U izdanju zeničke Izdavačke kuće “Vrijeme” uskoro u formi knjige iz štampe izlazi zanimljiv tekst autora Emmanuela Todda. Paradigmatičan naslov “Poraz Zapada” sam po sebi je intrigantan i podsjeća na “Propast Zapada” Oswalda Spenglera.
Prema onome što u predgovoru drugom francuskom izdanju zapisa Emmanuel Todd, u ovim knjigama nisu samo naslovi kongruentni, nego se radi o više nego jasnim indikatorima rasula Zapada koje će uskoro ući u svoju novu fazu.
“Tek smo na početku katastrofe”, ukazuje on, “približava se prekretnica nakon koje će se odigrati krajnje posljedice poraza”. U upozoravajućoj priči ovog više nego relevantnog istraživača mediji igraju opasnu ulogu širenja sljepila.
Pogubno je u tom kontektstu “svjetonazorno” polazište da se čovječanstvo dijeli na Zapad i ostatak Svijeta. Naravno, nemoguće je govoriti o knjizi prije njenog čitanja, no iz predgovora se mogu naslutiti njene osnovne teze.
Jedna je nedosljedna i gotovo šizofrena politika SAD-a na čelu sa Trumpom koja kumuje porazu, a druga je nekompetentnost evropskih lidera i nerazumijevanje globalnih kretanja od strane Evropske unije.
“Dedolarizacija svjetske ekonomije je započela”, apostrofira Todd, i takav nezaustavljivi trend ne prihvataju Trump i njegovi saradnici, jer znaju da time dolazi i do kraja Imperije.
U ovoj priči su Evropljani kolonijalni podanici, jer pristaju na Trumpovo ucjenjivanje visokim stopama carina.
Trump skreće pažnju sa evidentnih znakova raspadanja SAD-a i time što izaziva ili podržava ratna žarišta, poput rata između Rusije i Ukrajine, ali i genocid koji Izrael provodi nad Palestincima u Gazi.
Dodatnu pažnju izazivaju i Toddove opaske o elitizmu visokoobrazovanih koji nužno produkuje populizam i on je samouništavajući mehanizam i znak propasti.
Sa ovim stavom se komotno mogu složiti (i o tome sam ranije pisao ukazujući na krizu univerziteta), jer Todd iznosi gotovo radikalan stav da masovno visoko obrazovanje dijeli građane na, s jedne strane, one koji žive “unutar svojih krugova”, smatrajući sebe superironijima i, s druge, na većinu onih koji žive od maneulnog rada i koje, kako zapisa Todd, elitisti preziru.
“Visoko obrazovanje iznjedrilo je oligarhije, a ponekad i plutokratije, raslojena društva s raširenom neegalitarnom podsviješću. Krajnji paradoks: razvoj visokog obrazovanja u ovim oligarhijama ili plutokratijama naposljetku je doveo do pada intelektualnog nivoa.”
Više puta sam javno govorio o čudnom sindromu na univerzitetima (i počesto zbog toga napadan), koji se može nazvati i svojevrsnim autizmom, to jest samozatvaranjem univerziteta u sebe i vlastitu samodovoljnost. Takva intencija je uperena upravo protiv osnovne misije univerziteta – otvorenosti prema svijetu.
Koncept univerziteta kakav manje-više imamo u Evropi unazad pedesetak godina je uvezen iz Sjedinjenih Američkih Država. On ne počiva na kulturi (jer je SAD nema, kako to primjeti Bill Readings u knjizi “Sveučilište u ruševinama”), nego na profitu i besmislenoj formalizaciji studiranja u vidu zahtjeva iz Bolonjske deklaracije.
Pred kraj predgovora, koji više liči na sažetak knjige, Emmanuel Todd jasno poručuje: “Zato ostanimo svoji, izvan Amerike”.
Autor osvrta je Spahija Kozlić, profesor UNZE
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
