fbpx
Naše

Znam ja njega…… ustvari, znam ja nas… (ili jedan sasvim lični osvrt o priči zvanoj Carpe Diem)

Znam ja njega…… ustvari, znam ja nas… (ili jedan sasvim lični osvrt o priči zvanoj Carpe Diem) – Negdje na Balkanu, vjerovatno u Bosni, stvorena je i primljena u narodu ona da “čim se izdigneš iz mase, odmah hoće da te smanjuju za glavu”. Prevedeno to na jezik govora “po ravnom”, kad bi vjerovali ili još gore postupali po onom što “mahala hoće i želi” mogli bi biti ili “jadnik, koji nema ništa” ili “lopov, tajkun, potkupljen, krimos…”.

Umjesto uvoda

Ove dvije iskrivljene mjere morala, vrijednosti i znanja mogu varirati od sela do sela, od grada do grada, od države do države… Ali, to je to. “Halo, pjesnik, napiše li se šta” ili “znam ja njega dok je u školi bio, bezveze, ništa posebno”, su čaršijanersko-mahalske definice onog ko je u svemu ili nečemu bolji od prosjeka, bolji od žabokrečine društvenog dna u kojem ovaj region pliva decenijama, mijenjajući samo društveni sistem i vladare.

Po meni predug uvod bio je neophodan da bi barem oni objektivni isključili mogućnost da naredne redove shvate kao pokušaj da se “dijele lekcije” ili mijenjaju “narodna vjekovna uvjerenja” i “običaji utemeljeni u tradiciji”.

Oni koji hoće da pomisle da je naredni tekst reklama, pokušaj “pravdanja” ili korištenje medijskog prostora sigurno se mogu naći u ovim, gore pobrojanim. Ostali, koji će tekst shvatiti dobronamjerno, ovo što ću napisati vjerovatno znaju i bez mene. Zato je tekst za one dobronamjerne, koji su vjerovatno dobili pogrešne polu- ili dez- informacije. Pa da krenemo.

Skidanje kape… ili glave

Prije otprilike mjesec Zenica je dobila svoj prvi Boutique Hotel i Restoran “Carpe Diem”, a na ovim stranicama pratili smo gradnju, opremanje i konačni izgled kroz foto galerije. Baš kao što smo, također besplatno, propratili i otvaranje svakog objekta, radnje, prodavnice, restorana, kafića, čiji vlasnici su nam se obratili. Naglašavam, besplatno, jer ljude treba podržati kad kreću u posao. pogotovo u BiH.

Devedeset pet posto dosadašnjeg radnog staža, umalo ne napisah, iz radne knjižice, proveo sam u privatnim ili stranim firmama iu jako dobro znam šta je raditi kod privatnika. Istovremeno, znam šta znači osigurati neto, a pogotovo bruto plaću za jednog, dva, deset, 100, 300 ljudi. Ljudi često griješe jer govore “pa on je kroz kasu provukao milion”. Da, to je promet, a sve što se plaća, struja, voda, takse, plaće, sirovine, porezi, sve – plaćaju se iz – dobiti!

Zato kapu skidam (skoro) svakom poslodavcu u ovom gradu, naravno pod jednim isključivim uvjetom, da je korektan prema radnicima koji su – prijavljeni. Već godinama ne sjedam u objekte u kojima neću dobiti ili moram insistirati da dobijem račun, jer smatram da se država gradi od sebe.

I tu dolazimo do priče o Carpe Diemu. Jedan od tri-četiri objekta u gradu u kojima nikad nisam mogao ništa naručiti da nisam dobio račun. A i drugi kažu isto. Obzirom da vlasnika i njegovu porodicu poznajem i lično, ispočetka sam mislio da se to čini zbog njih, ali ubrzo sam uvidio da i vlasnik dobija račun – i uredno plati sve što naruči, barem u mom prisustvu. U kafiću, zbog obaveza na poslu, nisam bio više od godinu. Ali rekoše mi prijatelji koji tamo izlaze, da je i danas tako. I drago mi je.

Ako me pamćenje dobro služi, firma istog vlasnika bila je sponzor nabavke neke od kamera sistema javnih kamera Zenica.tv prije skoro decenije i to je to. kasnije nismo sklapali nikakve poslove da bih imao potrebu da nekog hvalim ili reklamiram. A to je, barem dobronamjernim, bitno naglasiti jer …vidi prva tri pasusa 🙂

I, Zenica konačno, nakon četiri godine političko-sudsko-komšijskog seljakluka objekat kojim se, najiskrenije, treba ponositi. Ljudi koji pojma nemaju ko je Eldin Vrače, AE Sigurnost, koji dolaze ili borave po znatno većim, boljim, ljepišim gradovima Evrope i regiona, kažu da je objekat iz tri dijela, kafe, restoran, hotel nešto čime bi se mogao ponositi i znatno veći i bogatiji grad.

Narkoman, lopov…

Ja lično, ne slažem se uopće sa političkim angažmanom, a pogotovo nekim političkim potezima mog prijatelja Eldina, ali to mu kažem u lice i to znaju svi naši zajednički prijatelji i porodice. Međutim, ne morate se slagati s nečijim stavovima da bi ste ga imali za poznanika, prijatelja. Ja, hvala Bogu i svom opredjeljenju, imam bliske prijatelje iz svih, bukvalno svih političkih opcija, stranaka, a isto tako i neprijatelje, dušmane, u redovima svih – crvenih, zelenih, plavih, narandžastih…

Upravo jer svakojaki kreteni krijući se iza tastatura mogu nekažnjeno lagati i vrijeđati svakog ko im se ne prikloni nisam nikad ni htio da napišem ni slova o Eldinovim problemima u otvaranju objekta, mada je on to možda očekivao nekad od mene. Na kraju, nakon četiri godine sudske bitke pokazalo se na vrhovnim instancama da je on bio u pravu. Ali mi nismo ozbiljna država da nekom nadoknadimo četiri godine što mu je jedna ili par moralnih nakaza zagorčavala život na pravdi Boga. I Zakona.

E sad, oni koji su Eldinu politički bliski, do jučer su za njega pisali da je narkoman, vrijeđali mu porodicu, prijetili djeci. A danas bi da mu se približe. Ja sam pred njega, ali i sve druge, uvijek mogao čista obraza i dičim se – ponosim i javno navodim, da mogu reći da kafu mogu popiti sa ljudima koji su bitni ili barem imaju knjižice stranaka, partija i pokreta sa svim mogućim kombinacijama abecednih slova na političkom nebu. Ali nijedan, pa ni ovaj o čijem objektu primarno pišem u tekstu nisu mogli, smjeli, niti će ikad moći utjecati na to šta ću ja misliti, pa samim tim i pisati.

Ono što se mora priznati, voljeli ga ili ne,  jeste da milion maraka, kojih je AE sigurnost i Eldin uložili u ovaj kompleks nešto najljepše što je Zenica dobila unazad deset godina. Divio sam se i hrabrosti Salke Džananovića kad je otvarao Hotel i Shopping centar, baš kao i Feđe Derviševića i Ivice Ćurića kad su renovirali “Metalurg” u “Dubrovnik”. Ili kad su braća Petrović krenuli u priču o “Cabaret Clubu”. Ili… Ma, ima niz takvih pozitivnih priča, svuda oko nas. A da ostanu pozitivne, nije samo do vlasnika, nego i konzumenata. Svih nas.

Skupa hrana ili izgovor za izbjegavanje?

U proteklih mjesec dana barem deset poznanika me pitalo, što me “inspirisalo” da napišem ovaj osvrt, “koliko skupo” je u CD-u, obzirom da fotografije, od kojih neke prenosim na kraju teksta, pokazuju luksuz i raskoš. Kad im nabrojim nekoliko cijena iz menija, pojavljuje se upitnik. Cijene iste ili vrlo slične (u 1 KM razlike za isti proizvod) onim u drugim restoranima u Zenici, Sarajevo neću ni da pominjem.

– Ma daj, kako jeftino, vidio sam da im je neko jelo 28 KM, reče mi jedan drug neki dan. Rekoh – jeste i ja sam vidio, ali reci mi znaš li koliko koštaju i gdje možeš nabaviti crne tartufe i biftek u onoj gramaži iz tog jela? Znaš li da je većina jela u cijenovnom rangu od 5 do 10 KM, što je gotovo identično mnogo neuglednijim objektima. I još nešto, upravo si ti osoba koja mi je hvalila vrhunsko vođenje Bolićevog “Paper moona” u Sarajevu od strane mog imenjaka, a ne znaš da je ta osoba od 1.marta voditelj ovog CD restorana – odgovorih mu – tišina mog druga je bila najbolji odgovor.

Predrasude onih koji ne znaju ili se ustručavaju da sami provjere, u kombinaciji najglasnijih – onih kojima smeta tuđi uspjeh, drže ovu državu u žabokrečini već godinama, decenijama. Otiđite malo do Jelaha, Tešnja, Doboj Istoka, Gračanice. Provozajte se malo do Češke, Italije, pa eto – Albanije. Ljudi prave, grade, ako ti ne pomognu, neće ni odmoć. To je recept. Nije recept sjedit za fejsbukom, s lažnog profila sr.t i pi.at po svemu, jer si ti nedoj..an i nisi u životu za pristojnog kauča zaradio ili privredio.

Podržite pozitivno, drukčije. Ne boli, vjerujte!

Ako ljudi poput “starijih” Mirsada Čizme, te “mlađih” Suvada Isakovića, Almira Begića, Eldina… batale biznise u svom gradu i razviju ih u drugim sredinama, neće biti odgovorni oni – nego žabokrečina koju talasaju samo pacovi i žohari, poluljudi koji u svakom ko je gram bolji od njih vide problem. kupujte i koristite domaće, naravno kad je barem istog, ako ne i boljeg kvaliteta, i nemojte da vam draže bude kupiti ili potrošiti u drugom mjestu samo i isključivo zato da “ne ostane onom, jer znam ja njega…”

I umanjite zlobu, zavist, budite pozitivni, ne boli, vjerujte. kako sam otišao iz direktnog novinarstva, odlučio da se družim samo s pozitivnim ljudima i ukinio obraćanje pažnje na komentare, pogotovo žoharsko ku.čenje anonimnih lažnih fake profila, a počeo i skraćivatri listu prijatelja, bolje se osjećam. Probajte, recept prepisan, od drugih, zaista uspješan.

Naredne godine će izbori i opet će oni koji su se klali, zajedno jesti i piti, a vas će i dalje razjedat kiselina u rovovima koje ste sami iskopali. I posjetite CD, dovedite ili smjestite prijatelje u jednu od deset jedinstvenih soba butik-hotela (mala šala digresija – nisu to butik i hotel, nego butik-hotel, nađi na Wikipediji o čemu se radi), A restoran i kafić – otiđite i uvjerite se, ne vjerujte na sliku i riječ. Ulaz je, koliko znam, besplatan.

Adnan Džonlić za ZB