Svaki dan ulicom Juraja Neidhardta vodim unuku u obdanište. Sreća u nesreći je da se ovo dogodilo u 13:00 sati i da unuka nije bila sa mnom.Cijeli svoj život sam provela sa psima, koje smo držali ispred kuče ili u kuči i nikada se nisam plašila pasa. Međutim, od jučer više nije tako. Kretala sam se ulicom i odjednom čula lavež pasa sa druge strane žive ograde. Dva su psa istrčala na ulicu i krenula prema meni.
Stajala sam mirno očekujući da će prestati lajati kada mi se približe i vide da ne reagujem, međutim, crnom psu je jedini cilj bio moja ljeva noga, koju je počeo gristi. Od straha sam se ukočila i počela vrištati. Iz dvorišta je istrčao komšija i uspio ih otjerati. Na urgentnom odjelu u bolnici su mi rekli da sam bolje prošla što nisam čupala i otimala nogu, 3-4 puta me je ugrizao. Mjesto ugriza liči na faširano meso. Mada su sve ulice u Zenici puna pasa, sigurno više neču unuku voditi u obdanište, ulicom Juraja Neidhardta.
A vas koji morate prolaziti tom ulicom, upozoravam da se pazite crnog psa. Krajnje je vrijeme da opština riješi ovaj problem sa psima na ulicama.
Č.B. (64)
stop-ugrizuKontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
