PERO Zenica
Ljudi

Tarik Filipović: BiH je i ljubav i rana

Tarik Filipović: BiH je i ljubav i rana – Rijetko ko nije čuo makar jednom kako nogometna legenda Miroslav Blažević Ćiro kaže: “Sine moj”. Čut će to i brojni posjetitelji koji dođu 24. aprila u Bosanski kulturni centar u Sarajevu na premijeru nove predstave Ćiro, jednog od najpoznatijih glumaca u regionu i televizijske zvijezde Tarika Filipovića. Ličnost Ćire Blaževića inspirirala je Filipovića da publici predstavi na drukčiji način nogometnog trenera svih trenera, kako su ga prozvali na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998.

O novoj predstavi, ali i o životu na relaciji Zagreb – Zenica, o nogometu, o politici… za Radiosarajevo.ba govorio je Tarik Filipović.

“Predstava je premijerno izvedena prvo u Ćirinom Travniku, potom mojoj Zenici, u Zagrebu je bila pretpremijera i svečana premijera. Ćiro je gledao sve četiri, zadovoljan je jako, dirnut i na neki način zahvalan. Iskreno, očekivao sam uspjeh, ali baš da će ljudi ovako lijepo reagirati i takve komentare imati, čak i oni koji ne znaju ništa o Miroslavu Blaževiću, nisam se nadao”, govori Filipović uoči sarajevske premijere.

Ističe da je dobio sve ono što je želio od predstave, ali da je od publike dobio i više nego je očekivao.

“Ova predstava nije imitacija Ćire. To je jedan proces, nije samo namjestiti glas, lice… i da kažu ‘joj jeste ga skin’o’. Da bi napravio nešto tako dobro, moraš ući u psihu. Ovo nema veze s imitacijom, htio sam imati jaču šminku, periku… a šminkerica i žena koja se bavi perikama – rekle su da mi ne treba ništa. Umjesto kostima oblačim njegovu kožu i dušu”, otkriva nam Tarik, te dodaje da mnogi očekuju smijeh, koji će i dobiti, ali dobit će i “knedlu u grlu” i sjetu.

Osim nove predstave, Tarik Filipović je na setu gdje snima film i seriju General, u kojim će se govoriti o životu generala Ante Gotovine. Filipoviću je pripala uloga generala Davora Domazeta Loše. Premijera filma očekuje se sredinom 2018. godine.
Uz sve uloge, na filmskom platnu, u serijama, na pozorišnim daskama, te voditeljske obaveze, Tarik nam otkriva da uspijeva pronaći vrijeme za sebe i svoju porodicu.

“To je stvar dobre organizacije, nema ništa više ‘na nož’. Putuj po noći, ujutro snimaj, nema više toga. Ako ne može lagano, ne može nikako. Imam odgovornost prema sebi, prema porodici. Moram imati vremena za sebe, suprugu, djecu…”, otkriva nam Tarik.

Često je na relaciji Zagreb – Zenica – Sarajevo, a pitali smo šta kažu prijatelji koji nisu iz BiH, kolege, nakon posjete našoj zemlji.

“Najviše ljudi koji odu prvi put u Sarajevu, koje nagovorim da odu, i da svrate u moju Zenicu, vrate se s komentarom: Kako su ljudi dobri, pa to je čudo. Svi govore kako su ljudi u BiH nekako otvoreni, presrdačni – onaj duh i duša, to se uvijek spomene uz spomen naše BiH”, kaže nam Tarik, te nastavlja:

“Evo, ja živim u Hrvatskoj, kad sam počeo da studiram nisam išao u inozemstvo, bio sam u jednoj te istoj državi, nisam nikada imao osjećaj da sam otišao. Volio sam uvijek Zagreb i kao dijete sam sanjao da živim tu. No ima jedan, takoreći problem, koji dijelimo evo i ja i Ćiro. U Hrvatskoj si uvijek Bosanac, ali u BiH si čovjek koji je otišao u Hrvatsku.”

No, to mnogo ne brine Tarika, jer kako kaže, živi u svom mikrosvijetu.

“Vjerujem da su svi ljudi normalni. Naletite često na pitanja, tipa: Kako ti ono, bolan, govoriš hrvatski na HRT-u? Pa kako ću govoriti na hrvatskoj državnoj televiziji. To nekako smatraju kao izdajom. Često me tako pitaju i za koga bih navijao da igra Hrvatska i Bosna…

Odgovor stoji u mom omiljenom citatu: Ptice ne pjevaju zbog jeke već zbog sebe. Tako i ja, što god radim, radim zbog sebe, ne zbog ljudi, niti bi se kome dodvorio. Ako odem na utakmicu BiH, to je zbog mene, isto tako i ako odem na utakmicu Hrvatske, to je isto zbog mene, ne da bi me neko vidio, kudio, pohvalio… Neću reći da mi je svejedno šta ljudi misle, ali mogu reći da živim za sebe”, istaknuo je Filipović.

Na spomen utakmica, nismo mogli da ne pitamo Tarika stigne li otići na utakmice NK Čelik.

“Da, da. Posljednji put sam bio na jednoj koju su obilježili tužni događaji, ali sad smo dobili konačno ono što smo htjeli – jedan statut, jedan glas, i Bilino polje je ponovo zasjalo. Još malo i Čelik će prema vrhu, tamo gdje mu je mjesto. To je moja najveća ljubav, najveća, ona koja nema ljudske obrise”, emotivno je poručio Filipović.

Koliko god se trudio, Filipović ističe da bi volio da ga politika manje zanima.
“BiH je i ljubav i rana. To kažem i u predstavi i to ponavljam. Jedno čitanje dnevno vijesti vodi do pitanja – šta je sada nekome palo na pamet da uradi. Zbog mog odgoja, sredine u kojoj sam odrastao, sigurno da ne treba zaboraviti na rane, ali ja nekako ističem da smo svi pred iskušenjima i ne mogu da vjerujem da ne možemo živjeti u poštovanju. Slaviti sve praznike, voljeti se… svejedno, samo da se okrenemo ekonomiji, sportu, zdravlju”, kaže Filipović.

A šta bi Filipović uradio u svijetu politike?

“Da imam vremenu za politiku, da se tim bavim da mi je to život – mislim da bih obišao cijelu državu, svaki grad, selo, porazgovarao sa svima, pitao šta kome nedostaje, našao kompromis, i pokrenuo poslove, akcije. Potencijal imamo, istina, još nije odsviran kraj ružne utakmice, ali moguće je s novim i normalnijim licima uraditi nešto bolje. Nama nije teško ustati i reći da je sve lijepo, ali to nam mora postati način života”, poručuje Tarik Filipović na kraju intervju za Radiosarajevo.ba. (autor: Hajrija Avdić)

______________
FB Komentari koji slijede su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Zenicablog - KOMENTARIŠITE GORNJI ČLANAK pristojno i u skladu s etičkim normama javnog obraćanja! Redakcija Zenicabloga zadržava pravo da neprimjerene komentare bez upozorenja obriše, a u slučaju ponavljanja ili težih prekršaja i onemogući autora da nastavi komentarisanje!
 
loading...