Povodom nastupajuće premijerne izvedbe predstave „Dom Bernarde Albe“ prema tekstu Federika Garsije Lorke, u režiji Damjana Pejanovića i u koprodukciji Bosanskog narodnog pozorišta Zenica i 28. međunarodne kulturne manifestacije „Zeničko proljeće“ 2025. danas, 28. aprila u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica je održana konferencija za medije. Premijerna izvedba predstave je zakazana za utorak, 29. april u 10.30 sati u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica.
Na konferenciji za medije su govorili: direktor Bosanskog narodnog pozorišta Zenica Miroljub Mijatović, reditelj predstave Damjan Pejanović, dramaturginja predstave Nedžma Čizmo, glumice iz ansambla predstave Faketa Salihbegović-Avdagić, Adna Kaknjo, Tamara Miličević-Stilić i Lamija Salihović.
Prema riječima direktora Miroljuba Mijatovića, i ova premijerna izvedba će biti upriličena u okviru obilježavanja 75. sezone i rođendana Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, te je napomenuo da je ova pozorišna sezona posvećena ženama. Zbog toga se na repertoaru našao i komad „Dom Bernarde Albe“, koji je prijedlog reditelja Damjana Pejanovića, a koji se uklapao u repertoar. Kako je kazao Mijatović, koji je pogledao generalnu probu, ova predstava pokazuje visoki nivo kolektivnog čina pozorišta. Direktor Mijatović se zahvalio ansamblu predstave, svim saradnicama i saradnicima na predstavi i poželio sretnu premijeru i nastupajuće reprizne izvedbe.
Reditelj Damjan Pejanović je istakao kako od početka zajedno sa dramaturginjom Nedžmom Čizmo nije nastojao da ostane epohi niti da rekonstruiše Lorkino stanovište, nego je pokušao da kroz optiku sadašnjeg trenutka zamisli pitanja koja je pred nas postavio Lorka. Kako je kazao, kao i kod svih velikih pisaca i velikih komada, prikazano je kako se ljudi ne mijenjaju i da nose iste probleme koje ne uspijevaju da preskoče. Prostor je pomjeren najviše prema metaprostoru u cilju da se pokaže vanvremenost ove ženske patnje i represije nad ženama.
Dramaturginja predstave Nedžma Čizmo je kazala kako je zanimljivo da je kroz rad, iako su obradili historijski kontekst, imala osjećaj da su radili savremeni komad, jer mnogo korespondira sa današnjim vremenom. Ono što je njoj bilo naročito zanimljivo jeste da je kroz ženski lik Bernarde Albe predstavljeno oličje patrijarhata, odnosno produženu ruku sistema. Pored toga, i njene kćerke, osim najmlađe, reaguju slično ili isto. Odnosno, na poziciji moći žene se uče ponašati od muških uzora, što pokazuje apsurd same situacije.
Kako je kazala glumica Faketa Salihbegović-Avdagić represija, opresija sistema, sve je to utjelovljeno u lik hladne, rigidne majke koja preuzima brigu o svojim kćerkama, odnosno ona preuzima način ponašanja kakav je ona osjetila na svojoj koži kroz odgoj i vaspitanje, te je time i ona žrtva tog opresivnog djelovanja, možda i više od vlastitih kćeri. Ono što je za nju bilo izazovno jeste pitanje zbog čega žene tako reaguju, odnosno zašto ništa ne pokušaju promijeniti.
Glumice Adna Kaknjo, Tamara Miličević-Stilić i Lamija Salihović su izrazile zadovoljstvo zbog rada i igranja u klasičnom pozorišnom komadu, te su kazale da svaki od njihovih likova (kćerki Bernarde Albe) nosi sa sobom određenu poruku ženama.
U predstavi igraju: Faketa Salihbegović-Avdagić, Uranela Agić, Lana Delić, Sabina Kulenović, Snežana Vidović, Adna Kaknjo, Tamara Miličević-Stilić i Lamija Salihović.
Prevod teksta potpisuje Olga Košutović, a dramaturginja predstave je Nedžma Čizmo. Scenografija potpisuje Nikola Toromanov, a kostimografiju Sabina Trnka. Za scenski pokret je bila zadužena Tamara Vujošević-Mandić, a za muziku Igor Kasapović.
Reprizne izvedbe predstave su zakazane za 4. i 5. juni u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica.
BOSANSKO NARODNO POZORIŠTE ZENICA & MEĐUNARODNA KULTURNA MANIFESTACIJA ZENIČKO PROLJEĆE
Sezona 2024/25. (LXXV); Premijera 773; Velika scena
Povodom obilježavanja 75 godina postojanja BNP-a Zenica
Federico García Lorca
DOM BERNARDE ALBE
Naslov originala: La casa de Bernarda Alba
Prijevod: OLGA KOŠUTIĆ
Jezička adaptacija: NEDŽMA ČIZMO i DAMJAN PEJANOVIĆ
Režija: DAMJAN PEJANOVIĆ
Dramaturgija: NEDŽMA ČIZMO
Scenografija: NIKOLA TOROMANOV
Kostimografija: SABINA TRNKA
Muzika: IGOR KASAPOVIĆ
Scenski pokret: TAMARA VUJOŠEVIĆ-MANDIĆ
Dizajn svjetla: DAMJAN PEJANOVIĆ i NIKOLA TOROMANOV
Dizajn zvuka: SANI TERZIĆ
Asistentica scenografa: ENA BEGIČEVIĆ-ČELIKOVIĆ
Producent: MIROLJUB MIJATOVIĆ
Izvršni producent: DENIS KRDŽALIĆ
Inspicijentica: SABINA GLOGOVAC
Asistentice produkcije: DUNJA PAŠAJLIĆ i ASMIRA BURAK
Premijerna izvedba predstave: 29. 4. 2025. godine
Trajanje predstave:
Predstava se kao kamerna postavka izvodi na centralnom dijelu Velike scene, sa gledalištem kapaciteta od 60 mjesta.
PODJELA ULOGA
Bernarda Alba — FAKETA SALIHBEGOVIĆ-AVDAGIĆ
Ponsija — URANELA AGIĆ
Angustija — SNEŽANA VIDOVIĆ
Martirio — LANA DELIĆ
Magdalena — ADNA KAKNJO
Amelija — TAMARA MILIČEVIĆ-STILIĆ
Adela — LAMIJA SALIHOVIĆ
Prudensija — SABINA KULENOVIĆ
RIJEČ DRAMATURGINJE…
Lorka dramu Dom Bernanrde Albe naziva fotografskim svjedočanstvom, vjerovatno aludirajući na istinitu priču koja mu je poslužila kako inspiracija za dramu. Naime, u susjedstvu Lorkinog strica stanovala je autoritativna udovica Franskita Alba, koja je, zaista, svoje kćeri zatočila u kući. Mladi Lorka se zabavljao pjevajući im i mameći ih da otvore prozore, a česti ih je prisluškivao kroz preshali bunar svog strica, te ponukan onim što je čuo, kreirao vlastitu udovicu i njen lični ženski zatvor. Drugi podnaslov kojim je Lorca opisao ovu dramu jeste — Drama žena iz Španije, što nam ukazuje da ona govori o širem društvenom obrascu, o svim ženama tog vremena u Španiji.
Drama počinje jednog popodneva kada se udovica Bernarda Alba vraća sa sahrane svog drugog muža i saopštava svojim kćerkama da će njihova žalost trajati osam godina. Za to vrijeme one nemaju izaći iz kuće, čak ni gledati kroz prozor.
Dom Bernarde Albe nije tek prostor iza zatvorenih prozora, već eho jedne duboko ukorijenjene tišine — tišine koja se generacijama učila, naslijeđivala, pa i slavila kao vrlina. U Španiji pod Frankovom diktaturom, ta tišina je dobila zvaničnu formu kroz Žensku sekciju — instituciju koja je ženama propisivala kako da hodaju, kako da sjede, kako da govore, kako da vole. Učili su ih da poslušnost nije izbor, već priroda. Da sloboda nije pravo, već grijeh.
Sve žene morale su proći kroz ruke režima da bi smjele učiti, raditi, disati van zidova vlastite kuće. I dok su muškarci kročili ulicama, žene su krojile posteljine, gušile glas i snove. Bernarda Alba, žena koja se nađe na čelu porodice, i sama odgojena u grubom patrijarhatu, postaje produžena ruka sistema.
Lorkina drama, napisana neposredno pred građanski rat, sablasno je anticipirala stvarnost koja će uslijediti. I danas, više od osamdeset godina kasnije, njene riječi odzvanjaju poznato. Jer zidovi se možda mijenjaju, ali strukture često ostaju iste: žene se i dalje ocjenjuju po dužini suknje, tonu glasa, stepenu pristanaka na tišinu. Patrijarhat možda mijenja lice, ali mu je kostur isti.
Ovom predstavom pokušali smo dočarati vrelinu ljeta, hladnoću zidova, osvijetliti tu prostoriju u kojoj vlada muk, razumjeti, najbolje što možemo, te žene zarobljene između onoga što smiju i onoga za čim žude. I dok svijet još uvijek gradi zidove, mi gradimo pukotine, kroz koje ulazi svjetlo, ulazi glas, ulazi tračak slobode. Neka nas ne bude strah proviriti kroz njih.
Nedžma Čizmo
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
