Pokazalo se da je ekonomska teorija “smanjite nam doprinose, a mi ćemo taj novac dati radnicima” u Federaciji Bosne i Hercegovine doživjela još jedan trijumfalni uspjeh – ali isključivo na bankovnim računima poslodavaca.
Prema surovoj matematici Sindikata, nakon što je država velikodušno zakinula zdravstvene fondove za dvije stope doprinosa i ostavila pacijente bez citostatika, poslodavci su inkasirali nevjerovatnih 840 miliona KM u godinu dana. Ovu cifru dobijete kada pomnožite 70 miliona KM na 12 mjeseci.
Od tog epskog finansijskog kolača, radnicima je kroz obećano povećanje plata vraćeno “velikodušnih” pet posto, dok je preostalih 95 posto magično isparilo u mistične svrhe “tekućeg poslovanja”.
No, apetit raste s jelom. Kako im stotine miliona nisu bile dovoljne, udruženje poslodavaca je krenulo u novi humanitarni pohod na javno zdravstvo, zahtijevajući da se teret bolovanja prebaci na državu već nakon 15 dana, uz prateću propagandu kako su bh. radnici “najbolesniji u Evropi”.
Ipak, hladan tuš i egzaktnije analize pokazuju da prosječan radnik u FBiH na bolovanju provede tek 7,3 dana godišnje, što znači da sistem ne ruše bolesni radnici koji bježe s posla, već hronična alergija poslodavaca na ispunjavanje sopstvenih obećanja i potpisivanje kolektivnih ugovora.
– Poslodavci u Federaciji BiH zadržali su za sebe blizu 70 miliona KM mjesečno nakon smanjenja stope doprinosa za zdravstvo, iako su ranije tvrdili da će taj novac biti usmjeren na povećanje plaća radnicima, tvrdi Zijad Latifović, zamjenik predsjednika Saveza samostalnih sindikata BiH.
Istovremeno, poručuje da Sindikat neće pristati na prijedlog da se teret bolovanja nakon 15 dana prebaci na zavode zdravstvenog osiguranja jer bi to, kako upozorava, dodatno ugrozilo ionako oslabljene fondove zdravstva.
Zijad Latifović, zamjenik predsjednika Saveza samostalnih sindikata BiH i predsjednik Nezavisnog strukovnog sindikata radnika zaposlenih u zdravstvu FBiH, kaže za Faktor da je priča o prijedlogu poslodavaca da se skrati period bolovanja koji plaća poslodavac praktično završena.
– Prijedlog Udruženja poslodavaca FBiH da se broj dana bolovanja koje plaća poslodavac smanji sa 42 na 15 dana završena je priča. Od toga nema ništa. Oni sada traže izmjene Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH, iako dobro znaju da se zakoni ne mogu mijenjati na način na koji oni žele. Svaka izmjena mora proći javnu raspravu i parlamentarnu proceduru. Sindikat ostaje pri stavu da bolovanje do 42 dana ostane na teret poslodavca. Nisu tačne ni tvrdnje poslodavaca da su naši radnici među najbolesnijima u Evropi i da najviše zloupotrebljavaju bolovanja. Na sjednici Ekonomsko-socijalnog vijeća iznijeli smo egzaktne podatke koji to demantuju – rekao je Latifović.
Dodaje da je iste podatke prezentirala i Vlada FBiH, odnosno resorno ministarstvo.
– Nije tačno da naši radnici u prosjeku provedu 25 dana godišnje na bolovanju, dok je evropski prosjek tri ili šest dana. Napravili smo detaljan presjek svih bolovanja, bez paušalnih procjena i bez analiziranja uzorka od dvije ili tri firme. Došli smo do podatka da radnici u Federaciji BiH godišnje provedu oko četiri miliona dana na bolovanju, računajući i bolovanja do 42 dana i ona duža od toga. Kada to podijelite s oko 550.000 zaposlenih, dobijete prosjek od oko 7,3 dana bolovanja godišnje po radniku. Dakle, nije tačna tvrdnja da naši radnici najviše zloupotrebljavaju bolovanje – kaže Latifović.
Ističe da su upravo zbog toga od poslodavaca zatražili da u javnost ne izlaze s paušalnim podacima zasnovanim na malim uzorcima.
– Govoreći o izmjenama Zakona o zdravstvenom osiguranju, Latifović poručuje da Savez samostalnih sindikata BiH i Sindikat radnika zaposlenih u zdravstvu FBiH neće pristati na dodatno finansijsko slabljenje zavoda zdravstvenog osiguranja.
Zavodi zdravstvenog osiguranja finansiraju oko 95 posto javnog zdravstvenog sistema. Najbolji primjer kako nešto nije trebalo uraditi jesu izmjene Zakona o doprinosima, kada je stopa doprinosa za zdravstvo smanjena sa 16,5 na 14,5 posto. Time su zavodi ostali bez oko 200 miliona KM godišnje. Zavod PIO je u drugačijoj situaciji jer je na trezoru pa Vlada može nadoknaditi taj novac iz budžeta, ali zdravstveni fondovi nemaju tu mogućnost – ističe Latifović.
Posebno naglašava da su poslodavci prilikom usvajanja fiskalnih zakona obećavali da će novac koji uštede usmjeriti radnicima.
– Cijela priča se vodila pod parolom: “Smanjite nam doprinose, a mi ćemo taj novac dati radnicima.” Istraživali smo šta se dogodilo nakon toga. Jednostavna računica pokazuje da je poslodavcima, u javnom i privatnom sektoru, mjesečno ostajalo oko 70 miliona KM. Za godinu dana to je oko 840 miliona KM. Od tog novca radnicima je vraćeno tek oko pet posto kroz povećanje plaća, dok je sve ostalo zadržano kod poslodavaca uz obrazloženje da je iskorišteno za tekuće poslovanje. Razumijem da i to postoji, ali upravo su poslodavci obećali da će taj novac završiti u džepovima radnika – kaže Latifović.
Dodaje da se ne radi o simboličnom smanjenju doprinosa.
– To nije smanjenje od dva ili tri posto, nego gotovo 20 posto prihoda koje su zdravstveni fondovi ranije ostvarivali po tom osnovu. Zbog toga danas svi zavodi imaju ozbiljne finansijske probleme, a taj novac je neophodan za liječenje građana – naglašava.
Sindikat je, kaže, predlagao drugačiji model finansiranja.
– Predložili smo da se dio sredstava obezbijedi kroz akcize na alkohol i duhanske proizvode, kao što je to riješeno u Hrvatskoj, gdje se dio tih prihoda usmjerava u zdravstvo. Nažalost, za takvo rješenje nije bilo sluha. Umjesto toga, zavodi zdravstvenog osiguranja dovedeni su u situaciju da posluju s manjkom sredstava. Zato nismo spremni prihvatiti da se na njih prebaci i trošak bolovanja nakon prvih 15 dana – ističe Latifović.
Naglašava da sredstva kojima raspolažu zavodi zdravstvenog osiguranja u najvećoj mjeri izdvajaju sami radnici.
– Radnici izdvajaju 14,5 posto svojih primanja za zdravstveno osiguranje, a sada bi neko želio da se iz tih sredstava finansiraju i bolovanja kako bi poslodavci bili rasterećeni. To su sredstva radnika, a ne poslodavaca. Umjesto da se pronađu novi izvori finansiranja zdravstva, pokušava se dodatno opteretiti postojeći sistem. U isto vrijeme govorimo o nedostatku citostatika i drugim problemima u zdravstvu. Na sjednici ESV-a pitali smo poslodavce žele li zaista spriječiti zloupotrebe bolovanja ili samo žele skinuti finansijski teret sa sebe – kaže Latifović.
Podsjeća i da najveći dio radne snage u Federaciji BiH čine radnici starosti između 45 i 55 godina.
– Niko ne postavlja pitanje u kakvim uslovima ti ljudi rade i zašto obolijevaju. Upravo zato pitanje bolovanja mora biti povezano s donošenjem Općeg kolektivnog ugovora, kojim će se unaprijediti uslovi rada i zaštita zaposlenih.
Mi smo spremni razgovarati o svim rješenjima, ali nećemo pristati ni na jedno koje ide na štetu radnika. Od smanjenja doprinosa korist su imali poslodavci, a ne radnici – zaključio je Latifović.
Kao što je poznato, Udruženje poslodavaca u FBiH već godinama ukazuje na potrebu sveobuhvatne reforme propisa koji uređuju privremenu spriječenost za rad, s ciljem uspostavljanja pravednijeg i održivijeg sistema finansiranja bolovanja te efikasnijeg sprečavanja njihovih zloupotreba.
Smatramo da je napravljen važan korak ka uređenju oblasti bolovanja usaglašavanjem teksta Pravilnika o postupku i kriterijima za utvrđivanje privremene spriječenosti za rad osiguranika na Ekonomsko-socijalnom vijeću za teritoriju FBiH. Nakon što sus vi socijalne partneri, vlasti, poslodavci i sindikati usaglasili tekst, očekujemo da Federalno ministarstvo zdravstva u što kraćem roku okonča preostale procedure kako bi Pravilnik stupio na snagu, jer bi njegova primjena trebala omogućiti efikasniju kontrolu opravdanosti bolovanja i značajno bi smanjila zloupotrebe.
Međutim, stav Udruženja je da izmjene Pravilnika predstavljaju samo jedan od koraka ka uređenju ove oblasti te se insistira na izmjenama Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH, jer postojeći zakonski okvir ne pruža adekvatna rješenja, niti osigurava održiv sistem finansiranja i kontrole bolovanja. Traži se skraćenje perioda u kojem naknadu plaće za vrijeme bolovanja isplaćuje poslodavac, a nakon čega bi teret preuzeli nadležni javni fondovi, što ne umanjuje prava radnika u smislu odobrenih dana bolovanja, nego se ide u pravcu pravednije podjele troška bolovanja između nadležnih institucija i poslodavaca.
U tom kontekstu, UPFBiH je podržao zaključak ESV-a FBiH da se u roku od 90 dana pripremi Zakon koji će osigurati održivost sistema zdravstvenog osiguranja i uvažiti interese svih socijalnih partnera. Udruženje poslodavaca će aktivno učestvovati u tom procesu i nastaviti zagovarati rješenja koja će se istovremeno zaštititi prava radnika, očuvati zdravstveni sistem i spriječiti zloupotrebe instituta bolovanja.
Iz Udruženja poslodavaca FBiH za Faktor ističu da godinama zagovaraju reformu propisa koji uređuju bolovanja kako bi se uspostavio pravedniji i održiviji sistem finansiranja te efikasnije spriječile zloupotrebe.
Pozdravljaju usaglašavanje Pravilnika o postupku i kriterijima za utvrđivanje privremene spriječenosti za rad na Ekonomsko-socijalnom vijeću FBiH te očekuju da Federalno ministarstvo zdravstva što prije okonča procedure kako bi pravilnik stupio na snagu i omogućio efikasniju kontrolu opravdanosti bolovanja.
Ipak, naglašavaju da pravilnik nije dovoljan te insistiraju na izmjenama Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH. Predlažu da se skrati period tokom kojeg naknadu za bolovanje isplaćuje poslodavac, nakon čega bi taj trošak preuzeli nadležni javni fondovi, bez umanjenja prava radnika.
Podsjećaju da su podržali zaključak Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH da se u roku od 90 dana pripremi novi zakon koji će osigurati održiv sistem zdravstvenog osiguranja i uvažiti interese svih socijalnih partnera.
Autor: faktor.ba
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
