Treba li nam Che Guevara? I jaganjci mogu ustati i poslužiti se mačem… Riječi su to što provejavaju iz srednjevjekovne britanske historije, iz doba kada su se baroneti uzdigli protiv strahovlade John-a bez zemlje i natjerali ga da potpiše Magna Carta Libertatem. Liberte… znaju tu riječ i Francuzi što su obezglavili kralja, u doba Treće republike.
Dakle, SLOBODA!!!
Da li smo slobodni?
Znamo li uopće što znači biti slobodan?
Osobno poznajem dva Slobodana, ali niti jednom od njih nije jasno što im ime znači.
Kako bi im bilo jasno?
Jer, niti oni, niti njihovi očevi, niti djedovi, čukundjedovi, itd. nikada nisu bili slobodni.
Rado se prisjećamo one naše stare: „Od Kulina dana i dobrijeh dana…“, ali, tih je dobrijeh dana nekako ponestalo, presušili su, isparili poodavno. Porobiše nas Turci, pa onda Austrijanci, pa zaglavismo u kraljevini u kojoj nam se ni ime ne pominje… E, danas živimo u državi za koju kažu da je jedina u svijetu koja nema mafiju. Sjajno bi to bilo kada u našem slučaju ne bi bilo istinito da ovdje i sada mafija ima svoju državu.
Sve su naše slobode nestale u nezasitim utrobama ratnih profitera, tajkuna i političara – ističem znak jendakosti među njima, suvrmene bh mafije za koju su iz filmova znani Sicilijanci amateri ravni djeci obdanišnog uzrasta.
Lahko su pokorili bosanska plemena, nabacili im okove, zauzdali ih šibom, potjerali u redove, da zavrću šarafe, kao Chaplin u Modernim vremenima, ili u redove za klanje, ili za bojišta kojima ni imena ne znaju, niti imena i lica onih protiv kojih se bore.
Zašto ovo pišem?
Jer nemam izbora.
Sulude vijesti, narodnjački istupi nacionalističkih lidera, sve u ime naroda, sve u ime odabranih, upravo onih koji su sučeni sa dva izbora, ili napustiti domovinu u potrazi za kruhom, ili razmahivati nacionalnim zastavama, potakli su me da se prisjetim riječi moga djeda Fahrudina.
Reče mi jedared, sine moj živio sam u pet država, a da se nisam ni pedlja pomjerio iz svoga dvorišta. Reci mi, ako znaš, za koju od tih zastava, za kojeg velikog vođu, za čije zdravlje sam trebao uzeti pušku, ubijati i poginuti?
Godinama me progone, kao polustoljetnog svjedoka bosanskog rekvijema, njegove riječi, jednostavna mudrost čovjeka koji se ipak borio… Istina, pod zastavom crvenom.
Istina je i da je crvena boja boli.
Reče mi jedared i kako su naši gradovi mrtvih veći od gradova živih. Gazimo po kostima pokoljenja pokopanim u suludim ratovima, krvoproliću koje boji naš lijepi, šumoviti, lepršavi Balkan baš u crvenu boju…
I, u biti, sve je to priča o slobodi.
Nikada slobodni da odlučimo o našim životima i da našoj djeci ponudimo takvu slobodu.
Nikada slobodni da kažemo što mislimo.
Da učinimo što želimo.
Za takvu su slobodu mnogi iskrvarili.
Ne mogu da ne mislim na Klaru Cetin, Jan Palacha, Che Guevaru…
Volio bih da imamo nekoga poput starog dobrog Chea da nas prodrma…
Bolje je umrijeti stojeći nego živjeti na koljenima – rekao je.
Slobodni ljudi ne kleće. A mi, zarobljenici domaće političke mafije, mi smo desetljećima na koljenima.
U strahu da će nas ubiti prve komšije. Da će nam silovati kćerke. Da će nas otjerati s posla. Da neće biti plaća. Neće biti penzija. Jadnici koji skupljaju mrvice sa stolova moćnih Vođa. Koji, uzgred budi rečeno, oni i njihovi poslušnici, žive kao bubreg u loju. I nikada im dosta…
Ne morališem. Jer ovo nije pitanje morala. Ne možete od političkog krmka očekivati da bude moralan. Zbog toga što je krmak. I zbog toga što je političar.
Ovdje je riječ o tome da konačno kažemo: NE. Dosta vas je, prevršili ste svaku mjeru, odlazite! Nećemo ni za koga glasati. Nećemo nabaciti novi četvorogodišnji samar, da nas jašete do mile volje.
Dakle…
Volio bih da neko progura Himnu generacije kao himnu Države Bosne i Hercegovine.
Da okači na bandere tajkune s natpisom: domaći izdajnik.
Dakle, treba li nam Che?
Ne treba.
Konačno, zar nije rekao kako on nije oslobodilac, da narod sam sebe oslobađa.
Treba nam čisti, sagorjevajući duh revolucije, ne bismo li se riješili balegara što paradiraju medijima: nazivaju ih političarima.
Nema tu nikakve politike, osim pljačke, bolesnog samozadovoljavanja nad bosanskim jaganjcima.
Ko zna, možda nam Che Guevara pokaže put, pokaže da se i jaganjci mogu uzdići.
Ne bi im bilo prvi put…
Adnadin Jašarević za ZB
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
