Otišao je još jedan velikan s margine: Burhanubdin Burho Husagić- Talenat Burhanubdina Burhe Husagića za slikanje uočio je sedamdesetih godina prošlog vijeka Duško Kolić, njegov nastavnik likovnog odgoja u tadašnjoj zeničkoj osnovnoj „Sead Škrgo“. Kolić je zaslužan i za njegov upis u Srednju školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu (1966.)
Autor: Midhat Kasap
Nakon završetka srednje škole Burho je napravio petogodišnu pauzu. Radio je kod oca Faika, poznatog zeničkog ćevabdžije, pomažući mu u nabavci robe.
Nakon toga upisao je Likovnu akademiju u Ljubljani, Odsjek vajarstvo. Njegovi profesori i učitelji bili su Drago Tršar, Slavko Tihec i Zdenko Kalin. Pred kraj studija, kao apsolvent, napravio je novu pauzu. U Ljubljanu se vratio 1989. godine i priveo studij kraju. Kao diplomirani vajar radio je u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica, odakle je i otišao u penziju.
Samostalne izložbe imao je krajem decembra 1983., u povodu Dana rudara (Dom rudara) i 2017. (Galerija Plava planeta, a 2019. (Izložbeni salon Sinagoge u Zenic Zenici) imao je izložbu s kolegom slikarom Dragoljubom Marićem Neispunjena životna želja bila mu je da ovjekovječi kralja Tvrtka I.
Zenička novinarka Sanja Mlađenović Stević o Burhi je napisala:
Nakon završetka srednje škole Burho je napravio petogodišnu pauzu. Radio je kod oca Faika, poznatog zeničkog ćevabdžije, pomažući mu u nabavci robe.
Nakon toga upisao je Likovnua akademiju u Ljubljani, Odsjek vajarstvo. Njegovi profesori i učitelji bili su Drago Tršar, Slavko Tihec i Zdenko Kalin. Pred kraj studija, kao apsolvent, napravio je novu pauzu. U Ljubljanu se vratio 1989. godine i diplomirao bankarstvo.
Zenička novinarka Sanja Mlađenović Stević o Burhi je napisala:
„Za one koji Zeničane sortiraju prema boji tabana: Burho je ponosni nosilac preostale časti, izvornik ljudskih vrlina, nemjerljivog genija i neutaživa talenta, nezagađeni je um djeteta, rijetki razbor u korumpiranom okruženju, nevini radoznalac i univerzalni čovjekoljubac – ekolog duše.“
I, na kraju ovog sjećanja na Burhanubdina Husagića Burhu prenosim dio teksta koji sam u ljeto 2023. godine napisao o pjesniku Iliji Ladinu, a koji sam prije tri sedmice citirao spomnjući u njemu i Burhu:
„O zeničkim umjetnicima, pogotovo pjesnicima, zasigurno bi se mogla napisati posebna knjiga, možda i njih nekoliko, ili objaviti i prigodna edicija. O imenu te knjige razmišljam već pozadugo. Najprije mi se po glavi vrtio naslov: „U gradu tužnih pjesnika“. Nižu se, u vezi s tim, imena iz književnog svijeta: Ilija Ladin, Muhamed Kondžić, Sead Imamović, Kemal Mahmutefendić, Bojan Bogdanović, Smail Trtak, Selim Arnaut, Hajrudin Mršić…. Međutim, sjetim se i svojih dragih prijatelja: glumca, pjesnika i slikara Salke Avdića i zaljubljeníkā u slikarstvo Saliha Vehabovića Ese i njegovog komšije i kolege Nihada Nadžakovića, te akademaca iz te branše Tomilsava Perazića i Burhanubdina Burhe Husagića…
Spomenutu odabranu ekipu ponajviše povezuje činjenica da su svi bili beskrajno zaljubljeni u umjetnost i da su bili ljudi sa životne margine. Kemo je bio veliki pjesnik, Tomo – sjajan grafičar, Muhamed – veliki pripovjedač i romansijer. Neki od njih rođeni su u Zenici, neki su tu živjeli ili radili, neki su iz Zenice odlazili i u nju su se vraćali, a većina onih koji više nisu među nama tu je našla i svoj životni smiraj.“
I Burho Husagić, veliki čovjek s margine, svoj smiraj našao je u gradu koji je najviše volio, u svojoj Zenici.
Autor: Midhat Kasap
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
