Kraljevi su čudna sorta, baš kao i njihova svita, ali još čudniji su njihovi podanici. Od kako postoje kraljevi, postoji i njihova filozofija:
– Šta narod kaže?
– Narod se buni.
– Pojačaj mu taksu, poreze i paušale.
– Šta sada kaže narod?
– Narod šuti.
– Smanjuj sve, kralj ide nizbrdo.
U našoj nedavnoj prošlosti kralj je vladao ovim prostorima. Kad je postalo opasno, potpisao je kapitulaciju, pokupio narodno blago i pobjegao u Englesku, ostavljajući narod na milost i nemilost okupatora. Četiri godine živio je u izobilju, trošeći novac svog naroda i dobivajući priznanja dok je njegov narod patio i ginulo. Čekao je završetak rata pripremajući se ponovo zavladati.
Međutim, došla je demokratija i rekla: „Neka se narod pita.“ I zaista, narod je skupio snagu, izašao na izbore i, iako nepismen, izabrao Tita gumenim kuglicama s grbom iz Jajca. Kakve su bile kuglice „za kralja“, nije poznato; možda olovne, završivši poslije izbora na riječnim ili morskim dubinama, brišući trag kralja. Kuglice s grbom Jugoslavije mogle su se naći po tavanima raznih društvenih institucija. Na grbu je bilo pet buktinja s pet plamenova, simbolizirajući pet naroda. Pet naroda, a šest republika – gdje je bio šesti narod? Tu je i bio problem koji traje do danas.
Šesti narod je dobio svoju buktinju i svoje plamenove, ali uz dugotrajnu mirnu borbu i velika odricanja. Taj narod je razvio veliku ljubav među sobom, ljubav iz koje su se u porodicama rađala brojna djeca, toliko brojna da je čak Tito bio kum devetom djetetu, šaljući izaslanike s poklonima da podrži hrabre roditelje te šeste buktinje.
Došao je novi rat. Mnogi su pokušali ugasiti šestu buktinju, ali snaga naroda to nije dozvolila. Ostala je gorjeti, plamenovi su se spojili u jedan veliki, svijetli plamen koji vječno osvjetljava put narodu koji je dugo bio u sjeni, sjeni onih koji bi ga najradije ugasili. U toj baklji pojavili su se i manji plamenovi, želeći da priguše veliki, zauzmu njegovo mjesto i postanu važniji. Ti manji plamenovi prepliću se, čas su lijevo, čas desno, ponekad uđu u veliki plamen, uzmu dio njegove topline pa izađu, misleći da će tako postati jači. Ali zahvaljujući narodu koji održava baklju, veliki plamen gori visoko, poručujući da nikada neće biti ugašen.
A šta je s kraljem i njegovom svitom, glasačkim kutijama i olovnim kuglicama? Završit će te olovne kuglice negdje u dubinama iz kojih nikad neće ugledati svjetlost dana. Jer tako završavaju kraljevi. Kraljevnama, koje su već stekle određenu popularnost, ostaje da se prijave u rijaliti programe kako bi postale još popularnije, izlazeći na bine ne za predizborne kampanje, nego za nastupe u klubovima, kako bi zaradile honorar, manji od onog kojeg bi dobile zahvaljujući mjestima u upravnim odborima, komisijama i paušalima.
Postoji jedna baklja u Zenici, gori već preko sto godina, ali snažnija od nje je ona baklja čiji plamen gori snagom naroda i koja se nikada neće ugasiti!
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
