam se već sviđa. Ovo nam dođu kao kamate na već davno potrošene kredite jer imamo devastiranu okolinu, Raču, potpuno nezdrav zrak, zagađenu vodu koja izlazi iz fabrike i naravno tlo po kojem hodamo i nažalost nekad i pojedemo nešto uzgojeno na njemu. Solidan komplet na koji do sada nismo imali neki naroćito efikasan utjecaj.
Poslije izvještaja koji je radila verifikovana ustanova Agropedološki zavod iz Sarajeva za period 2011. do 2015.g. na odabaranim zonama ( zona I – neposredno okruženje oko željezare i zona II na udaljenostima i do cca 20 km ) potvrđeno je prekomjerno zagađenje širokim spektrom teških metala koji veoma negativno djeluju na ljudski organizam. U svakoj uređenoj zemlji bi na ovakvu opasnost morala reagovati državi u cilju zaštite onog najvrednijeg resursa u svakoj zemlji – stanovništva i njegovog zdravlja. Kako kod nas stoje stvari ovako nešto nemojte očekivati.
U prilogu RTV Zenica na ovu temu, jedan naš sugrađanin iz Tetova reče da je on i do sada sijao i jeo voće i povrće pa će tako i dalje. Na stranu ona druga strana priče o broju oboljelih od karcinoma u okruženju željezare, to izgleda nije dovoljno za onu našu legendarnu bolest bosanaca – tvrdoglavost i inat. Ako oprostimo neimaštinu, neznanje, neinformisanost nikome naravno ne možemo zabraniti i da izvrši samoubistvo. To je njegovo legitimno pravo kao pojedinca. Ali, kako spriječiti da se ovakvim ponašanjem “ubijaju” oni nedužni koji hoće da žive. Kako shvatiti one malinjake na par stotina metara oko željezare, špinat ili salatu koja završi na našoj pijaci. Kako shvatiti stav prodavačice koja prodaje “robu” niklu u sjeni fabrike i koja izjavi da to isto jedu i njeni unuci. Iz izjave predstavnika Instituta za javno zdravlje Zenice da oni nemaju ili ne znaju način kako kontrolisati porijeklo robe na našoj pijaci vidimo da nam se ne piše dobro. Normalno bi bilo da se donese uredba da se u zoni I zabranjuje uzgoj poljoprivrednih proizvoda namijenjenih daljoj prodaji, poštujući pravo našeg sugrađanina iz Tetova da će on to i dalje jesti, i vjerovatno nažalost i njegova djeca. Pa šta im sudbina dodijeli, kao na tomboli. Normalno bi bilo i da se traži i provjerava na neki način porijeklo robe koja se prodaje na našoj tržnici. Ako naši ljudi nisu spremni da spriječe mogučnost nastanka nekog oboljenja sebi ili svojoj djeci ili unucima, možete misliti na kojem su im mjestu oni “ostali” koji nisu rod i koje će ekspresno prodati za marku. Prema tome, kupovinu na našoj pijaci obavljate i dalje na vlastiti rizik vjerujući onima sa druge strane štanda koliko ih poznajete. Na kraju ni zona II vam ne donosi puno bolju situaciju i Sretno nam bilo svima.
Poslije ovakvog uvoda da se bacimo na zatrovano tlo. Promovisati poljoprivredu na ovakvoj podlozi, pa stavljati preko plastenike preko nema smisla dok ne kultivišete tlo na kojem to radite.
To možete raditi na nekoliko načina :
– iskopavanjem zagađenog tla i njegovim odvozom na druge lokacije i deponovanjem ili u bačve, zatvorene prostore ili dublje zakopati, što su u biti skupe metode zbog velikih troškova iskopa, prevoza, deponovanja, eventualnog dovoza nove zemlje i uređenje tla za poljoprivredu.
– hemijskim tretmanima sanacije uz upotrebu određenih hemijskih preparata čime se može vršiti proces stabilizacije, solidifikacije, oksidacije ili kalcinizacije. Ovi tretmani takođe nisu jeftini i znatno utiču na kasnije stanje mikro flore u tlu.
– postupkom fitoremedijacije, tj. sadnjom određenih pogodnih biljnih vrsta. Pri ovome se u posađenim biljkama odvija proces asimilacije, razgradnje, metabolizma ili detoksikacije različitih otrovnih supstanci i na taj način vrši smanjenje količine istih u tlu. Ovako uzgojene biljke treba poslije obavljenog procesa ukloniti i uništiti na propisan način jer se u njima nalazi koncentrisan određeni štetni element. Izbor biljke se vrši prema vrsti otrovne tvari, tipu zemljišta i problem se usložnjava ako je tlo zagađeno sa koktelima (većim brojem različitih štetnih elemenata) jer onda treba koristiti različite biljke što i vremenski dulje traje.
– u posljednje vrijeme upotrebom bio preparata kao što je alginski preparat ( zasnovan na primjeni morske smeđe alge ) koja ima sposobnost razgradnje i prerade štetnih materija u tlu.
Prema ovome, uvođenje plastenika i pokrivanje zasada ima smisla tek nakon što se obavi proces detoksikacije terena i na koji više nema nove emisije ili padanja novih količina štetnih materija. I da svi skupa imamo sreće pa da se na zasađeno ne “nabaci” višak insekticida, herbicida i pesticida protiv korova, sredstva za brži rast i veći prirast ili već šta. A kao to već sada rade malinari, pitajte pčelare jer su njihove pčele već sada desetkovane. Kada nam je svijest i savjest u pitanju, neka nam je “onaj gore” na pomoći, jer su to dole na zemlji davno zaboravljene vrline.
Alibegović Zlatan
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
