Druže Vučak, imali smo dogovor.
Ko ode prvi, onaj drugi piše o njemu, ali bez patetike, bez suza i bez scenarija iz sapunice.
Rekao si: “Ako tako bude, dolazim ti u snove i opalit ću ti šamar.”
E, pa evo jarane, nešto kratko o tebi.
Naš Vule je jednom zaustavio kišu psovkom, mekom i bezazlenom. Drugi put, sunce je ostalo duže samo da gleda kako priča o starim danima kao da su sutra. Bio je kalup koji se neće ponoviti.
Živio je tako da ga niko ne može zaboraviti.
Bio je to čovjek koji je znao više mudrosti nego tri škole zajedno. Znao je po licu konobara hoće li kafa biti dobra ili je treba zaobići. Uvijek je govorio ili šalu, ili samar ,riječima naravno, ali s ljubavlju.
Nije bio običan lik. Jer bio je sve, osim prosječan. Rekao mi je: “Kada umrem, neka mi psuju sve po spisku, ali s osmijehom.” Uvijek sam se divio njegovoj originalnosti misli i njegovom sarkazmu prema samom sebi i drugima.
Svaki put kad bi Tarik Filipović dolazio u Zenicu, znalo se: Vučak je tu, Tarik je ikona ovog grada, ali Vučak je bio srce. I to čudnovato srce koje je radilo kako hoće. Nekad preskoči, nekad ubrza, a nekad se pravi da ne čuje. Ali nikad nije zakazalo kad je trebalo pomoći, stati iza čovjeka ili samo saslušati i dati savjet.
Uvijek ispred vremena, otišao je gospodin. A sada, rezerviši sto i za nas gdje piće nikada ne hladi, a društvo ne stari. Znao si iskoristiti svaku riječ kao bombonu, a ponekad i kao bombu, zavisi ko sluša.
Kad bi bacao kockice, nije bilo važno šta je ispalo. Važno je bilo šta pričaš poslije.
A ti, dragi Vučak, neka ti bude dobro. Samo nemoj tražiti da brzo dođemo. Za čovjeka koji je znao sve, osim kako da bude običan, jer je legenda.
Jasko Borovčević
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
