Drama oko sudbine privrednog giganta Nove željezare Zenica dobila je svoj neočekivani pravni zaplet na Općinskom sudu u Zenici. Iako je javnost s nestrpljenjem očekivala konačnu odluku o otvaranju ili odbacivanju stečajnog postupka nad društvom Nova Željezara Zenica d.o.o., s obzirom na to da je istekao zakonski rok od tri dana koji je sud sam sebi zadao na ročištu 25. juna, danas je umjesto stečaja donesena odluka o potpunom “zamrzavanju” postupka.
Postupajući po hitnim procedurama, stečajna sutkinja Sanja Pavlić službeno je stavila van snage svoje rješenje doneseno na zapisnik, te odložila donošenje bilo kakve odluke o stečaju. Ova odluka ostaje na snazi sve dok se pred ovim sudom, u odvojenom postupku, pravosnažno ne riješi Prijedlog Vlade Federacije BiH za otvaranje postupka vanredne uprave.
Međutim, paralelno s ovim “zamrzavanjem”, drugi sudija Općinskog suda u Zenici, Dino Aličić – koji je i naložio privremenu mjeru odlaganja stečaja – uputio je Vladi Federacije BiH rješenje koje predstavlja ozbiljan šamar izvršnoj vlasti, ali i samom sudu. Prijedlog Vlade FBiH proglašen je neurednim, manjkavim i punim apstraktnih fraza, zbog čega je premijeru i resornom ministarstvu ostavljen rok od 8 dana da dostave konkretne dokaze, ali i da uplate novac za troškove suda.
Međutim, uobičajena i zakonski utemeljena praksa da se rješavaju “stariji” slučajevi, te da se odgoda može dogoditi samo i isključivo ako je pravno utemeljen razlog za odgodu, a po ovome – nije! I pored toga što sudija kaže da je Vladin prijedlog neuredan, daje mu se rok i u njemu, čudno, ne traži ispravka svih nepravilnosti, nego njih samo nekoliko.
Sudija Dino Aličić u svom je rješenju taksativno naveo sve elemente u kojima je Vlada FBiH zakazala kao predlagač. Sud je jasno dao do znanja da se zakon ne može provoditi “odokativno” i da puki politički proglasi na sudu ne znače ništa bez egzaktnih ekonomskih pokazatelja.
Vlada FBiH u idućih osam dana mora hitno dopuniti sljedeće manjkavosti:
Vlada je pod tačkom c) svog prijedloga navela ekonomske i sistemske posljedice koje su postavljene isključivo hipotetički i apstraktno. Sud ističe da termin “neuređeni stečaj” nije definiran zakonom već je ekonomski pojam. Zbog toga Vlada mora dostaviti stručne analize, studije i makroekonomske ekspertize koje dokazuju da bi redovni stečaj zaista uništio sistem, a ne samo jedno preduzeće.
U prijedlogu je potpuno izostao ispravan i potpun popis poznatih povjerilaca, njihovih osiguranja, te aktivnih sudskih i izvršnih postupka. Sud navodi da je Vlada, kao subjekt javne vlasti i tvorac ovog zakona, morala raspolagati barem podacima o javnim povjeriocima i subjektima javnog prava. Zbog ovog propusta, Sud je onemogućen da zakaže obavezno ročište, čime je Vlada sama usporila hitnost postupka.
Vlada nije dostavila nikakve konkretne podatke o zaposlenima, dobavljačima, javnim prihodima, kritičnim ugovorima, dozvolama i koncesijama. Istaknuto je da Vlada mora ponuditi matematičke proračune i dokaze o tome kako bi, na primjer, predviđeno otpuštanje 1.198 radnika uticalo na cjelokupni penzioni i zdravstveni sistem, javne fondove i stabilnost tržišta rada u Federaciji BiH.
Iako je Vlada predložila uvođenje vanredne uprave, u samom tekstu prijedloga nedostaju osnovni podaci o licu koje je Vlada imenovala za vanrednog upravnika. Sud napominje da samo spominjanje i prilaganje Vladinog rješenja ne otklanja ovaj procesni nedostatak. Kao poseban uslov za nastavak ovog procesa, Općinski sud u Zenici naložio je Vladi Federacije BiH da u roku od 8 dana, na ime predujma za pokriće troškova postupka (vještačenja, revizije, analize stručnih lica), uplati iznos od **20.000,00 KM** na depozitni račun suda otvoren kod ASA Banke d.d. Sarajevo, te da sudu pod hitno dostavi dokaz o uplati.
Sudija Aličić je potcrtao ključno pravno pravilo: teret dokazivanja leži isključivo na predlagaču (Vladi FBiH), dok je službena provjera samo diskreciono pravo suda. Zakon jasno obavezuje izvršnu vlast da svaku svoju tvrdnju o spasu kompanije i sistema potkrijepi egzaktnim brojevima.
– “Cilj zakona nije samo to da spriječi kolaps u jednoj kompaniji, već da spriječi kolaps cijelog sistema, a kolaps jedne kompanije, sam za sebe ne znači kolaps cijelog sistema. Sadržaj Prijedloga, skupa sa medijskim naslovima upućuju na zaključak da je kompanija, na žalost, pred kolapsom, ali Prijedlogu nedostaje bilo kakva konkretizacija da je uslijed toga cijeli sistem ili njegov značajan dio pred kolapsom”, navodi se u rješenju suda.
Sud je poslao jasnu poruku da puki gubitak posla za radnike, ma koliko tragičan bio, sam po sebi pravno ne dokazuje postojanje javnog interesa i proporcionalnosti za uvođenje vanrednih mjera, ukoliko se to ne potkrijepi stručnom dokumentacijom. Takođe, Sud je otkrio da je Vlada u prijedlog stavila “Napomenu o povjerljivosti podataka” kako bi sakrila komercijalne podatke i dugovanja, ali sudija opominje da ti podaci smiju biti skriveni od javnosti u sažetku, ali Sudu moraju biti dostavljeni jer bez njih niko ne može donijeti zakonitu odluku.
Ono što je zanimljivo, a proističe iz ovog Rješenja, da je Vlada posegnula za medijskim izvještajima određenih medija, što je podsjetilo na jedan raniji slučaj, “Respiratori”, gdje je u krivičnom postupku protiv više odgovornih osoba korišten “media plan”.
Sud će donijeti meritornu odluku na osnovu trenutnog, manjkavog stanja u spisu, ukoliko dopuna ne dođe u roku od osam dana. S obzirom na to da trenutno nema nijednog dokaza, to bi automatski značilo odbijanje zahtjeva za vanrednu upravu i vraćanje Nove Željezare u ruke stečajne sutkinje Sanje Pavlić. Konačna odluka o sudbini radnika, imovine i uvođenju vanredne uprave tek slijedi. Oči javnosti, a posebno radnika i povjerilaca Nove Željezare, sada su uprte u zgradu Vlade Federacije BiH, koja mora u rekordnom roku ispraviti vlastite amaterske propuste u koracima.
Na kraju, postavlja se i legitimno pitanje – ko će izmiriti milionske troškove neophodne za “održavanje u životu” dok se završi vladina pravosudna “trakavica”, odnosno odakle će biti naplaćeni eventualni penali i sudski troškovi, kao i troškovi gubitka prouzrokovanog “razvlačenjem” slučaja. Iz Uprave NŽZ ranije su poručili da svaki mjesec odugovlačenja košta sedam miliona KM, te da to nije njihova “procjena”, nego nalaz sudskog vještaka kojeg je angažovao predstečajni upravitelj.
Da stvar bude gora, ukoliko predlagač “prinudne uprave” ovako nestručno i amaterski priprema sam prijedlog, šta možemo očekivati od eventualnog pokretanja integralne proizvodnje ili je sve ovo, kao što su mnogobrojni kritičari već istakli, samo “kupovina vremena” do oktobra.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
