Paviljon, Panorama, Metalurg, Opatija, Knajterova… Zeničke ljetne bašte – Zenica kao Zenica ne bi bila to što jeste da i u ugostiteljskim ljetnim baštama nije drugačija od drugih gradova, geografski bližih ili nešto udaljenijih od zeničke kotline. Koncentracije ljetnih bašti u užem gradskom području (kakvo je sada) u čaršiji nije bilo. Ljetne bašte bile su „raširene” po cijelom gradskom području, pa i periferiji, s jednakom posjećenošću, s karakterističnom „različitošću” klijentele koja ih je posjećivala.
Sastav gostiju bio je uvjetovan iznimno bogatim, što glazbenim, što „roštiljskim” repertoarom koji se nudio u bašti. Bilo ih je mnogo – neki u vlasništvu UP Zenica, drugi u privatnom vlasništvu. Najstarija bašta, prema fotografijama koje posjedujem, jest bašta restorana „Papirna” (fotografije datiraju iz 1924. godine). Prostirala se od ulaza u „Gato” pa sve do kraja rukometnog stadiona. Na mjestu gdje je spomen-kosturnica bio je šadrvan – podijum za muziku, stila u kojem je urađen balkon zgrade uz ulicu dr. Goldbejgera, s obzirom na to da je sve to tada bila jedna cjelina: jedna bašta, jedno dvorište ograđeno kovanom ogradom, dijelom iz vremena Austro-Ugarske. U to vrijeme to je bila i jedina ljetna bašta u Zenici.
Uz hotel „Kasina”, koji je imao 30 soba, nalazila se i ljetna bašta i večernja kafana. Bašta je imala okrugli podijum za ples, a muzičari su bili smješteni na terasi, na samom ulazu u restoran. Sa bočne, lijeve strane bio je smješten roštilj koji je svojom ponudom „mamio” goste. To je vrijeme pedesetih pa nadalje. Podijum za ples bio je betoniran, a ostali dio bašte bio je nasut tucanikom. „Muzika za ples” bila je obavezna na repertoaru, te je plesni podijum uglavnom bio pun. Izvođači su bili lokalni, neki KUD-ovi i poneki vokalni solisti, opet iz Zenice.
Hotel „Metalurg” bio je najveći objekt UP Zenica, s prekrasnom ljetnom baštom, s preko hiljadu sjedišta, koji je pored svojih gostiju znao ugostiti i poznate interpretatore zabavne i narodne muzike ili umjetnike na violini, klaviru…
Bašta je imala dva ulaza – stepenicama paralelno s glavnim ulazom i sa suprotne strane, na „malu kapiju”. Glavni ulaz bio je i „glavni pogled”, snimanje koga ima u baštini. Središnji dio bio je svom dužinom pokriven, a ostali dijelovi bašte zauzimali su prostor široko unaokolo. Izbor je bio: ili pod drvetom vrbe, bliže muzici, bliže roštilju, ili se moglo „sakriti u ćoškove” ili biti viđen uz stepenice koje su vodile u bar hotela. Mlađi gosti sjedili su dalje od natkrivenog dijela. Stolice i stolovi bili su željezni, masivni, s jastucima koji su se postavljali naknadno. Podijum za ples bio je za nekoliko stepenica niže, paralelno s natkrivenim dijelom, i podsjećao je, kad nema plesača, na bazen iz kojeg je ispuštena voda. Mnoge glazbene zvijezde tu su započele karijeru, jer pravila su bila da jedan orkestar svira mjesec dana, pa ako se pokaže, ostaje i dalje. Sve je obavezno išlo preko Udruženja muzičara. Bilo je tu i varijete programa, mađioničara i drugih različitih izbora. Ova bašta smatrana je jednom od najljepših u bivšoj zemlji. Odmah uz baštu bio je i noćni bar, tako da se moglo nastaviti s provodom i poslije zatvaranja bašte.
Bašta „Bistro” Udruženja ribolovaca Zenice nalazila se s desne strane Babine rijeke, prije Ćurukovića kuće i blizu samog ušća. Pored zgrade „Bistra” bila je prostrana bašta pokrivena tucanikom, sa svjetiljkama koje su bile postavljene u žbunje pa su davale poseban izgled ambijenta. Bili su tu i posebni podesti od dasaka, na kojima su bili procjepi, pa su djeca ujutro ispod njih tražila nije li ispao poneki novčić kroz procjep. Ribolovačka udruženja u toj su bašti imala druženja, ali je i sa strane građanstva posjećenost bila velika.
Pravljenjem novog mosta i rekonstrukcijom saobraćajnice nestaje i „Bistro”; sele se u nove prostorije na kraju bulevara, prema stanici. Šta smo sve bili u stanju „izbrisati” radi saobraćajnice, radi „njegovog veličanstva” automobila! A bilo je mnogo „duše” u tom „Bistru”.
Nadomak „Bistra”, uzvodno uz Babinu rijeku – Drinića kuće, vodenice, vrbik – ljetna bašta „Kratina”. Skroman montažni objekt, ispred bašte, oko prirode, vrbe, rijeka, ugođaj. Pravi ambijent za ljetne noći. A sada je tu praonica auta!
Uzvodno, uz Babinu rijeku, bašta „Paviljon”! Odmah uz bazene. Velika i sa svim onim ugođajima na kojima bi joj i morske bašte pozavidjele. Muzika uživo, interpretatori su tada vodeće zvijezde, uglavnom narodne muzike. Blizina bazena činila je da je bašta i tijekom dana popunjena, a na bazenima manifestacije – mis večeri, mis Zenice – što je davalo poseban čar, upotpunjujući jedno drugo različitostima programa.
A uzvodno uz rijeku pa prema Smetovima – eto bašte „Panorama”. Sama riječ sve govori.
Vratimo se malo na obalu Bosne, na Bojin vir i u baštu „Bojin vir”. U sklopu objekta, na samoj obali lijeve strane rijeke Bosne, smještena je bašta s ponudom ribljih specijaliteta. Puni ugođaj – rijeka, ribe, muzika…
Nizvodno, u samom jezgru grada, uz obalu rijeke Bosne, bašta restorana „Opatija”. U sredini nje fontana, bosanski ambijent, mušepci. Naravno, i muzika uživo – za svoju dušu.
Na drugom kraju grada, u Travničkoj, „Knajterova” bašta i roštilj, laganija muzika, stalni gosti, akšamlije. Bašta Lovačkog već je prethodnim tekstom opisana, ali ipak vrijedi da se opet pomene. Par terasastih kaskada, bagremi, dim iz roštilja, pivo i ćevapi…!
Dalje Sarajevskom, i nailazimo na lijepu baštu Doma armije. Velike je površine; u kraju prema KPD-u bina za muziku, desno roštilj i ljetna kuhinja. Velik izbor specijaliteta s roštilja, muzika je uvijek dobra, a ispred glazbene bine podijum za ples. Slobodnih mjesta skoro i da nema.
U susjedstvu, na istoj strani Sarajevske, bašta KPD-a. Istina, interna – uz propusnicu, a nekada i uz ličnu kartu – moglo se biti gost te bašte. Za roštiljem su osuđenici, poslužuju opet osuđenici… sve po PS-u. U sredini bašte je fontana, u obliku posude za livenje željeza, iz koje teče voda. Uvijek je puno male djece čiji su roditelji gosti bašte.
Pored nabrojanih, svakako treba spomenuti i baštu Kuglane, baštu Doma kulture, baštu Nijagare, baštu zapadne strane stadiona Bilino polje, baštu Ušće… a malo dalje i Kampove, Tisovac, Jelenov gaj, Zelenu dolinu…
Autor: Ibrahim Emić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
