VIDEO: Fenomeni – Brak sa zatvorenicima u KPZ Zenica

Demir Mešić – ovo ime u očima pravde i zakona označava počinioca teških krivičnih djela, zatvorenika koji je zbog teških krađa i razbojništava pravomoćno osuđen na ukupno 19 godina zatvora – dva puta u Zenici, jednom u zatvoru u Foči.

U Danijelinim očima, Demir je suprug i otac, životni saputnik. Par se upoznaje 2002. godine, kada je Demir zatvorsku kaznu u Zenici izdržavao prvi put.

“Moram priznati, ja se zaljubila u tim danima. On nije. Ja sam to negdje osjetila, ali hajde, mislila sam, proći će”, podsjetila se Danijela, Demirova supruga.

Kontakt je prekinut na cijelu deceniju, sve do ponovnog poziva Danijeli, tokom drugog boravka u zeničkom zatvoru.

“I tako je to krenulo, pisma, pozivi, ja mislim tri puta da sam došla u posjetu. Preko pisma me je pitao – ‘hoćeš se udati za mene?’ Ja onako, u šoku. Pita on mene u pozivu – ‘jesi dobila pismo?’ Ja, kao i sve ostale žene – ‘pa eto, razmislit ću’. Ali, ja sam to jedva dočekala, da budem iskrena”, ispričala nam je Danijela.

“Ja joj kažem – hoćeš se ti udati za mene. Ona kaže, slušaj Demire, ja se mogu udati za tebe, a ti moraš shvatiti da se moraš promijeniti”, rekao je Demir.

Još šest godina čekat će ovaj par da se voli na slobodi. Isto toliko godina imat će drugo dijete koje očekuju Danijela i Demir. Otac donedavno nije znao za šesnaestogodišnju Andreu, začetu u vrijeme upoznavanja i izdržavanja prve zatvorske kazne u zatvoru u Zenici.

“Ne trebam joj ništa reći dva puta. Dovoljno je da joj kažem polovično, odmah sve shvati, kao da je rasla uz mene čitav život. Niti jedan čovjek ne može znati šta je kriminal, kao ja, koji sam u tome čitav život, i onda ja na to dijete prenosim te stvari koje sam vidio, čuo, u kojim sam učestvovao. Savjetujem je da ne uđe u taj svijet. Kriminal je vrsta bolesti, radi se o podlosti koja uđe u čovjeka i iz koje je teško izaći. Brak je spas, ako mi vjerujete, spas za čovjeka, da ga izvuče iz kriminala. Samo ako osjeti ljubav prema ženi i djetetu, može izaći iz kriminala”, upozorio je Demir dodavši:

“Tako smo krenuli naš život, život te ljubavi, život koji mene najvjerovatnije neće vratiti u kriminal nikada više. Da nisam ušao u ovaj brak, osjetio roditeljsku ljubav, još sada ovo dijete kada mi dođe prvi put u ruke, da zaplače, da osjetim tu draž, kada mi zaplače u rukama, ja sam završio sa kriminalom, 100 posto”.

Brak iza rešetaka donosi brojne izazove, ali Danijela tvrdi – i posebna zadovoljstva.

“Vidite, kad provodite vrijeme sa nekom osobom non-stop, nije zanimljivo. Puno više ima razumijevanja ovako, ljubavi, svega onoga što nedostaje parovima koji su stalno zajedno. Ja mogu da stojim na stanici, pola sata čekam autobus, mrznem se, jer mi je samo u glavi da dođem da ga vidim. To je za mene izazov”, rekla je.

Više izazova prethodilo je braku, uz brojne osude porodice i prijatelja.

“Imam samo oca živog. Jedinu podršku imam od njega, najavila sam mu brak i sve što slijedi uz to”, ukazala je Danijela.

Demir krati vrijeme radom u kuhiji. Novac koji zaradi čuva za bolju budućnost na slobodi. I iza rešetaka nastoji biti uključen u porodičnu svakodnevnicu.

“Ja njoj obezbijedim i kartu i sve. Radim, uposlen sam kao kuhar, imam tu neku platicu. Ja u toku dana najmanje 10-15 puta zovem telefonom. Ako pričam pet minuta, mogu opet tek za pola sata zvati, jer imam ograničenja. Sav svoj život doživljavam spram toga šta se dešava kod kuće – kako je, koje su potrebe, šta treba, šta ne treba, šta se uradilo, kakvo je dijete bilo u školi, kako ide sa trudnoćom, je li išla doktoru. Prenosi mi čak i šta se kuha”, naveo je.

“Provodim vrijeme uz razgovore sa njim telefonske, dogovaramo se o posjetama. Lijep je osjećaj kada se nešto čeka, a ružan kada se napušta ova ustanova. Neopisiv je. No, vremenom naviknem”, kazala je Danijela.

Ljubav na prvi pogled Adnana Janjoša – osuđenog na 16 i po godina zatvora zbog ubistva

Sa nestrpljenjem zatvorsku posjetu čeka i 43-godišnji Adnan Janjoš. Osuđen je na 16 i po godina zatvora – 2005. godine, na jednoj svadbi u sarajevskom naselju Toka Džeka, upotrijebio je pušku i usmrtio maloljetnu djevojku.

Ispaljenim hicima ranio je i mladoženju. Samačku zatvorsku svakodnevnicu promijenio je je jedan telefonski poziv.

“Nije bilo direktnog upoznavanja, nego smo se mimoilazili, sretali i tako smo se ‘površinski’ znali. Međutim, jednoga dana nazvao sam mamu kući, a ta ista Aldijana bila je kod moje mame. Pričao sam sa mamom, kaže – pozdravlja te Aldijana, pozdravi i ti nju, evo ti je na telefon. I ona došla, počela je ta naša veza, i tako do dan danas. Nakon devet godina, ona je bila prva djevojka koja mi je došla u posjetu i ja sam se na prvi pogled zaljubio”, podsjetio se Adnan.

Nije prošlo mnogo vremena do bračne ponude.

“Pa pitao sam je otvoreno – hoćeš se udat’? Možda nakon nekih pet-šest mjeseci, odmah je pristala”, ispričao nam je.

Adnanova izabranica nije željela pred naše kamere. O prirodi braka iza rešetaka ostaje čuti iz Adnanove perspektive.

“Kao i u svakoj vezi, ima uspona i ima padova. Posvađamo se, naljutim se, poderem njene slika, njena pisma, pa se odljutim, pa mi ona onda pošalje nove slike, nova pisma”, naglasio je.

“Uvijek neko iščekivanje, čekam je, brinem se. Gdje je, šta je. Dira li je ko, ima li problema, ima li pojesti, popiti, zapaliti. Žena je mog života, da nije, ne bih bio sa njom. Imam čemu da se nadam kada izađem, vidjet ćemo i tu djecu, ako Bog da”, rekao je.

“Promijenila me, Boga mi. Smirila me. Bio sam nestašan. Bio sam hiperaktivan. Tako. Hvala Bogu, u zatvoru sam sve ove godine, a ne pijem terapiju. Ovdje su svi na nekim terapijama, ne mogu da spavaju, da komuniciraju sa ljudima”, istakao je Adnan.

Adnan je angažovan u zatvorskom magacinu. Rad je, kaže, najbolja terapija.

“Mene održava posao, samo rad. Sve ove godine sam uposlen. Samo sedam mjeseci nisam radio, a ostalo – radio sam u pekari, kuhinji, sada tad magacin sa hranom, utovar, istovar”, napomenuo je.

Kako partneri/partnerke utiču na život u zatvoru?

Dobro ponašanje se oženjenim zatvorenicima itekako isplati. Bolje pridržavanje pravila podrazumijeva duže i redovnije posjete u sobama predviđenim za intimu.

Tuš kabina, krevet, toalet – sve se u jednom nalazi u ovoj prostoriji od tek nekoliko kvadratnih metara, koja služi kako bi zatvorenici mogli biti intimni sa svojim suprugama.

Ukoliko su zatvorenici u takozvanoj kategoriji “A”, onda njihove supruge mogu doći dva puta mjesečno i provesti ovdje dva i po sata.

Ako su u kategoriji “B”, onda mogu da se zadrže dva sata, ali mogu doći jednom mjesečno. Jednom mjesečno mogu doći i supruge zatvorenicima koji se nalaze u kategoriji “C”, ali mogu ostati samo sat vremena.

Tjelesna ljubav samo je jedan u nizu iscjeljujućih faktora, koje zatvorenicima donosi brak. Zatvorska sociologinja svjedočila je brojnim primjerima transformacije zatvorenika kroz brak.

“On osjeća da više nije sam. On po dolasku na izdržavanje kazne zatvora ima određene deprivacije, između ostalog, i odvojenost od porodice. Kada sklopi brak, on osjeća da više nije sam. Ima nekoga uz sebe, iza sebe. Ima perspektivu za novi život. Taj njegov brak da mu smisao i podsticaj, bude mu motivacijski faktor za promjenu ponašanja, on počne da mijenja ponašanje u pozitivnom smislu, prihvata savjete od službenih osoba”, objasnila je Nermina Delibašić, sociolog, dodavši:

“Supruga nam predstavlja jedan faktor, jedan potencijal koji možemo iskoristiti u postpenalnom tretmanu, u prihvatu osuđene osobe po izdržanoj kazni zatvora”.

No, kako zatvorenici uglavnom upoznaju supruge? Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji omogućava zatvorenicima da privremeno napuste ustanovu. Tako dopust, za godišnji odmor, vikend ili praznik često bude prilika za upozvanje buduće supruge, pokazala je praksa.

Nisu svi bili raspoloženi podijeliti dio svoje intime, no iza ovih rešetaka, još je priča o ljubavi, braku i porodici, priča o onima koji u zatvor ulaze kao samci, a izlaze kao muževi, očevi, porodični ljudi.

N1