Grad je, po definiciji, veća skupina stanovnika koji žive na jednom mjestu, s administrativnim mehanizmom za upravljanje i organizaciju funkcionisanja zajednice. Taj mehanizam je naš zajednički proizvod koji smo odabrali kako bi, u našem zajedničkom interesu, upravljao našom zajednicom. To je ona sistemska devijacija koju zovemo demokratijom – i za koju su svi koji vole analitički žonglirati svjesni da je kvazi-učinkovita: zadovoljava formu da se svi pitaju, ali istovremeno nije mehanizam koji daje najbolje rezultate jer je podložna zloupotrebi kroz različite oblike pobude ljudskih nagona i strasti – da se pojedinci privole da daju glas radi ličnih interesa, a ne kolektivnog dobra. Ovo bi već prešlo u definiranje društva kojem nedostaje etika kao osnovni model istinske ljudskosti – ali o tome neki drugi put.
Ali vratimo se na prizemlje svakodnevice.
Mi, građani Zenice, sada rentamo svoj grad od gradske uprave. Da, dobro ste pročitali! Ona ista skupina ljudi za koju je svako mogao glasati koristeći devijantni mehanizam zvan demokratija, sada iznalazi načine kako da preživi – i ona i sistem koji su formirali – po našem odobrenju. Kada vlast, administracija, izgubi osjećaj ko ih je doveo tamo i zašto su tamo, počinju se ponašati kao lokalni šerifi. I tako dolazimo do paradoksalne situacije u kojoj građani, koji su izabrali vlast da im uredi sistem funkcionisanja zajednice, postaju podstanari u vlastitom gradu i na svakom koraku moraju plaćati rentu za život u njemu.
Da ne bude pogrešno protumačeno – određeni oblik ličnih izdvajanja mora postojati da bi zajednica imala operativnu učinkovitost – pa plaćamo 17% PDV-a na sve što u životu uzmemo u ruke. Nije malo, zar ne?
Sada naš lokalni Šerif, koji je demokratski preuzeo upravljanje šerifatom, formira svoje izvršne odrede. Jedan od tih odreda, u našem malom gradu, je i JP Parking. Skupina pomno odabranih jastreba kojima je zadatak da od građana – koji su demokratski izabrali Šerifa i dali mu ključeve šerifata – ubiru danak za tog Šerifa.
Ali tu priča ne staje. Mehanizam ubiranja danka je složen – može se demokratski parter i pobuniti kad mu neko hoće izbiti koju marku iz džepa. I tu se šerifski zakonodavni bataljon dosjetio da pokuša na silu dovesti jednu lijepu i uglednu damu – i pretvori je u prostitutku. Neka se ta dama, radi dramaturgije, zove Policija. Divnog porijekla, sastavljena od časnih ljudi, pod omčom šerifskih gradskih odluka pokušali su je prisiliti da se prostituiše. Sreća naša pa su se oduprli i izbjegli omču zamke da kao zvanična Izvršna vlast rade stvari koje im ne dolikuju.
I šta se sad dešava? Šerifovi jastrebovi, koji ubiru danak, dobili su krila, jer Ljepotica nije odgovorila na pokušaj da postane prostitutka, te počinju sami da glume izvršnu vlast i da djeluju u oblastima koje im nikako ne pripadaju. Tako sada imamo situaciju gdje jastrebovi iz Šerifata, organizovani kao javno preduzeće, uzimaju ulogu izvršne vlasti i pišu prekršajne naloge i na mjestima i situacijama koja im odlukama nisu propisana.
Okuraženi jastrebovi počinju da pišu papiriće i na pozicijama koje nisu njihovo polje djelovanja, preuzimajući nadležnosti zvaničnih organa izvršne vlasti. Da pojasnim: oni jesu ovlašteni izdavati prekršajne naloge na mjestima označenim za parkiranje – ako vozač nema kartu ili je ista istekla – ali nemaju ovlasti izdavati prekršajne naloge na mjestima gdje nije zvanično označen parking i gdje vozač, po zakonu, ne treba imati tiket za parkiranje.
To je oblast koja je u nadležnosti kompetentnog dijela izvršne vlasti koji sprovodi zakone o bezbjednosti saobraćaja – a to je policija. Zamislite ih još i naoružane, u uniformama, sa sopstvenim tumačenjima zakona i sprovođenja vlasti – bez kompetencija, znanja, obuke, etike. Tako izgleda para-vlast.
Na taj način uzimaju čovjeku novac jer je parkirao na mjestu u svom gradu – gdje nije zabranjeno parkiranje (i koje nije označeno kao parking pozicija) – u kojem živi, gdje zarađuje i plaća PDV. Zar nije apsurdno? Postali smo podstanari u vlastitoj zajednici i vlastitim novcem plaćamo vlastito sužanjstvo.
Gospodo u Šerifatu, Gospodo u Policiji,
dragi građani!
Mentalna inertnost je sveti gral svih onih koji žele upravljati ljudima bez da se oni bune zbog stanja u kojem se nalaze.
Policijo, svi građani poštuju čvrstu i pravednu vlast. Preuzmite svoje ovlasti i objasnite jastrebovima da su zapravo vrapci – koji ubiru danak u Šerifatu od ljudi koji rentaju sopstveni grad od vlasti koju su sami izabrali. I to na prostoru nad kojim vi, kao zakonita Izvršna vlast, niste prenijeli nadležnost. Ne dozvolite da nijemo posmatramo formiranje paralelne izvršne moći.
Građani, oslobodite svoje umove i shvatite da pored blejanja imate i rogove – i da je vrijeme da ih upotrijebite kao argument. Dignite glas protiv ovakvih zloupotreba općinske administracije (Šerifata) i podsjetite ih zašto su tu. Ne moramo im držati pridike o etici – jer da to svjetlo sja u njima, ovog teksta ne bi bilo.
Dajte nas malo popustite – dovoljno nam je i drugih briga koje život nosi – još da strepimo kad će nas Šerif i njegov vrabac safatati.
Saladin,
čovjek na proputovanju
P.S. Tekst nije rezultat revolta zbog kazne – jer istu nisam lično dobio – već reakcija na prizor ljudi ispred prostora u kojem boravim, koji su postali žrtve paraizvršne vlasti. Ovaj tekst je kulminacija potrebe da artikulišem stanje osjećaja ljudi u gradu u kojem postaju sluge sistema koji su sami stvorili, te pokušaj da, barem djelimično, iniciram povratak etičkim normama. Ne propagiram anarhiju, već pravo.
Tekst je, u pisanoj formi kao vox populi, dostavljen: Gradskoj upravi, svim klubovima vijećnika u Gradskom vijeću, komesaru policije, komandiru policije, Gradskom pravobranilaštvu – i vama svima u elektronskoj formi, na čitanje.
Piše: Saladin Pašalić – Paša
(Naslovna fotografija je ilustrativnog karaktera)
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
