Zenici, gradu u kojem nije moja kuća, ali je svakako moj dom – Danas smo dobili zanimljivu poruku naše sugrađanke, mlade Marije P., koju smo odlučili da podijelimo sa svim svojim sugrađanima, u cjelosti:
Gradu mom, Iako su moji roditelji još davne 1994. godine zbog tadašnjih događaja napustili ovaj grad, dok ja još nisam bila ni u planu postojanja ja ga osjećam kao da je moj. Na neki čudan način i jeste, to je grad ljubavi, jer su upravo u tom gradu moji roditelji upoznali jedno drugo i odabrali se u životu međusobno poštivati i voliti.
Još kao dijete više bi vremena provodila kod bake i djeda u gornjem djelu grada, nego kod svoje kuće koja je bila, a i danas je u Vitezu. Mi smo otišli, ali te još osjećamo i još pripadamo tebi. Teško je i gotovo nezamislivo zaboraviti sve trenutke koje sam provela tu. Uz baku i djeda u ovom gradu punom svijetla život se činio sjajniji nego što je bio. Grad u kojem nije moja kuća, ali je svakako moj dom, grad u kojem nisam rođena, ali sam odrasla, grad čije me ulice u zimskoj noći svaki put iznova fasciniraju, da, upravo taj grad u kojem se živi u međusobnom poštivanju, u ljubavi sa kulturom i tradicijom to je moj grad. 
Marija P. za Zenicablog
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
