Nusmir Muharemović o ulozi slijepog dječaka: Živio sam s povezom na očima

Upravo nagrada za najboljeg glumca na Festivalu glumaca koji je održan u Konjicu bio je povod za ovaj razgovor. Dugogodišnji rad i trud se uvijek isplati, a posebno ako nagradu za najboljeg glumca dobijete od najstrožijeg žirija – publike. Nusmir je nagradu za najboljeg glumca dobio za ulogu slijepog dječaka Gabre u predstavi “Ravna ploča”, a u razgovoru za Klix.ba govorio je o pripremi za predstavi, ali i privatnom životu.

Festival glumca u Konjicu je jedini festival u BiH koji se bavi isključivo glumačkom kreacijom, kreacijama koje donose glumci u predstavama na festivalu, dok je režija i predstava kao cjelina u drugom planu i nisu kategorije koje se ocjenjuju.

Muharemović kaže da je ovo jedini festival koji na prvo mjesto stavlja glumca kada je teatar u pitanju, što on u stvari jeste.

“Teatar može bez svega, ali ne bez glumca i publike. S jednim glumcem i jednim čovjekom u publici imate teatar. Benjamin Mušanović u malom gradu na Neretvi već godinama pravi regionalni festival koji je u rangu s festivalima u Jajcu i Brčkom. Kao glumac mogu reći samo riječi hvale za ekipu u Konjicu”, kaže Muharemović na početku razgovora.

U svojoj dosadašnjoj karijeri imao je više od 40 uloga, od čega je bilo 14 glavnih. Nekada komedije, a nekada drame i drugi žanrovi, zahtijevaju veliku pripremu i sve je to mnogo više od glume.

Gabro je slijepi dječak koji živi u kolibi sa svojom majkom i izolovan je od vanjskog svijeta za koji mu je majka tvrdila da je ravna ploča. Njegova najveća želja je bila da potrči tom zemljom koju vidi svojim drugim čulima. Muharemović nam je ispričao kako je tekla priprema za ulogu koja mu je donijela bitno priznanje.

“Ovo je uloga koja mi je ponudila mogućnost da istražim, kreiram i kopam neke male univerzume unutar sebe za koje nisam ni znao da su ustvari dio mene. Predstava mi je donijela i poznanstvo s ljudima iz Saveza slijepih Grada Zenice i omogućila mi je da ih upoznam na drugi način i tada sam shvatio koliko ih ne poznajemo i koliko ih društvo smatra najgrublje rečeno hendikepiranim, a oni to nisu”, govori Muharemović.

To je bio tek dio pripreme za ulogu Gabre, a brojne probe i povez na očima donijeli su mu pravi svijet slabovidnih i slijepih osoba.

“Ti ljudi su mi pojasnili šta oni osjete i mogu, za razliku od kako kažu vidućih ljudi koji to ne mogu. Nakon toga je slijedio ogromni dril od skoro dva mjeseca. Probe su bile dva puta dnevno, a ja sam dolazio sat-dva prije kolega i vježbao sam. Vježbao sam u stanu, prostoru koji poznajem, živio sam život s povezom na očima jer sam htio da moje tijelo bude opušteno i prirodno na sceni, da ljudi povjeruju u nedostatak koji imam na svom tijelu. Želja mi je bila donijeti istinu u teatar jer samo takav može i mora biti ocijenjen od publike”, izjavio je naš sagovornik.

Slobodno vrijeme, kojeg ima veoma malo, uglavnom provodi s porodicom. Ponosni je otac dvije kćerke koje u životu samo želi naučiti da ljude cijene kroz njihovu iskrenost, a ne kroz položaj, utjecaj, titule i novac.

“Trudim se da njima usadim ono što su moji roditelji usadili meni”, kaže Muharemović.

Na kraju razgovora je kazao da mu je neostvarena želja filmska uloga koja će mu biti iskreni izazov, ali da je uvjeren da će doći takva priča koju će prihvatiti i sam željeti ispričati.

“Ja sam glumac koji je puno igrao u teatru, igra i igrat će. Iskreno se nadam da će u skorije vrijeme doći neka filmska uloga koja će meni biti izazov da je radim, da će doći priča koju ću privatno kao Nusmir i glumac željeti ispričati. Želja mi je da Ljetne večeri Studija Teatar ostanu tradicionalna manifestacija i festival koji će biti vrednovan ne samo u Zenici, već u državi i šire te da budem živ i zdrav sa svojom porodicom”, zaključio je Muharemović u razgovoru za Klix.ba.