Sigurnost na internetu kao imperativ modernog doba – Broj korisnika Interneta se u svijetu konstantno povećava. Takav trend postoji i u Bosni i Hercegovini. Nekada, da bi te ljudi okarakterisali kao društvenu osobu, morao si izaći vani sa ljudima; družiti se, razgovarati, kretati se po društvenim događajima. Danas biti društven znači postojati u virtuelnom svijetu, dijeliti svoj život tamo, biti prisutan na što više društvenih mreža, skupljati veliki broj followersa, „prijatelja“… Napredne tehnologije su postale sastavni dio života gotovo svakog pojedinca i takvo masovno korištenje Interneta pred sebe postavlja brojne sigurnosne izazove s kojima se trebamo suočiti.
Potreba za ovakvim pristupom postaje izraženija ako uzmemo u obzir da Internet, uglavnom, nije kontrolisan prostor i da u svakom trenutku na njemu borave milioni korisnika koji mogu pristupiti bilo kojem sadržaju, postaviti bilo kakav sadržaj ili zloupotrijebiti boravak na Internetu za svoje, često negativne, motive. Komunicirali direktno s drugim korisnicima ili ne, samim uključenjem na globalmu mrežu postajemo meta potencijalnih zloupotreba. Zbog toga pojam informatičke sigurnosti izlazi iz stručnih krugova i nameće se potreba da se o tome razgovara na dnevnom nivou, sa svim kategorijama društva, posebno među mlađom populacijom. Internet nam može ponuditi mnogo dobroga, ali i lošeg. Kome je potrebna zaštita na internetu? Svima nama, no fokus je ipak na mladima. Djeca su ta koja se susreću s najviše opasnosti na internetu.
Nemoguće je proći ulicama grada a da ne sretnemo bar jedno dijete kako u ruci drži jednu od digitalnih naprava i surfa. Tamo negdje na internetu vrebaju mnogi faktori koji prijete da ugroze našu sigurnost, neki od njih su: neprikladni sadržaji, štetni kontakti (lažni profili ljudi), neprilično ponašanje, hakeri, zabranjen sadržaj… Uprkos mnogim negativnim faktorima korištenja društvenih mreža, Internet igra pozitivnu i ključnu ulogu u tome kako mladi održavaju svoj društveni život i razvijaju međusobne odnose. Mnogi mladi rješenja svojih problema pronalaze na internetu; guglaju ili četuju sa svojih vršnjacima od kojih dobivaju savjete.
Kada govorimo o sigurnosti, prvo što je važno napomenuti i od čega treba krenuti jesu postupci putem kojih se računar korisnika „zarazi“ malicioznim kodom da bi se potom taj isti kod dalje širio jer je konstruisan tako da se dalje širi na druge, nedovoljno zaštićene računare, bez da sa njima moramo imati direktnu komunikaciju. Isti može razbiti lozinke korisnika, slati neželjenu poštu, pristupiti svim ličnim podacima koje držimo na računaru. Nerijetko maliciozne kodove sadrže i neke datoteke koje skidamo s Interneta mada je, uglavnom, najlakši način prenošenja putem web preglednika, manipulacijom korisnika preko tzv. socijalnog inženjeringa. Najčešći primjer je onaj gdje se korisnika zaintriigira zanimljivim video sadržajem, ali da bi ga on otvorio potrebno je da pokrene neke dodatke, aplikacije ili često samim klikom na sadržaj u računar korisnika se ubacuje kod, bez da je korisnik toga i svjestan.
Nakon toga se ta ista poveznica šalje drugima i na taj način se maliciozni softver širi. Opasnosti se kriju i na P2P mrežama (torrentima i slično). Općenito je važno zapamtiti da se ne trebaju otvarati sadržaji iz nepoznatih izvora ili sadržaji koji nam svojim izgledom djeluju sumnjivo. Česta pojava u Internet prostoru je i krađa identiteta. Obzirom da danas postoje opcije za gotovo bilo koji vid transakcija u Internet prostoru ostavljanje ličnih podataka da bi se takve transakcije obavile posebno su zanimljiva stvar kriminalcima koji kada takve podatke prikupe mogu u ime pojedinca naručivati proizvode ili usluge i upravljati bankovnim računima.
Da bi ovakve stvari obavili prevaranti ne moraju „probijati“ sigurosne kodove našeg računara niti na bilo koji način pristupiti našem računaru. Dovoljno je da pošalju mail s primamljivom ponudom za krajnjeg korisnika čije ispunjenje zahtjeva odlazak na određenu web stranicu i upis ličnih podataka na istu. Nerijetko se radi i o vjerodostojnim kopijama stranica koje inače posjećujemo npr. one naše banke, pa nam prevarant pošalje e-mail kao da se radi o našoj banci gdje traži da upišemo podatke i broj bankovnog računa kako bi banka izvršila neke dodatne „provjere“. U svim postupcima ovog tipa korisnik biva namamljen da sam upisuje lične podatke. Brojevi bankovnih računa i naše šifre su podaci koji se mogu neposredno zloupotrijebiti ali ništa manje važni nisu ni lični podaci koje svakodnevno ostavljamo, uglavnom na društvenim mrežama.
Trebamo dobro razmisliti prije nego neku informaciju o sebi ili svojim aktivnostima podijelimo s cijelim svijetom. Da li baš svaka naša aktivnost mora biti potencijalno dostupna ogromnom broju ljudi, čak i onima čije nam namjere nisu poznate? Prije nego podijelimo fotografije ili video zapise trebali bismo razmisliti na koji način se oni mogu zloupotrijebiti, posebno jer ih je prilično jednostavno preuzeti od strane bilo kojeg drugog korisnika. Zlatna pravila su: ne objavljivati na internet svoje lične informacije poput broja telefona, adrese stanovanja ili mejl adrese.
Posebno je važno ne dijeliti svoju šifru sa drugima. Nema potrebe da imate 4000 prijatelja, ne morate se „sprijateljiti“ sa ljudima koje ne znate, jer ne znate šta i ko se krije iza nepoznatog imena ili slike. Ne pristajte na susrete sa ljudima koje ne poznajete, vaš vršnjak može biti osoba starija od vas 30 godina! Imajte na umu da svakodneno u svijetu nestaje veliki broj mladih! Ne ulazite u sukob sa osobama na internetu. Poštujte različite stavove, ne morate se slagati sa njima. Nikada ne znate kad vam se neko može zamjeriti zbog oštrih riječi… Internet nosi sa sobom brojne pozitivne strane, posebno one koje se odnose na mnoštvo zanimljivih i poučnih stvari koje su nam na dohvat ruke, zatim jako brzu razmjena informacija i prilično jednostavne načine i brojne mogućnosti prezentovanja ličnih ideja i zamisli. Pored pozitivnih, prisutne su i negativne strane, jer upotreba nečeg može postati zloupotreba nečeg drugog.
Već pomenuta krađa identiteta, napadi zlonamjernim softverima, zatim nasilje u vidu slanja zlobnih, okrutnih, nerijetko i pretećih poruka, mogućnost komuniciranja s različitim nepoznatim ljudima čije namjere nisu uvijek pozitivne, susreti s tim istim ljudima koji vode u dalje opasnosti, nasilni i pornografski sadržaj, govor mržnje… Negativne strane sežu do narušavanja autorskih prava i psiholoških posljedica koje se najčešće ogledaju u ovisnosti pojedinca o Internetu i društvenim mrežama. Nasilnici su nekada, ne tako davno zlostavljali djecu po školama, gnjavili, uzimali užinu, prozivali…
Tada je postojalo mnogo načina da im se stane u kraj. Mogli su se tužiti roditeljima, nastavnicima. Danas imamo mnogo veći problem, zvan Cyberbullying. To je termin koji se odnosi na bilo koju vrstu maltretiranja, neprijateljskog ponašanja putem interaktivne tehnologije s namjerom da se učini šteta drugima. Cyberbullying je mnogo opasan, jer se nasilnici mogu skrivati iza lažnih profila, mogu širiti uvredljive poruke, fotografije, razne sadržaje. Jasno je da jednom kad se nešto pojavi na internetu, zauvijek ostavlja trag. Mladi su ne tako davno probleme rješavali u razgovoru sa roditeljima, danas to ide u drugom pravcu. Mnogi roditelji ne znaju šta im djeca rade na internetu. Ne znaju da možda baš sad, ovog momenta neki pretupnik pokušava da dobije fotografije ili video snimke seksualnog sadržaja. Oni (prestupnici) znaju šta trebaju reći, napisati, odglumiti da bi stekli povjerenje mlade osobe.
Jedan trenutak slabosti je sasvim dovoljan da dođu do vaših fotografija i kasnije to iskoriste protiv vas. Ucjenjuju, traže novac, zahtjevaju još fotografija ili će u suprotnom te slike objaviti na internetu. Mnoge žrtve ne žele da traže pomoć od roditelja ili policije jer se plaše javne osude, osjećaju sramotu zbog prethodno učinjenog ili jednostavno nisu svjesni da su žrtve zločina?! Brojni negativni aspekti Internet prostora nameću pitanje da li je neke od njih moguće, na određeni način, ukloniti ili barem smanjiti njihovo prisustvo. Takva djelovanja bi podrazumijevala određeni stepen cenzure koja je sama po sebi uvijek problematična i dvosjekli mač. S jedne strane imamo pravo na slobodu izražavanja i slobodnom pristupu informacijama, a s druge zaštitu javnosti, posebno ranjivih kategorija kao što su djeca od informacija koje po njih mogu biti štetne.
Balans između ovih krajnosti je jako teško postići. Sloboda izražavanja i informisanja mora postojati uporedo s drugim pravima i vrijednostima. Opravdanom cenzurom bi se mogla smatrati ona cenzura koja prevetivno suzbija kriminalne radnje, posebno one koje vode u terorizam, zatim uklanjanje govora mržnje koji može voditi u zločine iz mržnje ili diskriminaciju te sadržaja neprimjerenih maloljetnicima i zaštita autorskih prava. Na cenzuru najčešće nailazimo u režimskim sistemima koji određene informacije uklanjaju pod izlikom ugrožavanja javne sigurnosti, državnog poretka ili zbog pojedinaca koje režim štiti. Uopćeno gledajući, svaka država može doći do vlastitih granica o tome šta je dozvoljeno, a šta ne, što najčešće zavisi od njene kulturne pozadine i općenito kulturnih razlika. Zabrane koje ugrožavaju ljudska prava nisu poželjne, ali s obzirom da je BiH postkonfliktno društvo, neophodne su ciljane cenzure, posebno u medijskom prostoru.
Te cenzure bi se odnosile na zabrane stranica koje vrijeđaju vjerska osjećanja, koje podstiču i podržavaju zločin, koji prikazuju maloljetne pornografske činove. U BiH postoje zakoni i akti koji se tiču cenzure; Aaneks 6 – sporazum o ljudskim pravima, Zakon o zaštiti klevete RS, Zakon o zaštiti klevete RS, Zakon o slobodi pristupa informacijama u RS, Zakon o slobodi pristup informacijama u BiH itd. Istina, ne čujemo često da je država insistirala na drastičnom primjeru cenzure prema određenim sadržajima, ali često čujemo da je djevojka nestala nakon što se srela sa svojim „fejsbuk prijateljem“, da se mladić ubio nakon što je bio podvrgnut ismijavanju od prijatelja jer je na internetu isplivao njegov privatni video snimak, da su djeca sjekla vene jer im je igrica tako naredila itd. Cenzurom se ne bave samo pojedinci i vlade. Postoji i niz programa koji su kreirani kako bi ograničili ili potpuno zabranili pristup određenim stranicama. Skup takvih programa predstavlja web filtere.
Internet je u svom najboljem izdanju mjesto na kojem možemo gotovo sve što zamislimo. Ukoliko su nam namjere afirmativne, tu možemo naći pregršt korisnih informacija o bilo kojoj temi koju zamislimo, razmijeniti mišljenja o bilo čemu, razviti i promovisati posao lakše nego ikada prije. Sticanjem znanja o pozitivnim i negativnim aspektima Interneta potencijalne opasnosti koje postoje svodimo na minimum a istovremeno stičemo kritički stav prema sadržaju na koji nailazimo. Cenzura, u svom opravdanom obliku, pomaže da se negativni sadržaji smanje. Ona treba biti takva da se sloboda izražavanja i informisanja ograničava samo onda kada je to neophodno i u legitimnim okvirima onako kako to nalažu demokratska društva. Tada će boravak na Internetu biti isključivo pozitivno iskustvo i širom nam otvoriti vrata u svijet.
Autorice: Bojana Naimarević / Sandra Janković
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
