Zdravlje ili posao? Drugi dio – U nedjelju smo objavili tekst – Zdravlje ili posao? I jedno i drugo – link ovdje našeg sugrađanina Zlatana Alibegovića. Ovaj autor nam je poslao “Dopunu razmišljanja – Zdravlje ili posao ? – objasnivši to na sljedeći način
Ponukan nekim od pitanja i komentarim osjećam da moramo razjasniti neka pitanja. Da krenemo redom :
– ko nas finansira i koliko ćemo zaraditi tužbom? – Nećete vjerovati – niko i ko bi to nama dao novac za ovu avanturu znajući da je pa skoro izgubljen slučaj znajući našu stvarnost, sudstvo i zakonodavstvo,
– gdje smo bili u Titino doba i šta smo radili ? – Nećete vjerovati – većina nas ili u bivšoj Titinoj željezari ili negdje pored .
– pitanje je zašto se nismo bunili ? – poduga je lista razloga, pa da krenemo redom:
– u Titinoj željezari je nekad radilo cca 22.000 radnika – samo malo više nego današnjih i sve manjih 2.100.
– uz ovaj broj i skoro svi ostali kao pratnja ovoj armiji u čitavom gradu,
– uz ovo u RMK Zenica i njenih cca 30-tak fabrika u čitavoj bivšoj “jugi” još sigurno sabrano stotinjak hiljada dodatnih,
– sve što danas Zenicu čini gradom je sagrađeno od ondašnjih željezarskih para, isto tako i u drugim gradovima gdje su bile fabrike,
uključivo i silni transport, rudnike, luke, brodogradilišta, metalnu i namjensku industriju, nauku i obrazovanje i da ne nabrajam dalje.
U Zenici se gradilo sve, stanovi, škole, obdaništa, bolnica, bulevar, pozorište, stadion. fakulteti, Institut, neću dalje.
– U Zenicu se dolazilo raditi, zaraditi, školovati, stipendirati, živjeti i opet neću dalje.
– Na žalost, uz sve ovo je dolazilo zagađenje isto ono kao i danas. I ovdje prestaje svaka dalja sličnost. Zbog onog napred navedenog.
građani Zenice su bili spremni platiti cijenu i živjeti u onim uslovima,
Da pokušamo napraviti neku paralelu današnjeg “Mittala” i Titine željezare, mada znam da je teško, skoro pa nemoguće :
– danas naravno više niko ništa ne gradi u Zenici od željezarskih (Mitallovih) para,
– onih 2.100 radnika sa njihovim članovima prodica naravno nije mali broj i daleko od toga da to neko podcjenjuje. Samo da ne zaboravimo da je i nasuprot njima vjerojatno cca 100.000 građana koji osim evidentnih problema nemaju ništa od rada “Mittala”.
– ili da budemo pošteni do kraja da napomenemo :
– humanitarne akcije u opremanju onkoloških laboratorija i odjeljenja ( koja ironija ),
– akcija protiv pušenja, pogotovu kod mladih ( opet ironija ), fudbalski turnir, neke humanitarne akcije,
– poneki asfaltirani sporedni sokak u dužini stotinjak metara, koji su svakako razrovali kamioni “Mittala”, i po njima
– silna ulaganja u ekologiju i zaštitu, ali avaj nakon svega ni jedan značajniji pomak u ukupnom rezultatu, iako je broj dimnjaka veoma vidljivo smanjen. One ostale parametre zbog kojih smo trpjeli zagađenje jednostavno nećemo porediti, jer je nemoguće.
Da budemo na kraju jasni, jedini cilj privatnog kapitala je zaraditi što više uz što niže troškove i to iznjeti iz BiH, u London ili već negdje, uložiti minimum u ono što se mora i što više kupiti vremena, što oni maestralno rade. Zahvaljujući nama. Da ponovim, nigdje i niko nije rekao da treba zatvoriti “Mittal”, ono što tražimo je da se ponašaju onako kako se moraju ponašati u Europi.
A dotle, oni koji budu i ostanu zdravi odavde uvijek mogu otići u svijet i negdje drugo živjeti i zarađivati. Oni nesretni koji se razbole odavde mogu otići samo na liječenje vani, naravno ako to uspiju obezbijediti ili štelom ili onom nesretnom uličnom akcijom, Poslije ovoga nam je valjda jasnije – šta je bolje.
Hvala na izdvojenom prostoru.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
