Paviljon, Panorama, Metalurg, Opatija, Knajterova… Zeničke ljetne bašte- Zenica kao Zenica, ne bi bila to što jeste da i u ugostiteljskim ljetnim baštama nije bila drugačija od drugih gradova, geografski bližim ili nešto udaljenijim od zeničke kotline. Koncentracije ljetnih bašti u užem gradskom području (kakvo je sada) u čaršiji nije bilo. Ljetne bašte su bile „raširene” po cijelom gradskom području, pa i periferiji, sa jednakom posjećenošću, sa karakterističnom „različitošću“ klijentele koja je posjećivala ljetne bašte.
Sastav gostiju je bio uslovljen izuzetno bogatim, što muzičkim, što „roštiljskim” reportoarom koji se nudio u bašti. Bilo ih je mnogo, neki u vlasništvu UP Zenica, drugi u privatnom vlasništvu. Najstarija bašta, prema fotografijama koje posjedujem, bašta je restorana „Papirna” (fotografije datiraju iz 1924. godine). Prostirala se od ulaza u „Gato”, pa sve do kraja rukometnog stadiona. Na mjestu gdje je spomen kosturnica, bio je šadrvan -podijum za muziku, stila u kome je urađen balkon zgrade uz ulicu Dr. Goldbejgera, s obzirom da je sve to tada bila jedna cjelina, jedna bašta, jedno dvorište ograđeno kovanom ogradom, djelom iz vremena Austrougarske. U to vrijeme to je bila i jedina ljetna bašta u Zenici.
Uz hotel „Kasina” koji je imao 30 soba, nalazila se i ljetna bašta i večernja kafana. Bašta je imala okrugli podijum za ples, a muzičari su bili smješteni na terasi, na samom ulazu u restoran. Sa bočne, lijeve strane bio je smješten roštilj koji je svojom ponudom „mamio” goste. To je vrijeme pedesetih pa nadalje. Podijum za ples je bio betoniran, a ostali dio bašte je bio nasut tucanikom. “Muzika za ples” je bila obavezna na repertoaru, te je plesni podijum uglavnom bio pun. Izvođači su bili lokalni, neki KUD i poneki vokalni solista, opet iz Zenice.
Hotel „Metalurg” je bio najveći objekat UP Zenica, sa prekrasnom ljetnom baštom, od preko hiljadu sjedišta, koji je pored svojih gostiju znao ugostiti i poznate interpretatore zabavne i narodne muzike ili umjetnike na violoni, klaviru…
Bašta je imala dva ulaza – stepenicama paralelno glavnom ulazu, i sa suprotne strane, pa na „malu kapiju”. Glavni ulaz je bio i „glavni pogled”, snimanje koga ima u bašti. Središnji dio je svom dužinom bio pokriven a ostali dijelovi bašte su zauzimali prostor široko unaokolo. Izbor je bio, ili pod drvetom vrbe, bliže muzici, bliže roštilju, a moglo se i „sakriti u ćoškove” ili biti viđen uz stepenice koje su vodile u bar hotela. Mlađi gosti su sjedili dalje od natkrivenog dijela. Stolice i stolovi su bili željezni, masivni, sa jastucima koji su se postavljalji naknadno. Podijum za ples je bio za nekoliko stepenica niže, paralelno sa natkrivenim dijelom, i podsjećao je, kad nema plesača, na bazen iz kojega je ispuštena voda. Mnoge muzičke zvijezde su tu započinjale karijeru, jer su pravila bila da jedan orkestar svira mjesec dana, pa ako se pokaže, ostaje i dalje. Sve je obavezno išlo preko Udruženja muzičara. Bilo je tu i varijete programa, mađioničara, i drugih različitih izbora. Ova bašta je smatrana jednom od najljepših u bivšoj zemlji. Odmah uz baštu je bio i noćni bar, tako da se moglo nastaviti sa provodom i poslije zatvaranja bašte.
Bašta „Bistro”, udruženja ribolovaca Zenice, nalazila se sa desne strane Babine rijeke, prije Ćurukovića kuće i blizu samog ušća. Pored zgrade „Bistra” bila je prostrana bašta pokrivena tucanikom, sa svjetiljkama koje su bile postavljene u žbunje pa su davale poseban izgled ambijenta. Bili su tu i posebni podesti od dasaka, na kojima su bili procjepi, pa su djeca ujutro, ispod njih tražila nije li ispao poneki novčić kroz procjep. Ribolovačka udruženja su u toj bašti imala druženja, ali je i od strane građanstva posjećenost bila velika.
Pravljenjem novog mosta i rekonstrukcijom saobraćajnice, nestaje i „Bistro”, seli se u nove prostorije na kraju bulevara, prema stanici. Šta smo sve bili u stanju „izbrisati” radi saobraćajnica, radi „njegovog veličanstva” automobila! A bilo je mnogo „duše” u tom „Bistru”.
Nadomak „Bistra”, uzvodno uz Babinu rijeku, Drinića kuće, vodenice, vrbik, ljetna bašta „Kratina”. Skroman montažni objekat, ispred bašta, okolo priroda, vrbe, rijeka, ugođaj. Pravi ambijent za ljetne noći. A sada je tu praonica auta!
Uzvodno, uz Babinu rijeku, bašta „Paviljon”! Odmah uz bazene. Velika je i sa svim onim ugođajima na kojima bi joj i morske bašte pozavidjele. Muzika uživo, interpretatori su tada vodeće zvijezde, uglavnom narodne muzike. Blizina bazena, tako da je bašta i tokom dana popunjena, a na bazenima manifestacije, mis večeri, mis Zenice, što daje posebnu čar upotpunjujući jedno drugo različitostima programa.
A uzvodno uz rijeku pa prema Smetovima, eto bašte „Panorama”. Sama riječ sve govori.
Vratimo se malo na obalu Bosne, na Bojin vir i u baštu „Bojin vir“. U sklopu objekta, na samoj obali lijeve strane rijeke Bosne, smještena je bašta sa ponudom ribljih specijaliteta. Puni ugođaj, rijeka, ribe, muzika…
Nizvodno, u samom jezgru grada, uz obalu rijeke Bosne, bašta restorana „Opatija”. U sredini nje fontana, bosanski ambijent, mušepci. Naravno da je i muzika uživo, za svoju dušu.
Na drugom kraju grada, u Travničkoj, „Knajterova” bašta i roštilj, laganija muzika, stalni gosti, akšamlije. Bašta Lovačkog je već prethodnim tekstom opisana, ali ipak je vrijedna da se opet pomene. Par terasastih kaskada, bagremi, dim iz roštilja, pivo i ćevapi…!
Dalje, Sarajevskom, i nailazimo na lijepu baštu Doma armije.Velike je površine, u kraju prema KPD-u bina za muziku, desno roštilj i ljetna kuhinja. Velik izbor specijaliteta sa roštilja, muzika je uvijek dobra, a ispred muzičke bine podijum za ples. Slobodnih mjesta skoro i da nema.
U susjedstvu, na istoj strani Sarajevske, bašta KPD-a. Istina, interna, uz propusnicu a nekada i uz ličnu kartu, moglo se biti gost te bašte. Za roštiljem su osuđenici, poslužuju opet osuđenici…, sve po PS-u. U sredini bašte je fontana, u obliku posude za livenje željeza, iz koje teče voda. Uvijek je puno male djece čiji su roditelji gosti bašte.
Pored nabrojanih, svakako treba spomenuti i baštu Kuglane, baštu Doma kulture, baštu Nijagare, baštu zapadne strane stadiona Bilino polje, baštu Ušće… a malo dalje i Kampove, Tisovac, Jelenov gaj, Zelenu dolinu…
Piše: Kolekcionar 52 – Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
