Naše

“Kula” drvenog mosta

Crtež-skica “Zenica iz 1697. godine”, na kome se jasno vidi tadašnji izgled Zenice, naseljeni prostor neposredno oko drvenog mosta, kao i sam drveni most. Godina je 1697. kada princ Eugen Savojski, prilikom proboja u Bosnu nikako nije mogao osvojiti Vranduk, pa ga je morao zaobići. Na crtežu se jasno vidi da su na Bilimišću bili: vojna utvrda, naselje i džamija.

Ali, vratimo se u šezdesete godine prošlog vijeka i “Kuli” drvenog mosta, sa njene lijeve i desne strane, putem između Čurukovića kuće i kuće Ibrahimagića, pa prema drvenom mostu. Prije mezarluka, lijevo je put vodio u garnizon, a desno prema Obrinjcu, preko Babine rijeke. Na Obrinjcu su bile njive Ekinovića: Ahmeda, Muhameda, Mehmedalije, Omera, Hanumice. Niže od Hanumice (Dračo), bila je ljetna kuća Muhameda i njiva (sadašnja Omladinska zadruga, Badmington klub, sve do kraja sadašnjeg placa (HB). Uz put za garnizon, sa lijeve strane je bila kuća Kratine Muhameda, a sa desne kuća Ninkovića. Cesta prema mostu je bila kraj Babine rijeke i naglo motala prema mostu. Samo je stara musala ostajala sa desne strane. Staro turbe je bilo gdje je sada nova musala, a mezarluci su bili na mjestu sadašnje ceste. I eto, dođosmo do mosta. Most je bio drveni, na kamenim kulama, sa drvenim trotoarom preko kojeg je bio nabačen asfalt. Ljeti, kad ugrije, asfalt popusti, pa ekseri predstavljaju veliki problem bosim nogama pješaka na trotoaru, što od topline asfalta, što od golih eksera. Ako hoćeš na Jagnjišće, s ograde na kulu, upravo onu prikazanu na Mirsinoj slici, ideš s kule preko prečki i kosnika na adu. Rutinski, što bi se reklo. Trebalo je znati svaku izbočinu, svako udubljenje, da bi se bezbjedno spustilo u samo podnožje kule.

Svojevremeno je postojala ideja zeničkog arhitekte Tabakovića, da se na svakoj kuli napravi zanatska radnja, butik, turistički ured, prodavnica zeničkih suvenira i slično, koje bi bile povezane sa sadašnjim mostom, a da se na ulazu na drveni most, sa desne obale rijeke Bosne, napravi karakteristična kapija sa simbolom Zenice. Moglo se na Jagnjišće i kad se pregazi mala Bosna, nizvodno od mosta. Na Jagnjišću se teferičilo, pušile se prve cigare, a u večernjim satima ljubavni sastanci. Čak je par godina trajao i festival muzike “Raspjevana djeca Jagnjišća”, na kome je dominirala grupa “Sedam gitara Jagnjišća”, u sastavu: Salih – Piga i Islam Ekinović, Žućo Kafedžić, Mandžuka, Miskić, Vesić Mirko – Car, Serdarević Alija.

Gledajući na lijevu obalu rijeke Bosne, sa desne strane, pod lipom je bila bosanska kafana, a kraj nje se išlo u Mujagića sokak. Uz cestu je bila kuća Hasana Begagića (djeca Muhamed, Omerica i Nađa). Dalje su se redali objekti: slastičarna od Ferida i Sabire, zadruga gdje se prodavalo brašno, onda kafana Ademova, brico Graho Hazim, Đonlo stolarija, brico Sulejman Frndić, Ekinovića stolarija, Halilovića kuća, u prizemlju mesnica, zatim škola Sead Škrgo.

Sa lijeve strane od mosta, na samoj obali, bila je slastičarna Arslani Eljmaza, (sada mu sinovi drže slastičarnu Palma), a pored nje put u mahalu Odmut. Sa desne strane puta bila je pekara Mustafe Ramića (brašno ste mogli mijenjati za hljeb). Ta pekara je bila tipični ćepenek bosansko – orijentalnog tipa. Drveni poklopci preko otvora, a kad se spuste, služe kao prilaz- tezga objektu. Do Mustafe je bio pekar Bekrija, a do Bekrije radnjica, prodavnica duhana, u kojoj je radio čovjek po imenu Aziz, invalid u obje noge.

Na Azizovu radnju se naslanjala piljarnica, koja je ispred uvijek imala izloženu tezgu sa voćem i povrćem. Od piljarnice do Husagića slastičarne, koja je bila naspram prednjeg ulaza u školu, nije bilo poslovnih objekata, da bi se tek krajem šezdesetih napravio zanatski centar (frizeraj Mladost i slastičarna Sunce). Slastičarna Husagića bila je specifična po tome što se u sanduku gdje je bio sladoled nalazio led na podlozi od slame, koji je robu održavao na minusu. Sladoled se običnom kašikom stavljao na kornet. Pored slastičarne se nalazila zgrada u kojoj je bila smještena Mjesna zajednica “Dr. Mujbegović”. Uz saglasnost tadašnjeg predsjednika MZ Avde Mujačića, u njoj su se mogle gledati popularne serije na tv-u. Rock grupa VIS Demoni, vježbala je i svirala u tim prostorijama. Pored MZ bila su dva kioska a iza kioska zgrada na sprat gdje su stanovali Albin i Nijal Šehović. Tu je već bio i početak Šolajine ulice. S desne strane Šolajine ulice, bile su zgrade napravljene 1948. godine, a sa lijeve strane nikle su zgrade napravljene za vrijeme austrougarske, za potrebe stražara Centralne kaznione. Kazniona i zgrade u Šolajinoj, pravljene su u periodu 1886.do 1904. godine, zbog središnjeg položaja Zenice u Bosni…

Ibrahim Emić

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora i bez dozvole. Vlasnik materijala je UG Zenicablog, osim ako nije navedeno drukčije.

Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010

Instalirajte android aplikaciju ZENICABLOG - link na GOOGLE PLAY STORE
i aplikaciju za Apple-IOS operativni sistem
Tagovi