Jel ‘još crveno ko krv partizana !?
Piše: Prof. dr. Dženan Skelić za portal PRVA SMJENA
Dva mjeseca nakon ulaska partizana u Zenicu , na inicijativu grupa ratnih veterana osnovan je Nogometni klub Čelik. Ti isti partizani 1950. osnivaju prvo pozorište u Zenici kao naznaku urbaniziranja. Proširit će kapacitete Željezare i ona će postati vodeća metalna industrija u Jugoslaviji po mnogim aspektima u Europi. Ovo će dovesti do naglog porasta broja stanovnika. Posebno je važna činjenica kako je ovo naglašeno gospodarsko širenje privuklo mnoge visokoobrazovane kadrove u Zenicu te se na taj način mijenja obrazovna i kulturna slika grada. Ovaj miks raznih kultura, jer su mnogi od došljaka bili na strani (ne – Jugosloveni) , dati će posebne štipove, specifičnu energije i tona.
Tako će i postratni period odrediti Zenicu kao radnički grad, a gdje su radnici tu je uvijek i ideja socijaldemokratije !
Ako sagledamo prošlost jasno je kako je s ve ono što Zenicu čini gradom upravo u bojama socijal-demokratije , osim njezinih sadašnjosti! U toj sadašnjosti čak ni navijači Čelika ne podržava socijalnu -demokratiju koja je omogućila istoriju njihovog kluba !? Ne podržavaju socijaldemokratiju koja je Čeliku dala rasvjetu na Bilinom prije nego Zvezda na Marakani! Bila je Zenica miljenik tog sustava a zenička djeca su išla na more iu planine, pa svi iz tih generacija danas znaju i plivati i skijati dok većina današnje djece grada nikada nije vidjela more niti planinu sem na slikama! Ulagalo se u sve, klub je imao poseban status!Čelik je imao sve sportove i svi sportovi su imali Čelik !
Malo je klubova koji su tako crveni poput Čelike , pa ipak zazelenilo se Bilino Polje po prvi put u povijesti kluba! Često pomislim da su Željezaru i Čelik namjerno uništavali jer su oni podsjetnik, simboli socijalističke prošlosti , koju je neko želio da se zaboravi, da bude prekučana, uvjerena iznova sa nekim drugim junacima i nekim drugim zastavama i grbovima, kapama i šinjelima!
Period poslije rata 90-tih je specifičan po tom prekrajanju povijesti, kako kolektivne, tako i obiteljske i individualne! Najedared su mnogi otkrili ustaške i četničke korijene a partizana je skoro pa nestala, a smio bih se zakleti da su svi u mom komšiluku, koji su nešto značili, bili komunisti i da je svaki radnik Željezare bio „pogani komunjara“ a malo je bilo 20.000 radnika koliko je zaposlio „Majka čeličnih peći“!
Nema nacionalizmu mjesta u klubu čiji su najbolji igrači i Josip Lalić i Mujo Mujkić i Alojz Renić i Mehmed Buza i tako redom, od svake nacije pomalo, od svakog kraja pomalo! Ovaj grad je stvarao i volio Čelik klub i navijači gradili su kosmopolitsku čaršiju, grad djece svijeta! To je mogao samo radnički grad a Zenica je upravo to bila!
Nije taj duh kosmopolitizma nestao niti do danas, samo ga se ne čuje , postao je nemušt, zaboravio je alfabet svoga porijekla pa nerazumljivo pjevuši, mumlja i urla, osjećajući da negdje pripada, da je negdje njegova Itaka ali ne zna gdje ! Omađijali su ga svojim bajanjem emisari i lobisti ratno-poratnih profitera pa su zaboravili ko su, odakle dolaze i čemu streme! Ti ratni profiteri su čak uspjeli svih ovih godina prikazivati kao mecene i spasitelji kluba, donoseći naramke bajkovitih obećanja a odnositi kapital, historiju i budućnost kluba! Najočitiji je primjer aktuelnog gradonačelnika ali nisu niti drugi bili ništa bolji prijatelji kluba, sem što su možda manje očito lagali i strašljivije igre i igrice! Kasumović se pokazao kao majstor ubleha, spinova i montaža, iluzionista koji puni dvorane i uspijeva prodati bajku o spasenju. Svako malo iznova istim onima koje je nedavno prevario !
Zahvaljujući njemu se zazelenilo Bilino Polje, ne kao posljedica toga što su Robijaši otkrili nacionalizam kao izvor vječnog blagostanja već iz revolta prema Kasumoviću koji je ozlijedio njihov voljeni klub!
Trenutno je , u apsolutno većinskom bošnjačkom gradu, vo đa navijača momak po imenu Vladan Popović, pa je više nego jasno da su Robijaši crvene boje, bili toga svjesni ili ne ? Crveni su Robijaši, ali su boje blijede kad se ne osvježavaju godinama , pa se lako prefarbaju, ko što su prefarbane obiteljske povijesti kroz ove tri decenije! Blijede su te boje, jer im niko ne govori o ideji već samo o interesu , a još manje im se pokazuje djelom i ličnim primjerom!Blijede su boje jer tim momcima nema mjesta u službenim redovima socijaldemokratije, koji su očito zaboravili da su prve radničke barikade skrojene od buntovnika i „nepodobnih“! Nikada u socijaldemokratiji nisu bili problem niti višak , oni samomisleći, buntovni, drugačiji i „svoji“, već upravo poslušni, prilagođeni i „adaptivno lukavi“ a takvih je najviše u ovim tri dekade posjedalo na funkcije, uhljebilo se, namjestilo se u demagoškom manir u specifičnom za kraj osamdesetih i početak devedesetih! To što su podobni zamijenili buntovne i jeste uništili ljevicu na prostorima Balkana!
Zato smatram da je p ruženje ruke Robijašima, možda posljednja prilika da se vaša vatru ljevica vrati u čelične peći pa da se opet kali slobodarski Čelik u srcu crvenog grada! A ako se vrati Zenicu ko zna gdje će joj biti kraj !!!
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
