Kad je na pozornicu konferencije Lean in Zagreb – Power to Transform izašla djevojka plave kose u cvjetnoj haljini, nitko nije očekivao da će u sljedećih pola sata držati pozornost cijele dvorane koja ju je svako malo prekidala pljeskom.
No Maja Hadžiselimović svojim je neposrednim nastupom, otvorenošću i postignućima zaista zainteresirala sve koji su ju imali priliku slušati u Kaptol Boutique Cinema. Ova inženjerka mehatronike, podrijetlom iz Zenice, posljednjih nekoliko godina svoje vještine brusi u njemačkom Augsburgu. I to ne bilo gdje, već u proizvodnim pogonima najvećih automobilskih divova čiji roboti ne bi tako dobro radili bez Maje.
Kako je ispričala na samom početku, robotika nije bila njen prvi izbor. Tijekom gimnazije iskušavala jer različite stvari – od medicine i prava do defektologije. No ono što je presudilo bila je njena “nesposobnost” da uči napamet.
Ne mogu učiti napamet. Ne razumijem stvari dok si ih ne nacrtam i objasnim, pojasnila je Hadžiselimović i dodala kako je pri kraju srednje škole donijela odluku i hrabro krenula u mehaniku i elektroniku.
Upisala sam Elektrotehnički fakultet u Sarajevu, a da nisam znala što je to struja. Mislim, znala sam što je struja i da može ubiti čovjeka, ali to je to, otvoreno je ispričala Hadžiselimović.
Uspješno je završila fakultet i krenula u svijet. Doslovno. Prijavila se na cijeli niz stipendija i programa za međunarodnu praksu.
Nakon što sam dobila 6 odbijenica za različite stipendije i dobro se isplakala za svaku od njih, došla su i dva pozitivna odgovora. I tako sam ja odlučila studij nastaviti u Mariboru, nastavila je svoju priču Hadžiselimović.
Ta obećana zemlja Njemačka
Iako su u tom trenutku roboti zaokupljali njenu pozornost, nije zaboravila svoju ljubav prema djeci. Tako se u Sloveniji uključila u volonterski program kroz koji je djeci diljem te zemlje pričala o Bosni i Hercegovini, svojim iskustvima, ali i tome što trenutno studira. Studij potom nastavlja u Novom Sadu gdje upisuje mehatroniku, smjer koji se rijetko povezuje uz djevojke i mlade žene.
Otišla sam na stručnu praksu u Augsburg. Stvarno bi sebe potapšala po ramenu zbog toga. Nisam znala ni kamo idemo ni što ću raditi. Mogla sam fino ostati tu i raditi. Ali ne, hoću ja i vidjeti tu obećanu zemlju Njemačku, kroz smijeh je ispričala Hadžiselimović i dodala kako ju je u Njemačkoj iznenadilo koliko obični Nijemci malo znaju o tome gdje su Sarajevo, Beograd ili Zagreb.
Nakon početnog (ne)snalaženja i traženja na poslu, jer ni Nijemcima nije baš bilo jasno što će raditi s jednom djevojkom s Balkana koja bi, eto, radila robote, napokon je pronašla svoje mjesto. Šefu koji je bio pomalo skeptičan na početku svidjela se zbog svoje motiviranosti i odnosa prema radu te su joj ponudili da ostane.
Danas se bavi integracijom robota u neki proizvodni proces BMW-a i VW-a, a svoje znanje i vještine često ima priliku dodatno razvijati po cijelimo svijetu. Tako je neko vrijeme provela i u SAD-u i Kini, gdje je opet bila jedina djevojka u timu.
Taj odnos prema strancima je fascinantan – u Kini je poštovanje ako dolazite sa Zapada, u SAD-u “što vi uopće dolazite, što vi nama trebate”, prepričala je Hadžiselimović i razlike u kulturi ilustrirala zanimljivom anegdotom: Kad mi padne na pamet nešto što bi trebalo isprogramirati za robote, često samo sjednem na pod i krenem pisati. U Kini se njih nekoliko odmah ustrči, nose jastuke, papire, pitaju treba li što. U SAD-u vas ili zaobilaze ili čudno gledaju.
“Ako trebate financiranje za djecu – zovite časnu”
Iako danas može reći da je uspjela u životu i da radi ono što voli, Maja Hadžiselimović nije zaboravila koliko je njen put bio trnovit. Zato se trudi u slobodno vrijeme učiniti nešto što će poboljšati zajednicu i djevojkama koje tek dolaze olakšati ulazak u svijet robotike.
Tako je pokušala pronaći način kako da djeci u BiH prenese znanje koje je prikupila u Njemačkoj. Nakon mnogo istraživanja, otkrila je inicijativu Europske unije – Europski tjedan robotike. U sklopu tog tjedna organizirala je brojne radionice u BiH, ali i omogućila da 40-ak djece otputuje u Njemačku i iz prve ruke vide kako izgledaju roboti u praksi.
No, iako je imala dobar plan, bio je problem pronaći sponzora koji će financirati put i boravak djece u Njemačkoj.
Kad sam tražila financijsku podršku od IT tvrtki u BiH, neke su pristale, neke nisu. Ali kad sam jednoj časnoj sestri objasnila što bih ja radila i što mi treba, ona je odmah pristala. Dakle, ako vam treba kakvo financiranje za djecu, idite odmah časnim sestrama. Izgleda da IT tvrtke ne prepoznaju ulaganje u mlade, kroz smijeh je ispričala Hadžiselimović.
Tjedan dana, koliko su djeca provela u Njemačkoj, za njih je bilo putovanje života. A po povratku u svoje škole održali su prezentacije o svemu što su vidjeli te tako dodatno utjecali na druge učenike u tim školama i razbili neke predrasude o robotima.
“Budite aktivni sudionici promjene, ne samo pasivni promatrači”
Moramo bez predrasuda prihvatiti promjenu koja dolazi s 4. industrijskom revolucijom. Sve te predrasude prema robotici trebamo pobiti našim znanjem, naglašava Hadžiselimović te strah od novog ilustrira slučajem iz Danske: U jednoj tvrtki, uprava je uvela robote koji su se kretali od točke A do točke B kako bi prenosili stvari. No, radnicima se to nije svidjelo. Bojali su se da će ih roboti zamijeniti. Zato su se počeli spoticati o robote. Nakon nekoliko slučajeva “spoticanja”, roboti su proglašeni opasnima i izbačeni iz tvrtke. Meni je nevjerojatno da su radnici tako nespremni na promjene. Slično je bilo i kad su uvedeni bankomati pa još uvijek imamo one “tete” na šalterima u bankama.
Upravo je to jedan od razloga zašto je odabrala upravo robotiku i mehatroniku.
Mnogo ljudi osjeća strah prema robotima. Htjela sam ući u srž robotike i razuvjeriti društvo, objasniti im da se ne trebaju bojati robota već da se aktivno uključe u promjene, a ne budu pasivni promatrači, pojasnila je Hadžiselimović.
Činjenica da je mlada, zgodna, plavuša i jedina žena u timovima, često ju je dovodilo u neugodne situacije. Jer ljudi još uvijek ne očekuju da se žena bavi programiranjem i izradom robota.
Na početku kad sam tek kretala nisam bila spremna na komentare koje možete čuti. Mislili su da sam hostesa, iz marketinga, da ne razumijem robot koji predstavljam, pitali mogu li razgovarati s nekim tko to “bolje zna”. Danas mi je gušt prenijeti frustracije koje izazivaju u meni na sugovornika i odgovoriti im nešto ružno, jer onda to dulje pamte, iskrena je bila Hadžiselimović.
Iako je zapravo samozatajna, naučila je iskoristiti pozornost koju kao jedina žena u timu izaziva te istaknuti sve što radi kako bi približila robote djeci i privukla još djevojčica u STEM.
Nekad je potrebno samu sebe potapšati po ramenu, pogotovo kad se pojavite negdje i pričate o svom putu. Stvarno je bitno da se vraćamo i ispravljamo one greške koje smo primijetili na putu odrastanja. Osobno, uvijek vodim svojim primjerom jer to je najefikasniji način. Svaki pojedinac ima ideju kojom može unaprijediti društvo. Puno takvih malih ideja može promijeniti društvo. Zato sam i danas odlučila pohvaliti se svime što radim i inspirirati druge da naprave isto, rekla je na kraju Maja Hadžiselimović i oduševila punu dvoranu.
Izvor: zimo.dnevnik.hr Foto: Samir Ceric Kovacevic
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
